"Don Miro se je torna doma", rekao je župnik Listeš zahvalivši na relikviji bl. Bulešića koja je darovana kanfanarskoj župnoj crkvi.  .

Župljani Župe sv. Romualda i Svih svetih u naselju Kozala u Rijeci, predvođeni župnikom vlč. Lukom Pranjićem, hodočastili su u subotu, 2. listopada 2021. u Istru. Posjetili su mjesta koja su obilježila život bl. Miroslava Bulešića, Svetvinčenat, Lanišće i Kanfanar, gdje su sudjelovali na misnome slavlju.

Potom su, htijući iskazati čast naslovniku i zaštitniku svoje župe sv. Romualdu, posjetili Samostan sv. Mihovila nad Limom gdje je taj veliki Božji ugodnik jedno vrijeme živio.

Ondje ih je dočekao župnik Vrsara i Gradine vlč. mr. Lino Zohil zajedno sa svojim župnim suradnikom povjesničarom Marinom Martinčevićem, doktorandom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.Vlč. Zohil je hodočasnicima ukratko prikazao sadašnjost samostana sv. Mihovila nad Limom. Spomenuo je  je da je dio samostanskog kompleksa obnovljen sinergijom Ministarstva kulture, Istarske županije i Općine Vrsar te da se posljednje tri godine ondje održavaju mise dva puta godišnje, o blagdan sv. Romualda 19. lipnja i o blagdanu sv. Mihovila, 29. rujna.  U tim prigodama bivaju izložene i relikvije koje je župnik za taj samostana dobio od uprave reda kamaldoljana prije tri godine. Spomenuo je i osnovne značajke reda kamaldoljana kojeg je osnovao sv. Romuald. Upoznao ih je s podatkom da se njegovo tijelo čuva u talijanskom mjestu Fabriano.

Povjesničar Marino Martinčević je prikazao povijest tog sakralnog prostora, svrnuvši pozornost na najstariji dio građevine, ranokršćansku crkvicu posvećnu Blaženoj Djevici Mariji naslonjenu na glavnu crkvu, koja je izgrađena u 6 stoljeću. Zanimljiva je po svojoj oktogonalnoj apsidi. Ta je ranokršćanska crkvica značajna i po tome što su u njoj već u 8. stoljeću bile naslikane freske, i smatraju se jednim od najstarijih freska, no nažalost sačuvani su tek poneki manji fragmenti, rekao je prof. Martinčević.  Nastavio je izlaganje osvrtom na boravak sv. Romulada na tome mjestu. On je izvorno pripadao benediktinskom redu, no bio je jedan od velikih reformatora benediktinaca, i iz njegove je reforme proizašla nova grana, kamaldoljani, koji su bili prisutni na tome području, a upravo je sv. Mihovil na d Limom najpoznatiji kamaldoljanski samostan u Hrvatskoj. Predavač je citirao životopisca sv. Romulada, Petra Damijanija, podatkom da je sv. Romulad tri godine boravio u obližnjoj špilji, jer je u to vrijeme postojala samo mala ranokršćanska crkvica. Tu se je posvetio molitvi i kontemplaciji. Vjerovatno je već tada neke privukla njegova nazočnost i pretpostavlja se da je već tada ustanovio jednu malu redovničku zajednicu. U nastavku je predavač izložio značajke crkve sv. Mihovila koja je građena u romaničkom slogu, i prema nekim povijesnim izvorima posvećena je 1040. godine. Posvetio ju je tadašnji porečki biskup Engelmar (Engelman), rodom iz područja okolice Regensburga. Freske koje ona čuva predstavljaju vrijedan primjer otonske umjetnosti u Istri, istaknuo je predavač. Posebno je značajan prizor u prezbiteriju, koji je dobrim dijelom sačuvan, a predstavlja kamenovanje sv. Stjepana prvomučenika, to je najstariji poznati prikaz te teme u likovnoj umjetnosti, rekao je Martinčević, te pojasnio još niz značajki tog vrijednog prikaza fresco slikarstva. Kamaldoljani su u tome samostanu boravili do sredine 13. stoljeća. U 14. stoljeću kroz desetak godina ondje su boravili templari. Krajem toga stoljeća samostan se pripaja kamaldoljanskom Samostanu sv. Mihovila na otoku Muranu, a 1519. godine pripada Samostanu sv. Matije na Muranu. U 15. stoljeću je izgrađen dio koji je služio kao dormitorij. Godine 1772. prestaje biti crkveno vlasništvo, biva laiciziran te postaje vlasništvo obitelji Coletti iz Conegliana u Italiji. Izumiranjem obitelji Coletti, u vrijeme Austrougarske monarhije, kompleks prelazi u vlasništvo države, biva sjedištem šumarije. Nakon više stotina godina propadanja sada je napokon ovoj crkvi vraćen stari sjaj, zaključio je predavač.

