Od 1. do 5. rujna 2021. godine u crkvama Porečke i Pulske biksupije održati će se renomirana glazbena manifestacija, Međunarodni orguljski festival Organum Histriae, koji je ove godine došao do svog 22. izdanja.

Program ovogodišnjeg festivala predstavljen je na konferenciji za medije u Bujama 17. kolovoza 2021.  Uz pročelnika Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije prof. Vladimira Torbicu, novinarima su se ispred suorganizatora  Pučkog otvorenog učilišta Buje-Buie, Udruge za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine  'Organum Histriae' Pula te Lifestyle-a d.o.o. iz Šišana obratile Elena  Roce, mag. mus. prof. orgulja, umjetnička i organološka voditeljica i producentica, te izvršna producentica i utemeljiteljica projekta prof. Vedrana Koceić. Konferenciji za medije nazočio je i mladi španjolski orguljaš Víctor Manuel  Baena de la Torre, zvijezda promotivnog koncerta pod nazivom „Batalla Imperial“ je održan u srijedu 18.08.2021. u župnoj crkvi Sv.Servula na restauriranim povijesnim orguljama G. Callida iz 1791. godine.

Donosimo koncertni program te priopćenje organizacijskog tima.

KONCERTNI PROGRAM:

18. 8.2021.- SRIJEDA -  20.00

Buje, Župna crkva sv. Servula / Duomo. di S.Servolo

PROMOTIVNI KONCERT

Orgulje G. Callido 1791.

Víctor Manuel  Baena de la Torre,

orgulje / organo (ES/NL)

BATALLA IMPERIAL

***

1. 9. 2021., SRIJEDA - 20.00

Pula, Katedrala Uznesenja Marijina, orgulje Eisenbarth 2001.

KONCERT OTVORENJA

orgulje Eisenbarth 2001.

Festivalski ansambl istarskih mladih glazbenika

'ORGANUM HISTRIAE'

MUSICA AETERNA

 

3. 9. 2021. - PETAK– 20:00

Motovun - Crkva BDM od Servita

Orgulje G. Callido, 1797. / restauracija Premiata Fabbrica Organi F. Zanin 2006.

Mladen Bonomi  i Dubravko Ćepulić Polgar, orgulje (HR)

BLOSSOMING YOUTH

 

4.9.2021.- SUBOTA – 20.00

Pazin- Župna crkva Sv.Nikole, orgulje Brondino Vegezzi-Bossi 1901.

Ursa Ljuban, orgulje  i  Lucija Rašeljka Petrač, flauta (HR)

FLÛTE HARMONIQUE

5. 9.2021. – NEDJELJA – 20:00

Sv. Lovreč Pazenatički - Župna crkva Sv. Martina

Orgulje P. Nakić 1735. / restauracija Premiata Fabbrica Organi F. Zanin 2013.

SVEČANO ZATVARANJE FESTIVALA:

Francesco Di Lernia, orgulje (IT)

 IL VENTO CHE DIVENTA VOCE

 

Orgulje – instrument godine

                U jeku pandemije Njemačka je za ovu, 2021. godinu proglasila orgulje svojim glazbenim instrumentom godine, kao prvome instrumentu s tipkama kojemu je ukazana ta počast! Ta informacija nije značajnije odjeknula u Hrvatskoj, no nama je od velike važnosti jer dijelimo zajedničku  misiju. Orgulje se smatraju kraljicom instrumenata, najveće su od svih glazbenih instrumenata i mogu imitirati gotovo sve instrumente simfonijskog orkestra. Orgulje su najimpozantniji instrument na svijetu: u novije vrijeme i napretkom tehnologije mogu proizvoditi na tisuće različitih zvukova, a svaki se odlikuje drugačijom tonskom visinom (od najdubljih do najviših registara glazbala, čak i onih koje čovjekovo uho ne može percipirati), brzinom, bojom te glasnoćom. UNESCO je od 2017. godine orguljsku glazbu i gradnju orgulja priznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Sve su to dovoljni razlozi da se ovaj instrument u svoj svojoj raznolikosti slavi u kontinuitetu, što mi u projektu Organum Histriae i  činimo!

 

Lokacije i instrumenti

                 Ovogodišnji koncertni program odvija se na tri prošlogodišnje i dvije nove lokacije. Naime, kao i lani, oživjeti će orgulje Gaetana Callida iz 1791. godine u prekrasnoj baroknoj župnoj crkvi Sv. Servula u Bujama koje je prije dva desetljeća sjajno restaurirala talijanska tvrtka Brondino Veggezzi-Bossi, zatim orgulje kultnoga graditelja Petra Nakića iz 1735. godine, koje je 2013. restaurirala tvrtka Premiata Fabbrica Organi F. Zanin u župnoj crkvi sv. Martina Sv. Lovreču Pazenatičkom, te zasada najveće funkcionalne istarske orgulje Eisenbarth iz 2001. godine u pulskoj Katedrali Uznesenja Marijina o čijem održavanju, u suradnji s tvrtkom Eisenbarth, redovito brine mr. art Eduard Kancelar, profesor orgulja na Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli.  

