U Svetom Petru u Šumi je u nedjelju, 22. kolovoza 2021. održana 14. Maša po starinski. Prije pandemije bila je to smotra starocrkvenog pučkog pjevanja koja je kroz gotovo desetljeće i pol okupila brojne zborove i vokalne skupine koje njeguju starocrkveno pučko pjevanje.

Ove godine, zbog okolnosti pandemije, nije održana smotra već su tri zbora popratila misu poldanicu u supetarskoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik, p. Mato Kolak, pavlin. Župnik se je u prigodnoj homiliji osvrnuo na mrmljanje Isusovih učenika, te je istaknuo da i danas kao i tada, ima onih koji mrmljaju, ili čak odlaze iz Crkve, Isus ne odustaje od njih i čeka ih jer želi spasenje za svakoga čovjeka. Samo iz Njegova Tijela, i zajedništva Crkve možemo dobiti snagu za ići kroz život do Vječnoga Života. Misa je bila u direktnom prijenosu na HTV.

Domaći župni zbor Župe sv. Petra i Pavla otpjevao je za ulaznu pjesmu stari supetarski pučki napjev „Svemožni Bože“, a kasnije su za pričest i završnu pjesmu otpjevali još dva stara istarska napjeva, „Zdravo Tijelo Isusovo“ i „Marijo Majko ljubljena“. Vokalni sastav Solideo Gloria, pod vodstvom renomirane orguljašice Elene Roce izveo je staroslavensku misu Albe Vidakovića. Gosti iz Zadarske nadbiskupije, pučki pjevači KUD-a Radovin, otpjevali su „Aleluja“, Molitvu vjernika dalmatinskim napjevom i Vjerovanje pjevano – glagoljaškim napjevom iz Dalmacije, a njihov voditelj, Ivica Dundović otpjevao je solo 2. čitanje.

 

“Maša po starinski”, svojim se kontinuitetom, a napose izuzetnom povijesnom vrijednošću repertoara te umjetničkom kvalitetom interpretacija, iz godine u godinu profilira kao jedna od referentnih manifestacija posvećena tom specifičnom glazbenom žanru. Taj jedinstveni etnomuzikološki glazbeni događaj, od iznimnog je kulturološkog značenja za valorizaciju i očuvanje tog segmenta naše bogate baštine, a po mnogima je i najznačajniji u smislu očuvanja našeg kulturnog identiteta. Smotru redovito organiziraju supetarska župa i Općina Sveti Petar u Šumi, uz brojne pokrovitelje.

O blagdanu Gospe Karmelske, u petak, 16. srpnja 2021., u franjevačkom Samostanu sv. Franje Asiškog u Puli otvorena je, nakon prve u Križevcima, druga, a ujedno i jedina istarska etapa 13. izdanja izložbe “Hrvatski sveci i blaženici”.

Riječ je o višegodišnjem projektu kojim javnost ima svake godine prigodu upoznati hrvatske svece i blaženike kroz nadahnuće raznih hrvatskih likovnih umjetnika. Ove je godine naše Božje ugodnike portretima u drvu prikazala mlada splitska umjetnica Karin Grenz. O Izložbi su govorili gvardijan samostan p. Đuro Hontić, koordinator projekta mons. Antun Sente ml., a pročitan je i ulomak stručne umjetničke analize likovnog kritičara Stanka Špoljarića. Izložbu je otvorio novi pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Nakon uvodnog pozdrava, prvi glazbeni moment izveo je istarski kantautor Bruno Krajcar, obzirom da smo u Godini sv. Josipa, pjesmom “Zaručniče presveti”, koju je skladao prigodom  posvete nove crkve sv. Josipa u Puli. U nastavku programa klasičnim su skladbama na čelu i violini sudjelovale i mlade glazbenice Letizia Ulika Roce i Anamaria Bukovnik.

P. Đuro Hontić, gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog u svom se je obraćanju, nakon prigodnih pozdrava osvrnuo na umjetnost kao prikaz svetost. Svaka prava umjetnost govori o Bogu, govori o svetosti. Svetost nema naciju, nije ograničena prostorom, ona je sveprisutna po ljudima koji su svoj život usmjerili putem svetosti, ljudi koji stupaju za Isusom, koji je „Put, Istina i Život“; oni ostavljaju sveti trag u ovome svijetu, ostavljaju trag dobrote Božje u svijetu, istaknuo je p. Đuro. Izrazio je nadalje nadu da će oni koji  budu došli posjetiti izložbu promatrajući ta umjetnička djela osjetiti prisutnost Božju.

