Središnje svečano misno slavlje o svetkovini Presvetog Tijela i Krvi Kristove u porečkoj je katedrali predvodio apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša. Koncelebrirali su: kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik preč. Milan Zgrablić te vikar katedralne župe vlč. Janez Barborič.

„Crkva nas danas, na ovu svetkovinu, želi upozoriti na neke stvari koje mi u svome životu vidimo, ali ne razumijemo“, rekao je propovjednik. „Sveto Evanđelje govori nam o Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak. Znamo da je tada Isus utemeljio Euharistiju kojom, preko svojih učenika, kao prvih svećenika, On može biti prisutan uvijek među nama.

„No, osim toga, moramo biti svjesni što mi danas slavimo“, naglasio je nadbiskup. „Mi slavimo žrtvu Novoga Saveza koja je i prije u Starome Savezu bila prisutna, ali na drugi način. Starozavjetne žrtve su se prinosile time što su se ubijale različite životinje, kao što nam prvo čitanja kaže 'da bi se sklopio savez ili da bi se tražilo oproštenje'. Žrtve su trebale biti proporcionalne grijesima. No, mi znamo da to nije samo savez, veće je to i sakrament, gozba. Sjećamo se Posljednje večere, no time uprisutnjujemo ono što je za nas najbitnije, da je Isus Krist trajno prisutan među nama.

To ima za nas nekoliko značenja. Važno je da danas zahvalimo Bogu što nam je poslao Isusa Krista koji je trajno prisutan među nama. Nitko drugi to nema, samo katolici. Bog je stalno prisutan među nama i mi, kada dolazimo tome Bogu uvijek možemo doći živome Bogu, on je prisutan u svakome svetohraništu, u svakoj crkvi. Stoga smo pozvani da znamo to cijeniti, da znamo poučiti svoje vjernike, ali i sve druge, kolika je to milost i snaga. Mi vjernici, znajući sve to, trebamo znati iskoristiti i tražiti milost od Boga, da nam da oproštenje grijeha preko Euharistije, te najveće molitve što Crkva posjeduje. Isusu Krist je govorio o svojoj prisutnosti, o Euharistiji, na različite načine. Nama, običnim ljudima je najznakovitija ona prigoda kada je Isus nahranio 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Na kraju dana, kad su svi gladni, učenici mu govore neka otpusti narod, no Isus ne želi to učiniti. Možda i mi danas živimo u takvome vremenu kada vidimo da su ljudi gladni duhovnoga. Mi imamo kruha, hrane i onoga što nam je potrebno za naše tijelo, ali smo gladni onih duhovnih vrednota, no ne znamo ih naći jer ih tražimo na pogrešnim mjestima. Stoga nam Isus, upravo preko euharistije želi pokazati gdje se nalazi ta prava hrana. Možda nama, današnjim ljudima, koji smo navezani na materijalne stvari nije toliko shvatljiva, i ne dajemo joj pravu pozornost jer smo zaokupljani drugim stvarima. Isus ne otpušta ljude, već govori svojim učenicima da ih posjedaju i nahrane. Tu se javlja velika sumnja, postavlja se pitanje kako s pet kruhova i dvije ribe nahraniti toliko ljudi. Postoji sumnja, kao i danas. No zaboravljamo, kao i oni tada, da je Isus bio prisutan među njima. Kada je on prisutan onda je to moguće napraviti, no ako nema Isusa onda postoje razne sumnje. To je bit, kada dolazimo u crkvu moramo biti svjesni da je Isus Krist prisutan među nama, i to na dva načina: kao žrtva Novoga saveza koji je prinio sebe i žrtvovao se na križu da bi zadobio oproštenje grijeha za sve nas te kao sakrament. Njegovom žrtvom mi smo spašeni i jesmo tu gdje je jesmo. Zato Bogu trebamo zahvaliti za tu Isusovu žrtvu. No, to je i sakrament, to je znak Božje milosti i prisutnosti među nama, preko koje možemo tražiti Božje milosrđe da nam oprosti naše grijehe.

 

Kao poruku koju vjernici mogu ponijeti s te mise nadbiskup je istaknuo da trebamo biti svjesni i znati da je Isus Krist stvarno prisutan u Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj. Moramo biti svjesni da mi primamo Tijelo Isusa Krista, da ga nosimo u sebi, to nas poziva da posvetimo sebe, da budemo čisti, da se nastojmo čuvati grijeha i da budemo očuvani od svega onoga što nije. Ne samo da nosimo to Tijelo nego da ga i prenosimo drugim ljudima. Ako sam dobar i pošten čovjek koji se čuva grijeha onda tu svoju stvarnost prenosim u svako svoje okruženje, prenosim Isusa preko sebe drugim ljudima. To nije jednostavno, ali to od nas vjernika Isus Krist traži.

Isus je prikazao sebe kao žrtvu, a od nas traži da mi u svom svakodnevnom životu budemo žrtva, da pokazujemo tu žrtvu drugim ljudima. Možda nam ta riječ izgleda strašna, da uvijek trebamo sebe mučiti, no u biti kada prevedemo tu riječ na današnji jezik, 'Što je žrtva?', 'Ljubav.'. Trebamo se žrtvovati, ljubiti svoje bližnje. Prava ljubav je žrtva, kao što Je Isus Krist podnio svoju žrtvu upravo iz ljubavi. Zato vidimo da je ovaj blagdan najveća manifestacija Božje ljubavi prema nama grešnicima. On je nas koji smo pali spasio i uzdigao na dostojanstvo Djece Božje. Zato danas budimo zahvalni i molimo oproštenje što nismo znali cijeniti Njegovu prisutnost među nama. To ćemo posvjedočiti procesijom, zamoliti snagu da možemo ustrajati u toj ljubavi i pokazivati odanost Bogu i Isusu Kristu. Ako tako budemo živjeli zadobiti ćemo vječni život, zaključio je mons. Kutleša.

Po završetku misnoga slavlja održana je, i ove godine zbog uvjeta pandemije, procesija u reduciranom obliku, samo po atriju katedrale.

(Foto: M. Martinčević, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Poreč, Txt: G. Krizman)

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.