Od dvije nove  festivalske lokacije, Motovun je zapravo naša stara i važna lokacija;  naime u crkvi Blažene Djevice Marije od Servita nalaze se vrijedne orgulje Gaetana Callida iz 1797., iako restaurirane 2006. (Premiata Fabbrica Organi F. Zanin), zbog veoma lošeg stanja pjevališta i planirane kompletne restauracije župne crkve Sv. Stjepana nije bilo moguće vratiti orgulje na originalno mjesto. Zbog toga je instrument montiran na privremenu lokaciju, postavljen u kućište i akustiku koja ne dozvoljava ostvarenje punog potencijala ovih većih 8 – stopnih orgulja. Nažalost, i dan danas, nakon punih petnaest godina nalaze  se na istoj privremenoj lokaciji. Posljednji put gostovali smo u Motovunu sada već davne 2009. godine. Osim povratka na svoje mjesto, ovaj instrument vapi za novom energijom i mladenačkim zanosom koji će mu udahnuti nov život i omogućiti sviralama da zapjevaju svoj slavni pjev, što će ovogodišnji koncert– iako uz mali ograničeni broj  mjesta za publiku zbog   epidemioloških uvjeta i komornih dimenzija same crkve – svakako omogućiti!

Druga ovogodišnja sasvim nova festivalska lokacija je Pazin i to Župna crkva Sv. Nikole u kojoj se nalaze orgulje tvrtke Vegezzi-Bossi iz 1901.godine. Restaurirala ih je 2013. godine Premiata Fabbrica Organi F. Zanin, u solidnom su svirnom stanju, te će naš ovogodišnji koncert, nadamo se, značiti i novu renesansu za ovaj instrument!

Priče o motovunskim, pazinskim, bujskim i brojnim drugim istarskim orguljama zasigurno će biti veoma zanimljive posjetiteljima naših koncerata te svim ljubiteljima baštine, a opširne tekstove o svim festivalskim instrumentima, o orguljama u Istri, svim umjetnicima i programima  može se naći na našoj službenoj internetskoj stranici www.organum-histriae.com.

 

Bogati i raznoliki popratni programi

I ove godine planiramo popratne programe kojima se nastoji popularizirati orguljašku baštinu i podići svijest o potrebi njezine zaštite i obnove, važne i za razvoj kulturnog turizma Istre.

Tako će u edukativnom dijelu maestro Francesco Di Lernia koji je na našem festivalu prvi put gostovao 2000. godine, dan prije koncerta kojim će svečano zatvoriti ovogodišnji MOF OH, upravo na Nakićevim orguljama u Sv. Lovreču Pazenatičkom održati majstorski seminar za grupu mladih orguljaša, kojima će ovo biti jedinstvena prilika da od stručnjaka za renesansnu i baroknu glazbu Italije i južne Njemačke dobiju izravnu poduku i razmijene iskustva o interpretaciji na povijesnim instrumentima.

Nakon prošlogodišnjeg online kviza "Što znate o orguljama i o projektu Organum Histriae?" koji je privukao nemali broj sudionika iz Hrvatske i inozemstva te se pokazao inovativnim,  zabavnim i edukativnim načinom privlačenja nove publike i zaljubljenika u orgulje te poklonika našeg projekta, pripremamo za tajni termin  uoči Festivala održati novi online kviz koji će ovaj puta biti posvećen prošlogodišnjem i ovogodišnjem program, pa savjetujemo pratiteljima na društvenim mrežama da budno prate informacije koje objavljujemo, a tu su za motivaciju i atraktivne nagrade naših partnera.

                Vođeni obilazak župne crkve Svetog Martina te orgulja Petra Nakića iz 1735. godine pod nazivom "Prepoznaj svoj registar i postani orguljaš na pet minuta" realiziran prošle godine pokazao se konceptualno odlično pogođenim.  Sudionici su imali rijetku prigodu  izbliza doživjeti trenutno najvrijednije restaurirane i funkcionalne orgulje u Istri, fotografirati se na pjevalištu uz sviraonik, te uz asistenciju mladih orguljaša Elene Roce i Krešimira Klarića zasvirati odnosno proizvesti zvuk ukoliko nisu glazbeno educirani, mijenjati registre, postavljati pitanja. Ove godine idemo korak dalje – u suradnji sa Turističkim zajednicama Središnje Istre, Motovuna te Colours of Istria, ponudit ćemo gostima uz simboličnu cijenu vođene obilaske orgulja u Svetom Lovreču Pazenatičkom, Motovunu i Bujama.