Mons. Antun Sente ml., koordinator, je istaknuo zahvalnost na gostoprimstvu te izrazio zadovoljstvo što je i ove godine ta izložba došla u Istru. Citirao je likovnog kritičara Stanka Špoljarića koji je istaknuo kako je ta izložba posebna i najbolja izložba do sada jer objedinjuje kiparsku i slikarsku umjetnost. Osvrnuo se potom kratko na trinaestogodišnju povijest izložbe koja je započela u Križevcima zahvaljujući laicima koji su bili svjesni vrijednosti hrvatske duhovne baštine, koja nam je u ovim izazovnim vremenima itekako važna. Živeći s Krstom nećemo biti rasterećeni teškoća no ako smo uronjeni u Boga, teret života postaje blagoslov i radost, upravo su to najbolje razumjeli sveci i blaženici. Upoznati ih, i znati da ih našem malom narodu ima toliko, ohrabruje. Zato se trudimo promovirati tu duhovnost, promatrajući likove koji su svaki u svojemu vremenu znali odgovoriti na ključna pitanja, „što treba činiti?, gdje pronaći potrebnu snagu? i kako voditi ljude?“. Oni su bili autentični jer su bili uronjeni u Boga, imali su svoj stav te su znali povesti i druge ljude, a takvi su nam i danas jako potrebni, rekao je mons. Sente, te se je kratko osvrnuo na lik sv. Bogdana Mandića. Napomenuo je da je u samim počecima promocije prvih godišta izložbe, izložbe veliku ulogu imao i p. Đuro Hontić.

Napomenuo je potom da ta izložba u Puli ima i jednu posebnost, svi su eksponati imenovani osim jednoga, na posjetiteljima je bio zadan da odgonetnu o kome je riječ. Radilo se o bl. Otonu iz Pule. Spomenuo je da je za izložbu tiskan katalog, koji donosi i popis svih hrvatskih svetaca i blaženika, kao i onih koji su tek kandidati za oltar. Zaključio je pozivom prisutnima da istražuju i upoznaju svece.

Ulomak iz stručne likovne analize Stanka Špoljarića pročitao je bogoslov Mateo Vujčić. Prof. Špoljarić u svome tekstu naglašava: „Karin Grenc svojim talentom i entuzijazmom doslovno je proživljavala predanje Bogu ljudi kojima se zazivima obraćamo i častimo. Razvila je svoj odnos prema nebeskim zaštitnicima, stvarajući skulpture i slike, kako u atelijeru, tako i meditirajući o njima i u drugim situacijama životne svakodnevnice. Shvaćajući umjetnički čin i molitvom, napušta u oblikovanju djela rutinska rješenja, težeći da svakom osobom svetoga zbora donese njihovu bezgraničnu širinu i zbilju ljubavi za Krista.“

Prof. Špoljarić u svome osvrtu piše: „Primjerice za prikaz Gracije iz Mula Karin koristi staru dasku s oplate broda jer je blaženik bio vezan uz more. Stogodišnji panj korisne predmetnosti u tradiciji vlastite obitelji u svom oplošju preoblikovan je u portrete jedinstvene kružne kompozicije blaženih Drinskih mučenica.

 

Drvene slikarske podloge korištene u atelijeru, skinutih ranijih slojeva poput palimpsesta, ravnine su za portrete blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza. Gotovo uvijek postoji veća ili manja "povijesnost" kiparski zahvalnog "drvenog citata" sukladnom samom motivu. Ne polazi Karin od neutralne osnove već preobražava izranjeni dar prirode. S ravnotežom u stvaralačkom postupku, poštivanja ponuđenog, ali zalazeći u tkivo i snažnim kiparskim gradacijama svoje umjetničke autentičnosti. Dajući portretima i opisnost sličnosti, ali i zastajući na sumarnosti izraza. U epidermi lica laganim dodirima dlijeta ističe mekoću, ali također bez prevelikih dodatnih korektura u drvetu (kao kod sv. Nikole Tavelića), ostavlja teksture sitnih izdanaka i čvorovitosti. Karin Grenc uz sv. Duju i sv. Ivana Trogirskog postavlja zbijene vedute Splita i Trogira s isticanjem zvonika katedrala. Uz portret mučenika s dubrovačke Dakse Petra Perice, u skulpturi s rasporedom u dvije ploče upisani su njegovi stihovi pjesme "Do nebesa nek se ori". U dramaturgiji slijeda ostvarenja u ukupnosti scenarija ciklusa postoje logični rasponi raspoloženja, s polaženjem u prisnosti, do isticanja dostojanstvenosti, osoba ponosa hrvatskog vjerskog i nacionalnog identiteta.