 

Hodočasnici su potom posjetili župnu crkvu sv. Andrije u Gradini gdje su imali prigodu za čašćenje relikvije sv. Romualda, a po izlasku iz crkve župljani Gradine su ih počastili prigodnim osvježenjem.

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca ove je godine proslavila svoga zaštitnika sv. Jeronima, u Puli, u samostanu sv. Franje i misnim slavljem u Svetvinčentu, na grobu bl. Miroslava Bulešića.

Prvi dio programa, u četvrtak, 30. rujna 2021., odvijao se u samostanu sv. Franje u Puli, gdje je o. Provincijal Josip Blažević pozdravio nazočnu braću koja su došla iz svih samostana Provincije, osim iz Visa, jer je ondje zaštitnik samostan također sv. Jeronim. Na proslavi je bio nazočan i o. Igor Salmić, generalni asistent koji se u ime generalnog ministra Carlosa Trovalelija  nalazi u kanonskoj vizitaciji provincije prije provincijskog kapitula koji će biti slijedeće godine. U proslavi su sudjelovala braća iz susjedne slovenske provincije franjevaca konventualaca sv. Josipa.

U uvodnom predavanju o. Provincijal je iznio prikaz stanja u provinciji od prošlog dana provincije do danas. Provincija ima 57 svečano zavjetovane braće, od toga 53 svećenika, 4 brata laika. Osim toga ima dvojicu u novicijatu, jedan je u Poljskoj, a drugi u Asizu, 3 su bogoslova s jednostavnim zavjetima, 2 postulanta te 3 sjemeništaraca.

Provincijal o. Josip Blažević je zatim predao je riječ o. Ivanu Bradariću, šibenskom gvardijanu, koji je upoznao braću sa životom i radom subrata franjevca mons. Jeronim Milete (Šibenik 17. 4. 1871. – 23. 11. 1947.)  šibenskog biskupa od 1922. do 1947., koji je pokopan u crkvi sv. Frane u Šibeniku pored oltara sv. Nikole Tavilića, u nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavilića. Ove godine je njegova 150. godišnjica njegova rođenja, pa će se stoga koncem godine održati znanstveni simpozij, s ciljem boljeg upoznavanja života i djela ovog franjevca koji je umro na glasu svetosti.

Nakon predavanja sudionici su se uputili u Svetvinčenat, u crkvu gdje se u oltaru čuvaju kosti bl. Miroslava Bulešića. On je prije svoga đakonskog ređenja imao duhovne vježbe u samostanu sv. Franje u Puli.

U crkvi je franjevce konventualce dočekao župnik vlč. Darko Zgrablić, te im je ukratko prikazao lik svećenika bl. Miroslava Bulešića.

Nakon toga je uslijedila sv. misa pod predsjedanjem o. Igora Salmića, uz koncelebraciju ovogodišnjih jubilaraca o. Jere Vujića koji obilježava 50 godina svećeništva i o. Josipa Blaževića koji slavi 25 godina svećeništva. Od ostalih jubileja u provinciji ove su godine 75 godina života proslavili fra Alojzije Mikić i fra Pero Džida, 50. obljetnicu svećeničkog ređenja osim fra Jeronima Vujića proslavio je i fra Kristofer Ćorić, a 50. obljetnicu jednostavnih zavjeta proslavio je fra Nikica Batista.

O.  Igor je nastavio u propovijedi govoriti na tragu riječi vlč. Darka Zgrablića te u odnosu na vjernost za koju zahvaljuju jubilarci, koji su, od Boga pozvani, odgovorili na dar poziva.

Nakon sv. mise braća su se okrijepila u obližnjem restoranu, a nakon toga su svi pošli svojim kućama, osim generalnog asistenta koji se je vratio u Pulu i nastavio s vizitacijom braće u samostanu sv. Franje te onih koji žive i djeluju u župi sv. Ivana Krstitelja.