                I na kraju no ne manje važno – uz već ostvarenu partnersku suradnju sa KAF - Klubom amaterske fotografije Sveti Lovreč čije fotografije povijesnih orgulja krase našu internetsku stranicu i društvene mreže, koju smo ove godine na sličan način proširili i na Udrugu fotografa Fotovun, nova komplementarna suradnja s Udrugom za poticanje stvaralaštva Art studio Pula toliko je nadahnula njihove članove da je urodila brojnim autorskim radovima, te će se Udruga predstaviti prigodnom izložbom 'Zvuci zemlje' u Galeriji Placa u Svetom Lovreču. Izložba donosi 20-ak radova u keramici koji su nastali proteklih mjeseci u njihovoj radionici u Puli. Riječ je o njihovom specifičnom viđenju, ne samo orgulja kao instrumenta, već čitavog Festivala. Izložba se otvara 22. kolovoza u 20 sati i moći će se razgledati do 5. rujna, a uključuje i osebujan autorski suvenir – stilizirane keramičke orguljice  koje ćemo pokloniti izvođačima. Plakat izložbe izradila je članica Udruge Art Studio, Gordana Brborović.

    

Zahvale upućujemo:

Ministarstvu kulture i medija, Upravnom odjelu za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Talijanskom kulturnom institutu u Zagrebu, agenciji Acción Cultural Española (AC/E) - Programu za internacionalizaciju španjolske kulture/Programme for the Internationalisation of Spanish Culture (PICE), gradovima Pula, Pazin i Buje, Općini Sveti Lovreč Pazenatički, tvrtki Zanin Organi kao službenom orguljaru,  Erste banci, Klubu amaterske fotografije KAF Sveti Lovreč, Udruzi fotografa Fotovun, Hotelu i restoranu La Parenzana kao službenom hotelu, tiskovnom pokrovitelju Glasu Istre, radijskom pokrovitelju Radiju Maestral, tvrtki Aromara i Vinariji Rossi čije će vrhunske proizvode naši gosti ponijeti kao uspomenu.               

Osobito se zahvaljujemo Porečkoj i Pulskoj biskupiji, Katedrali Pula - Župi uznesenja Marijina, Župi Sv. Servula Buje, Župi Sv. Martina biskupa u Svetom Lovreču Pazenatičkom, Župi Sv. Nikole u Pazinu te Župi Sv. Stjepana prvomučenika u Motovunu.  

 

Upute posjetiteljima: 

Glavni festivalski program vodi nas od 1. do 5. rujna kroz nekoliko fantastičnih lokacija. Tako ćemo Festival otvoriti u pulskoj Katedrali uznesenja Blažene djevice Marije uz orgulje Eisenbarth iz 2001.godine programom Musica Aeterna našeg lani osnovanog Ansambla mladih istarskih glazbenika Organum HistriaePozivamo vas da svoja mjesta rezervirate na vrijeme na 098/335 416 ili popunite rezervacijski obrazac na https://www.google.com/url?q=https://www.organum-histriae.com/hr/program/&source=gmail&ust=1630421251748000&usg=AFQjCNGrAtHso2fsDQxRaWRjK11q3IgeOw">https://www.organum-histriae.com/hr/program/ za svaku osobu/događaj.

 

Međunarodni orguljski festival Organum Histriae se odvija u okviru dugoročnog intersektorskog projekta zaštite, obnove i revitalizacije orgulja i orguljske glazbe u Istri ORGANUM HISTRIAE (ex DANI ORGULJA U ISTRI),  s tendencijom partnerskog širenja na područje Slovenije i sjeverne Italije, bogato nasljeđem ove “baštine koja se sluša” slične povijesno-umjetničke tradicije. S obzirom na dugogodišnje djelovanje, u trećem desetljeću projekta, približavajući se srebrnoj obljetnici  koju ćemo obilježiti 2024. godine, nije na odmet podsjetiti kako smo u proteklom razdoblju konzistentno slijedili našu misiju – VRATITI ORGULJAMA PRIJESTOLJE KRALJICE INSTRUMENATA I REINTERPRETIRATI GA U SUVREMENOSTI -  te kroz razne inicijative oživljavali, izučavali i popularizirali vrijednu istarsku orguljsku baštinu. Želimo istaknuti da s većinom navedenoga, unatoč neizvjesnim epidemiološkim okolnostima koje vode čestim promjenama smjernica za organizatore događanja,  nastavljamo   i ove godine.