Karin Grenc u dvadesetak djela, reljefa, punih volumena, slika, koristila je različite fragmente nekog debla, njegove istake i udubljenja, ogrebotine i godove, i umjetnički ih realizirala svojevrsnim crtežima na površini, snažnijom i jačom istesanošću ploha, dajući i veliku važnost pojasevima s otkrivanjem jezgre drveta. I manjim intervencijama znala je zaokružiti misao, kao što je u pojedinim primjerima i naglašenije isticala figurativnu komponentu. S minimalnom upotrebom boje, tek za pokoji detalj, jer je topli ton drveta nosio skladne kromatske vrijednosti. Kod slika Karin je sklonija realističnoj marnosti, i psihološkoj analizi po načelima klasičnog portreta.

Skulpture i slike Karin Grenc ogledalo su dodira neba i zemlje, utočište u zagrljaju duhovnosti.“, zaključio je kritičar.

Autorica je u svome obraćanju rekla da je na tom projektu radila godinu dana. Neke je svece poznavala, druge je bolje upoznala tek sada, no, naglasila je da je taj rad duboko utjecao i na njezin duhovni život kao i na njezino stvaralaštvo. Govoreći o pulskoj etapi izložbe naglasila je da su sveci u njezinoj izvedbi u tom pulskom samostanu na poseban način „kao doma“.

Gradonačelnik Filip Zoričić je otvarajući izložbu istaknuo zadovoljstvo što se upravo u tom samostanu otvara ta izložba, jer on i obitelj dolaze u tu crkvu redovito na misu. Umjetnost je prilika za slobodu, a kada je to uz svece i blaženike, onda je dojam još jači. Istaknuo je lik sv. Leopolda Mandića, koji ga se je posebno dojmio.

Izložba ostaje u Puli do kraja kolovoza 2021.

Nakon otvorenja izložbe uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio mons. Antun Sente ml. (G. Krizman)

Faksimil jedne od najvrjednijih hrvatskih rukopisnih glagoljskih knjiga, "Misal kneza Novaka" iz 1368. godine, vraćen je u utorak, 29 lipnja 2021. godine, o svetkovini sv. Petra i Pavla ap. u crkvu gdje se nalazila prije više od šest stoljeća. Crkve sv. Petra u Donjoj Nugli i sv. Jelene u Gornjoj Nugli, u Buzetskom dekanatu, ponovno su dobile svoj nekadašnji misal. Župniku, vlč. Jospiu Mašini predala ga je predsjednica ročke Katedrel Čakavskog sabora Mirjana Pavletić. Originalni Misal kneza Novaka danas se čuva u Beču, u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici.

Misal kneza Novaka dospio u Nuglu 1405. godine, kada su ga upravo za crkvu sv. Petra te za crkvu sv. Jelene, kupili nugjanski župani Ivan Pirih i Marin Mišulin. Kupili su ga od Novakova sina Petra Disislavića, a platili su ga impozantnih 45 zlatnika, koliko je u to vrijeme vrijedila kuća s imanjem ili oveće stado goveda ili konja. Ivan i Marin samo su izvršili ono što su tadašnji Nugjani odlučili učiniti, kupiti za svoje crkve glagoljski misal, ali ne bilo koji, nego Novakov, to skupocjeno književno i sakralno blago, taj jedinstveni rukopisni misal ukrašen zlatnim inicijalima i minijaturama, savršeno oblikovanu knjigu koju je svojom rukom ispisao i inicijale oslikao osobno jedan plemić, jedan knez, knez Novak, rekla je vjernicima okupljenim u crkvi sv. Petra, predsjednica ročke Katedre Mirjana Pavletić.