Kratak pogled u prošlost:

  • Od utemeljenja projekta, 1998. godine do danas (uz pauzu 2018. i 2019. godine) održano je čak 126 koncerata u čak 19 istarskih mjesta i gradova (Umag, Pula, Buje, Završje, Sv. Petar u Šumi, Pićan, Brtonigla, Novigrad, Dajla, Svetvinčenat, Motovun, Barban, Kanfanar, Grožnjan, Rovinj, Žminj, Oprtalj, Labin, Poreč), te u nekoliko slovenskih i talijanskih mjesta na istarskom poluotoku.
  • Ostvareno je 7 izložbi posvećenih orguljarstvu, te likovnih i dizajnerskih izložbi nadahnutih orguljama
  • U razdoblju od 1998. do 2006. godine uz veliku stručnu organološku pomoć Božidara Grge, prerano preminulog 2019. godine, u okviru projekta organizirali smo više međunarodnih okruglih stolova i simpozija, ponajviše o jednom od najvažnijih graditelja orgulja u svjetskim razmjerima, Petru Nakiću i njegovoj Mletačko-Dalmatinskoj graditeljskoj školi, te nekoliko međunarodnih okruglih stolova na temu teritorijalnih potencijala Istre u kulturnom turizmu, s naglaskom na revitalizaciju orguljske baštine, sve u nastojanju da se pokrenu i zažive Istarske staze orgulja. Organizirali smo seminare i za župne urede u Porečkoj i Pulskoj Biskupiji, ne bismo li potaknuli razvoj orgulja kao kulturno-turističkog resursa do kulturno-turističke atrakcije, a koji i danas predstavlja jedan od naših prioritetnih izazova, a prošle godine i Okrugli stol o orguljama i orguljašima  te njihovoj budućnosti u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
  • Prije dva desetljeća u suradnji Lifestyle d.o.o. i pazinske književno-kulturne udruge »Jules Verne klub« objavljeno je naše književno izdanje Gospodin Dis i i gospođica Es, božićna bajka za mlade genijalnog autora Julesa Vernea, kojim smo dali svoj doprinos popularizaciji orgulja i orguljske glazbe. U scensko uprizorenje ove prekrasne knjige koja se i danas može naći u svim knjižnicama u Hrvatskoj, u 2021. godini proglašenoj Godinom čitanja  usmjerili smo važan dio koprodukcijskih aktivnosti.
  • U okviru našeg projekta mladi orguljaši i drugi glazbenici imali su priliku učiti od vrhunskih majstora kroz desetak seminara orguljske interpretacije eminentnih europskih orguljaša te nastupati na našem Festivalu. Seminare smo organizirali i za župne urede u Porečkoj i Pulskoj Biskupiji, ne bismo li potaknuli razvoj orgulja kao kulturno-turističkog resursa do kulturno-turističke atrakcije, a koji i danas predstavlja jedan od naših prioritetnih izazova.
  • U festivalskim koncertnim programima MOF OH, uz najviše zastupljenu sakralnu i klasičnu glazbu za orgulje, improvizacije te komorne sastave s orguljama, bili su zastupljeni i drugi žanrovi, uvijek primjereni sakralnim prostorima.
  • Jednim od najviših dosadašnjih dostignuća projekta smatramo dva održana bienalna Međunarodno orguljaško natjecanje Andrija Motovunjanin/Andrea Antico da Montona uz ugledni međunarodni ocjenjivački sud. Čim situacija s pandemijom dopusti međunarodna putovanja bez ograničenja i neizvjesnosti, planiramo nastaviti s organizacijom Natjecanja.

 

U Svetom Petru u Šumi je u nedjelju, 22. kolovoza 2021. održana 14. Maša po starinski. Prije pandemije bila je to smotra starocrkvenog pučkog pjevanja koja je kroz gotovo desetljeće i pol okupila brojne zborove i vokalne skupine koje njeguju starocrkveno pučko pjevanje.

Ove godine, zbog okolnosti pandemije, nije održana smotra već su tri zbora popratila misu poldanicu u supetarskoj župnoj crkvi koju je predvodio župnik, p. Mato Kolak, pavlin. Župnik se je u prigodnoj homiliji osvrnuo na mrmljanje Isusovih učenika, te je istaknuo da i danas kao i tada, ima onih koji mrmljaju, ili čak odlaze iz Crkve, Isus ne odustaje od njih i čeka ih jer želi spasenje za svakoga čovjeka. Samo iz Njegova Tijela, i zajedništva Crkve možemo dobiti snagu za ići kroz život do Vječnoga Života. Misa je bila u direktnom prijenosu na HTV.

Domaći župni zbor Župe sv. Petra i Pavla otpjevao je za ulaznu pjesmu stari supetarski pučki napjev „Svemožni Bože“, a kasnije su za pričest i završnu pjesmu otpjevali još dva stara istarska napjeva, „Zdravo Tijelo Isusovo“ i „Marijo Majko ljubljena“. Vokalni sastav Solideo Gloria, pod vodstvom renomirane orguljašice Elene Roce izveo je staroslavensku misu Albe Vidakovića. Gosti iz Zadarske nadbiskupije, pučki pjevači KUD-a Radovin, otpjevali su „Aleluja“, Molitvu vjernika dalmatinskim napjevom i Vjerovanje pjevano – glagoljaškim napjevom iz Dalmacije, a njihov voditelj, Ivica Dundović otpjevao je solo 2. čitanje.