Ročki župnik zahvalio se u ime župe te je misal uoči mise održane u crkvi sv. Petra blagoslovio.

Kulturna povijest Hrvatske, napose ona književna, rekla je Pavletić, mogla je krenuti i nekim drugim tokom da ovaj misal nije 1405. godine dospio baš u Nuglu, na Roštinu, a 70-tak godina kasnije i u ruke priređivačima prve hrvatske tiskane knjige, koji su upravo po uzoru na ovaj manuskript uredili hrvatski prvotisak, Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. godine, što svojom ushićenom zabilješkom "Vita, vita! Štampa naša gori gre!", najavljuje ročki žakan Juri. I doista, znanstvenici su utvrdili, da je ovaj prekrasan, i sadržajno i formalno, i znalački uređen misal poslužio kao glavni predložak za pripremu hrvatskoga Prvotiska.

nugla1

Upravo su te tri činjenice, nabrojala je Pavletić, kupnja Novakova misala za crkve u Nugli, Novakov misal kao predložak za hrvatski Prvotisak, zapis žakna Jurja kao najava prva hrvatske tiskane knjige, zapravo tri najvažnije odrednice koje ovu sredinu, Nuglu i Rošćinu općenito, svrstavaju među važnije lokacije na karti hrvatskoga glagoljaštva i hrvatske kulturne povijesti. Ovome valja pridodati i druge rukopisne knjige: primjerice Ročki misal, Brevijar Vida Omišljanina, knjige Šimuna Grebla: Kvarezimal i Kvadriga duhovnim zakonom. Sve je to baština neprocjenjive kulturno-povijesne vrijednosti iz ročkoga glagoljaškog kruga.

Ovaj je misal od izuzetne važnosti i za istarsku kulturnu povijest, jer pored svega, ovaj manuskript pripada i obogaćuje lepezu glagoljaške ostavštine, u kojoj se nalaze i drugi važni hrvatsko-glagoljski rukopisni sakralni i svjetovni kodeksi, nastali ovdje ili pak dospjeli na ovo područje tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, što "predstavlja onaj dio Hrvatske na kojem je najdublje uhvatila korijen hrvatska glagoljska pismenost", citirala je Pavletić paleoslavisticu Mariju Pantelić.

Važnost je ovoga misala ne samo lokalna, ne samo regionalna već i nacionalna, svehrvatska. Misal kneza Novaka najstariji je datirani hrvatsko-glagoljski rukopisni misal; jedna je to od naših najljepših i najvrjednijih rukopisnih knjiga; uz Hrvojev misal, ovo je i najraskošnija glagoljska knjiga - pravo remek-djelo srednjovjekovne kaligrafske umjetnosti, ispisana rukom jednog hrvatskog kneza i viteza kojega povijest ne pamti po viteškome maču već po plemićkome peru!

Knjiga je to od 544 stranice, odnosno 272 folija pergamenta velikog formata, za što je trebalo pripremiti najmanje 140 ovčjih koža. To je oko tri i pol stada od po 40 ovaca - tzv. kvarnara. Samo su te pergamene, prema izračunu akademika Fučića, vrijedile kao desetak krava. Knjiga je to koju krasi 480 inicijala, Novakovom kreativnošću dizajniranih, njegovom rukom iscrtanih, oslikanih, obojanih i zlatom urešenih.

Nadalje, četiri su istaknute minijature koje portretiraju četiri evanđelista s knjigama, odnosno svicima u rukama, a kao vrhunac toga iluminatorskog umijeća i raskoši ovoga misala, dvije su stranice koje na cijeloj površini, bogato pozlaćene, prikazuju Kristovu muku: njegovo raspeće i Imago pietatis, Isusa okrunjenog trnovim vijencem.