 

“Maša po starinski”, svojim se kontinuitetom, a napose izuzetnom povijesnom vrijednošću repertoara te umjetničkom kvalitetom interpretacija, iz godine u godinu profilira kao jedna od referentnih manifestacija posvećena tom specifičnom glazbenom žanru. Taj jedinstveni etnomuzikološki glazbeni događaj, od iznimnog je kulturološkog značenja za valorizaciju i očuvanje tog segmenta naše bogate baštine, a po mnogima je i najznačajniji u smislu očuvanja našeg kulturnog identiteta. Smotru redovito organiziraju supetarska župa i Općina Sveti Petar u Šumi, uz brojne pokrovitelje.

O blagdanu Gospe Karmelske, u petak, 16. srpnja 2021., u franjevačkom Samostanu sv. Franje Asiškog u Puli otvorena je, nakon prve u Križevcima, druga, a ujedno i jedina istarska etapa 13. izdanja izložbe “Hrvatski sveci i blaženici”.

Riječ je o višegodišnjem projektu kojim javnost ima svake godine prigodu upoznati hrvatske svece i blaženike kroz nadahnuće raznih hrvatskih likovnih umjetnika. Ove je godine naše Božje ugodnike portretima u drvu prikazala mlada splitska umjetnica Karin Grenz. O Izložbi su govorili gvardijan samostan p. Đuro Hontić, koordinator projekta mons. Antun Sente ml., a pročitan je i ulomak stručne umjetničke analize likovnog kritičara Stanka Špoljarića. Izložbu je otvorio novi pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Nakon uvodnog pozdrava, prvi glazbeni moment izveo je istarski kantautor Bruno Krajcar, obzirom da smo u Godini sv. Josipa, pjesmom “Zaručniče presveti”, koju je skladao prigodom  posvete nove crkve sv. Josipa u Puli. U nastavku programa klasičnim su skladbama na čelu i violini sudjelovale i mlade glazbenice Letizia Ulika Roce i Anamaria Bukovnik.

P. Đuro Hontić, gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog u svom se je obraćanju, nakon prigodnih pozdrava osvrnuo na umjetnost kao prikaz svetost. Svaka prava umjetnost govori o Bogu, govori o svetosti. Svetost nema naciju, nije ograničena prostorom, ona je sveprisutna po ljudima koji su svoj život usmjerili putem svetosti, ljudi koji stupaju za Isusom, koji je „Put, Istina i Život“; oni ostavljaju sveti trag u ovome svijetu, ostavljaju trag dobrote Božje u svijetu, istaknuo je p. Đuro. Izrazio je nadalje nadu da će oni koji  budu došli posjetiti izložbu promatrajući ta umjetnička djela osjetiti prisutnost Božju.

Mons. Antun Sente ml., koordinator, je istaknuo zahvalnost na gostoprimstvu te izrazio zadovoljstvo što je i ove godine ta izložba došla u Istru. Citirao je likovnog kritičara Stanka Špoljarića koji je istaknuo kako je ta izložba posebna i najbolja izložba do sada jer objedinjuje kiparsku i slikarsku umjetnost. Osvrnuo se potom kratko na trinaestogodišnju povijest izložbe koja je započela u Križevcima zahvaljujući laicima koji su bili svjesni vrijednosti hrvatske duhovne baštine, koja nam je u ovim izazovnim vremenima itekako važna. Živeći s Krstom nećemo biti rasterećeni teškoća no ako smo uronjeni u Boga, teret života postaje blagoslov i radost, upravo su to najbolje razumjeli sveci i blaženici. Upoznati ih, i znati da ih našem malom narodu ima toliko, ohrabruje. Zato se trudimo promovirati tu duhovnost, promatrajući likove koji su svaki u svojemu vremenu znali odgovoriti na ključna pitanja, „što treba činiti?, gdje pronaći potrebnu snagu? i kako voditi ljude?“. Oni su bili autentični jer su bili uronjeni u Boga, imali su svoj stav te su znali povesti i druge ljude, a takvi su nam i danas jako potrebni, rekao je mons. Sente, te se je kratko osvrnuo na lik sv. Bogdana Mandića. Napomenuo je da je u samim počecima promocije prvih godišta izložbe, izložbe veliku ulogu imao i p. Đuro Hontić.