Originalni Misal kneza Novaka danas se čuva u Beču kamo je dospio 1820. godine kada ga je od antikvara Gian Battiste Hattingera u Trstu za svoj fond rijetkih knjiga otkupila Dvorska knjižnica u Beču, danas Austrijska nacionalna knjižnica.

nugla3gi

- Kada smo prije gotovo tri godine, u crkvici sv. Jelene, otvarali prigodnu izložbu o Novakovu misalu u povodu 650. godišnjice njegova nastanka, javno smo iskazali namjeru i želju da ovaj jedinstveni i neprocjenjivi kodeks vratimo domovini, pa makar i u obliku replike. Želja je bila jaka, a posao oko objavljivanja toga luksuznog faksimilnog izdanja bio je opsežan i nadasve financijski zahtjevan. Katedra Roč je stoga zatražila suradnju Staroslavenskoga instituta u Zagrebu i profesionalnog zagrebačkog izdavača Mozaika knjiga koji su vrlo rado prihvatili našu inicijativu. Radovi su trajali godinu dana, od otkupa digitalizata u Beču, preko istraživačkih radnji, pisanja studija, prevođenja, traženja adekvatnog materijala za tisak, nabave zlatne folije, nabave najfinije teleće kože za uvez, izrade zlatnih kopči do tiskare i knjigoveža koji su osposobljeni za takva, gotovo ručna, unikatna izdanja, rekla je Pavletić.

Baš kao što je luksuzna i skupocjena bila izrada Novakova originala u 14. stoljeću, tako je i izrada ove replike u 21. stoljeću bila ekskluzivna, unikatna, luksuzna i skupocjena. Ovo je limitirano, kolekcionarsko, prestižno izdanje, u konačnici, izašlo u samo 150 numeriranih primjeraka od kojih je svaki za sebe izuzetna umjetnina vjerna originalu do najsitnijih detalja, a koju prati i dodatna knjiga sa znanstvenim i stručnim prilozima o Misalu, više autora, vrhunskih akademika i profesora, doktora znanosti. Stoga ne čudi njegova cijena od vrtoglavih 20.000 kuna. Urednici su Vida Vukoja, Vid Jakša Opačić i Mirjana Pavletić, a projekt su sufinancirali Ministarstvo kulture Zaklada HAZU i Grad Buzet.

- S izuzetnim zadovoljstvom vraćamo ovu knjigu, ovu zbirku misa, liturgijsku, bogoslužnu knjigu tekstova koji se čitaju za oltarom tijekom svete mise, gdje joj je mjesto: na oltar, u crkvu gdje se nalazila i prije više od šest stoljeća. Vraćamo je u crkvu gdje je svećenik iz nje čitao glagoljicom ispisane tekstove na starom hrvatskom jeziku, crkvenoslavenskom, da vjernici razumiju njegove riječi i shvate poruke koje im šalje s oltara. Istovremeno se, kroz brojna stoljeća, u crkvama širom Europe liturgija služila na latinskom jeziku, svećenici su se obraćali puku iz latinskih misala i brevijara na puku nerazumljivom jeziku. Zato s ponosom možemo reći da su Hrvati jedan od malobrojnih naroda, uglavnom su to bili slavenski narodi, koji su se služili sakralnim knjigama na svome jeziku i svome pismu, a ovdje u našem kraju, ti su glagoljski misali i brevijari bili u uporabi još u prvoj polovici prošloga stoljeća, poručila je Pavletić. Primjerak veličanstvene kulturne i sakralne umjetnine, uručila je Nugjanima uz riječi: "Neka vam služi na čast i ponos, i neka vas trajno podsjeća na vaše pretke koji su prije više od 600 godina bili ne samo svjesni važnosti narodnog jezika i pisma, već su svjedočili visokim kulturnim i umjetničkim dosezima rukopisne i tiskane knjige.", prenosi Glas Istre.

U četvrtak 17. lipnja te u petak 18. lipnja održana je po 7. put manifestacija "Dragi naš Pazin" u organizaciji "Katoličkog društva prosvjetnih djelatnika Istre mons. Antuna Heka." Aktivnosti koje su organizatori proveli vezane su uz terenski kviz o gradu Pazinu te njegovoj kulturno-povijesnoj i prirodnoj baštini s učenicima 8. C razreda "OŠ Vladimir Nazor." Dan poslije vrtićka skupina Cvjetići odradila je radionice "Upoznajmo Pazin kroz priču i igru" i "Pazinski cukerančići" na otvorenom prostoru oko zgrade Pazinskog kolegija. (https://www.facebook.com/pazinski.kolegij)

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.