Napomenuo je potom da ta izložba u Puli ima i jednu posebnost, svi su eksponati imenovani osim jednoga, na posjetiteljima je bio zadan da odgonetnu o kome je riječ. Radilo se o bl. Otonu iz Pule. Spomenuo je da je za izložbu tiskan katalog, koji donosi i popis svih hrvatskih svetaca i blaženika, kao i onih koji su tek kandidati za oltar. Zaključio je pozivom prisutnima da istražuju i upoznaju svece.

Ulomak iz stručne likovne analize Stanka Špoljarića pročitao je bogoslov Mateo Vujčić. Prof. Špoljarić u svome tekstu naglašava: „Karin Grenc svojim talentom i entuzijazmom doslovno je proživljavala predanje Bogu ljudi kojima se zazivima obraćamo i častimo. Razvila je svoj odnos prema nebeskim zaštitnicima, stvarajući skulpture i slike, kako u atelijeru, tako i meditirajući o njima i u drugim situacijama životne svakodnevnice. Shvaćajući umjetnički čin i molitvom, napušta u oblikovanju djela rutinska rješenja, težeći da svakom osobom svetoga zbora donese njihovu bezgraničnu širinu i zbilju ljubavi za Krista.“

Prof. Špoljarić u svome osvrtu piše: „Primjerice za prikaz Gracije iz Mula Karin koristi staru dasku s oplate broda jer je blaženik bio vezan uz more. Stogodišnji panj korisne predmetnosti u tradiciji vlastite obitelji u svom oplošju preoblikovan je u portrete jedinstvene kružne kompozicije blaženih Drinskih mučenica.

 

Drvene slikarske podloge korištene u atelijeru, skinutih ranijih slojeva poput palimpsesta, ravnine su za portrete blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza. Gotovo uvijek postoji veća ili manja "povijesnost" kiparski zahvalnog "drvenog citata" sukladnom samom motivu. Ne polazi Karin od neutralne osnove već preobražava izranjeni dar prirode. S ravnotežom u stvaralačkom postupku, poštivanja ponuđenog, ali zalazeći u tkivo i snažnim kiparskim gradacijama svoje umjetničke autentičnosti. Dajući portretima i opisnost sličnosti, ali i zastajući na sumarnosti izraza. U epidermi lica laganim dodirima dlijeta ističe mekoću, ali također bez prevelikih dodatnih korektura u drvetu (kao kod sv. Nikole Tavelića), ostavlja teksture sitnih izdanaka i čvorovitosti. Karin Grenc uz sv. Duju i sv. Ivana Trogirskog postavlja zbijene vedute Splita i Trogira s isticanjem zvonika katedrala. Uz portret mučenika s dubrovačke Dakse Petra Perice, u skulpturi s rasporedom u dvije ploče upisani su njegovi stihovi pjesme "Do nebesa nek se ori". U dramaturgiji slijeda ostvarenja u ukupnosti scenarija ciklusa postoje logični rasponi raspoloženja, s polaženjem u prisnosti, do isticanja dostojanstvenosti, osoba ponosa hrvatskog vjerskog i nacionalnog identiteta.

Karin Grenc u dvadesetak djela, reljefa, punih volumena, slika, koristila je različite fragmente nekog debla, njegove istake i udubljenja, ogrebotine i godove, i umjetnički ih realizirala svojevrsnim crtežima na površini, snažnijom i jačom istesanošću ploha, dajući i veliku važnost pojasevima s otkrivanjem jezgre drveta. I manjim intervencijama znala je zaokružiti misao, kao što je u pojedinim primjerima i naglašenije isticala figurativnu komponentu. S minimalnom upotrebom boje, tek za pokoji detalj, jer je topli ton drveta nosio skladne kromatske vrijednosti. Kod slika Karin je sklonija realističnoj marnosti, i psihološkoj analizi po načelima klasičnog portreta.

Skulpture i slike Karin Grenc ogledalo su dodira neba i zemlje, utočište u zagrljaju duhovnosti.“, zaključio je kritičar.

Autorica je u svome obraćanju rekla da je na tom projektu radila godinu dana. Neke je svece poznavala, druge je bolje upoznala tek sada, no, naglasila je da je taj rad duboko utjecao i na njezin duhovni život kao i na njezino stvaralaštvo. Govoreći o pulskoj etapi izložbe naglasila je da su sveci u njezinoj izvedbi u tom pulskom samostanu na poseban način „kao doma“.

Gradonačelnik Filip Zoričić je otvarajući izložbu istaknuo zadovoljstvo što se upravo u tom samostanu otvara ta izložba, jer on i obitelj dolaze u tu crkvu redovito na misu. Umjetnost je prilika za slobodu, a kada je to uz svece i blaženike, onda je dojam još jači. Istaknuo je lik sv. Leopolda Mandića, koji ga se je posebno dojmio.

Izložba ostaje u Puli do kraja kolovoza 2021.

Nakon otvorenja izložbe uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio mons. Antun Sente ml. (G. Krizman)

Faksimil jedne od najvrjednijih hrvatskih rukopisnih glagoljskih knjiga, "Misal kneza Novaka" iz 1368. godine, vraćen je u utorak, 29 lipnja 2021. godine, o svetkovini sv. Petra i Pavla ap. u crkvu gdje se nalazila prije više od šest stoljeća. Crkve sv. Petra u Donjoj Nugli i sv. Jelene u Gornjoj Nugli, u Buzetskom dekanatu, ponovno su dobile svoj nekadašnji misal. Župniku, vlč. Jospiu Mašini predala ga je predsjednica ročke Katedrel Čakavskog sabora Mirjana Pavletić. Originalni Misal kneza Novaka danas se čuva u Beču, u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici.

Misal kneza Novaka dospio u Nuglu 1405. godine, kada su ga upravo za crkvu sv. Petra te za crkvu sv. Jelene, kupili nugjanski župani Ivan Pirih i Marin Mišulin. Kupili su ga od Novakova sina Petra Disislavića, a platili su ga impozantnih 45 zlatnika, koliko je u to vrijeme vrijedila kuća s imanjem ili oveće stado goveda ili konja. Ivan i Marin samo su izvršili ono što su tadašnji Nugjani odlučili učiniti, kupiti za svoje crkve glagoljski misal, ali ne bilo koji, nego Novakov, to skupocjeno književno i sakralno blago, taj jedinstveni rukopisni misal ukrašen zlatnim inicijalima i minijaturama, savršeno oblikovanu knjigu koju je svojom rukom ispisao i inicijale oslikao osobno jedan plemić, jedan knez, knez Novak, rekla je vjernicima okupljenim u crkvi sv. Petra, predsjednica ročke Katedre Mirjana Pavletić.

Ročki župnik zahvalio se u ime župe te je misal uoči mise održane u crkvi sv. Petra blagoslovio.

Kulturna povijest Hrvatske, napose ona književna, rekla je Pavletić, mogla je krenuti i nekim drugim tokom da ovaj misal nije 1405. godine dospio baš u Nuglu, na Roštinu, a 70-tak godina kasnije i u ruke priređivačima prve hrvatske tiskane knjige, koji su upravo po uzoru na ovaj manuskript uredili hrvatski prvotisak, Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. godine, što svojom ushićenom zabilješkom "Vita, vita! Štampa naša gori gre!", najavljuje ročki žakan Juri. I doista, znanstvenici su utvrdili, da je ovaj prekrasan, i sadržajno i formalno, i znalački uređen misal poslužio kao glavni predložak za pripremu hrvatskoga Prvotiska.

nugla1

Upravo su te tri činjenice, nabrojala je Pavletić, kupnja Novakova misala za crkve u Nugli, Novakov misal kao predložak za hrvatski Prvotisak, zapis žakna Jurja kao najava prva hrvatske tiskane knjige, zapravo tri najvažnije odrednice koje ovu sredinu, Nuglu i Rošćinu općenito, svrstavaju među važnije lokacije na karti hrvatskoga glagoljaštva i hrvatske kulturne povijesti. Ovome valja pridodati i druge rukopisne knjige: primjerice Ročki misal, Brevijar Vida Omišljanina, knjige Šimuna Grebla: Kvarezimal i Kvadriga duhovnim zakonom. Sve je to baština neprocjenjive kulturno-povijesne vrijednosti iz ročkoga glagoljaškog kruga.

Ovaj je misal od izuzetne važnosti i za istarsku kulturnu povijest, jer pored svega, ovaj manuskript pripada i obogaćuje lepezu glagoljaške ostavštine, u kojoj se nalaze i drugi važni hrvatsko-glagoljski rukopisni sakralni i svjetovni kodeksi, nastali ovdje ili pak dospjeli na ovo područje tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, što "predstavlja onaj dio Hrvatske na kojem je najdublje uhvatila korijen hrvatska glagoljska pismenost", citirala je Pavletić paleoslavisticu Mariju Pantelić.

Važnost je ovoga misala ne samo lokalna, ne samo regionalna već i nacionalna, svehrvatska. Misal kneza Novaka najstariji je datirani hrvatsko-glagoljski rukopisni misal; jedna je to od naših najljepših i najvrjednijih rukopisnih knjiga; uz Hrvojev misal, ovo je i najraskošnija glagoljska knjiga - pravo remek-djelo srednjovjekovne kaligrafske umjetnosti, ispisana rukom jednog hrvatskog kneza i viteza kojega povijest ne pamti po viteškome maču već po plemićkome peru!

Knjiga je to od 544 stranice, odnosno 272 folija pergamenta velikog formata, za što je trebalo pripremiti najmanje 140 ovčjih koža. To je oko tri i pol stada od po 40 ovaca - tzv. kvarnara. Samo su te pergamene, prema izračunu akademika Fučića, vrijedile kao desetak krava. Knjiga je to koju krasi 480 inicijala, Novakovom kreativnošću dizajniranih, njegovom rukom iscrtanih, oslikanih, obojanih i zlatom urešenih.

Nadalje, četiri su istaknute minijature koje portretiraju četiri evanđelista s knjigama, odnosno svicima u rukama, a kao vrhunac toga iluminatorskog umijeća i raskoši ovoga misala, dvije su stranice koje na cijeloj površini, bogato pozlaćene, prikazuju Kristovu muku: njegovo raspeće i Imago pietatis, Isusa okrunjenog trnovim vijencem.

Originalni Misal kneza Novaka danas se čuva u Beču kamo je dospio 1820. godine kada ga je od antikvara Gian Battiste Hattingera u Trstu za svoj fond rijetkih knjiga otkupila Dvorska knjižnica u Beču, danas Austrijska nacionalna knjižnica.

nugla3gi

- Kada smo prije gotovo tri godine, u crkvici sv. Jelene, otvarali prigodnu izložbu o Novakovu misalu u povodu 650. godišnjice njegova nastanka, javno smo iskazali namjeru i želju da ovaj jedinstveni i neprocjenjivi kodeks vratimo domovini, pa makar i u obliku replike. Želja je bila jaka, a posao oko objavljivanja toga luksuznog faksimilnog izdanja bio je opsežan i nadasve financijski zahtjevan. Katedra Roč je stoga zatražila suradnju Staroslavenskoga instituta u Zagrebu i profesionalnog zagrebačkog izdavača Mozaika knjiga koji su vrlo rado prihvatili našu inicijativu. Radovi su trajali godinu dana, od otkupa digitalizata u Beču, preko istraživačkih radnji, pisanja studija, prevođenja, traženja adekvatnog materijala za tisak, nabave zlatne folije, nabave najfinije teleće kože za uvez, izrade zlatnih kopči do tiskare i knjigoveža koji su osposobljeni za takva, gotovo ručna, unikatna izdanja, rekla je Pavletić.

Baš kao što je luksuzna i skupocjena bila izrada Novakova originala u 14. stoljeću, tako je i izrada ove replike u 21. stoljeću bila ekskluzivna, unikatna, luksuzna i skupocjena. Ovo je limitirano, kolekcionarsko, prestižno izdanje, u konačnici, izašlo u samo 150 numeriranih primjeraka od kojih je svaki za sebe izuzetna umjetnina vjerna originalu do najsitnijih detalja, a koju prati i dodatna knjiga sa znanstvenim i stručnim prilozima o Misalu, više autora, vrhunskih akademika i profesora, doktora znanosti. Stoga ne čudi njegova cijena od vrtoglavih 20.000 kuna. Urednici su Vida Vukoja, Vid Jakša Opačić i Mirjana Pavletić, a projekt su sufinancirali Ministarstvo kulture Zaklada HAZU i Grad Buzet.

- S izuzetnim zadovoljstvom vraćamo ovu knjigu, ovu zbirku misa, liturgijsku, bogoslužnu knjigu tekstova koji se čitaju za oltarom tijekom svete mise, gdje joj je mjesto: na oltar, u crkvu gdje se nalazila i prije više od šest stoljeća. Vraćamo je u crkvu gdje je svećenik iz nje čitao glagoljicom ispisane tekstove na starom hrvatskom jeziku, crkvenoslavenskom, da vjernici razumiju njegove riječi i shvate poruke koje im šalje s oltara. Istovremeno se, kroz brojna stoljeća, u crkvama širom Europe liturgija služila na latinskom jeziku, svećenici su se obraćali puku iz latinskih misala i brevijara na puku nerazumljivom jeziku. Zato s ponosom možemo reći da su Hrvati jedan od malobrojnih naroda, uglavnom su to bili slavenski narodi, koji su se služili sakralnim knjigama na svome jeziku i svome pismu, a ovdje u našem kraju, ti su glagoljski misali i brevijari bili u uporabi još u prvoj polovici prošloga stoljeća, poručila je Pavletić. Primjerak veličanstvene kulturne i sakralne umjetnine, uručila je Nugjanima uz riječi: "Neka vam služi na čast i ponos, i neka vas trajno podsjeća na vaše pretke koji su prije više od 600 godina bili ne samo svjesni važnosti narodnog jezika i pisma, već su svjedočili visokim kulturnim i umjetničkim dosezima rukopisne i tiskane knjige.", prenosi Glas Istre.

Najave i obavijesti

Ponedjeljak: 1 Stu 2021
Nadbiskup Kutleša o svetkovini Svih svetih u Poreču

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.