Proslavi Dana provincije prethodio je godišnji planerski susret gvardijana Hrvatske provincije franjevaca konventualaca s upravom provincije koji je održan 29. rujna 2021. godine u pulskom samostanu sv. Franje Asiškoga. Bio je ovo posljednji susret pred redoviti provincijski kapitul najavljen za veljaču 2022. godine. Sastanku je predsjedao , provincijalni ministar fra Josip Blažević, a uz gvardijane bio je nazočan i generalni asistent Reda fra Igor Salmič, slovenski franjevac konventualac, koji je prošli tjedan započeo i redovitu predkapitulsku kanonsku vizitaciju provincije.

Susret je započeo ručkom, a radni dio molitvom Srednjeg časa u 15 sati. U uvodnom predavanju formativnog karaktera provincijal je govorio o važnosti emocionalne sfere u razvoju cjelovitosti osobe u kontekstu duhovnog života koji u protivnom ne može biti cjelovit ni uravnotežen. U nastavku su gvardijani pojedinih samostana iznijeli situaciju u pojedinim bratstvima, kako su se snašli u novonastalim okolnostima uzrokovanim pandemijom i potresima, te aktualnim pitanjima kojima će se baviti redoviti provincijski kapitul. Nakon večernje euharistije u 19 sati u atriju samostana uslijedilo je predstavljanje knjige fra Ljudevita Maračića „Konventualni franjevci u Hrvata. Arhivski prinosi i pabirci“, u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. (p. Đ. Hontić/ofmconv.hr/TUPPB)

 

Blagdan sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela u Samostanu sv. Mihovila nad Limom, u Kloštru, u Župi Gradina proslavljen je procesijom i svečanim misnim slavljem u srijedu, 29. rujna 2021. Misu je predvodio preč. mr. Ilija Jakovljević, fažanski župnik i dekan Vodnjanskog dekanata, vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. Koncelebrirali su vlč. Josip Kalčić, vlč. Marijan Kancijanić te župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil.

Nakon okupljanja održana je procesija oko samostana s relikvijama sv. Romulada koji je pred deset stoljeća osnovao to sveto mjesto koje ima i izuzetnu povijesnu vrijednost. Po ulasku u crkvu prigodno izlaganje s osnovnim povijesnim podatcima o samostanu izrekao je povjesničar Marino Martinčević, prof.

„Ovo mjesto oblikovala je priroda i stoljetna prisutnost monaha i njihovog načina života. S vremenom ovaj kraj, ovaj samostan i crkva, doživjeli su „umiranje“, ali, zauzetošću svih: Države, Općine i Crkve na ovom mjestu danas odzvanja Božja i ljudska riječ. I mi smo danas po ljudskoj riječi, pozivu vašeg župnika, došli čuti Božju riječ. Te dvije riječi: Božja i ljudska, ponovno obnavljaju ovaj prostor i daju mu životvorni duh. Stoga ustrajmo na tom putu, na putu susreta tih dvaju riječi na ovom mjestu“, rekao je preč. Jakovljević na početku homilije te je zahvalio župniku na pozivu „da budem danas s vama na ovom mjestu koje odiše stoljetnom kulturom i duhom evanđelja“.

023

Obnoviti i vratiti duhovni i kulturni identitet

„Danas slavimo sv. Mihovila, naslovnika ove crkve i zaštitnika ovog samostana i mjesta. Ovdje se stoljećima na današnji dan slavila svečana liturgija i uzdizala molitva prema nebu. Molilo se i tražilo zagovor sv. Mihovila na ovozemaljskom putu prema vječnosti. Naš život ponekad može doživjeti sudbinu ovog samostana, da se u nama uruši volja za život, da postanemo pusti i prazni te da se napušteni od svih urušimo. Da bi u krizama svog života, u krizama naših obitelji, te urušenih međuljudskih odnosa  ponovno obnovili potrebna nam je blizina čovjeka i Boga. Potrebno je da ne ostanemo sami, zatvoreni u svoje poteškoće i probleme, već da pronalazimo razloge radosti i života; ljepotu života u sebi i drugima“, naglasio je preč. Jakovljević te nastavio istaknuvši, „upravo vaš župnik i svi oni koji su sudjelovali u obnovi ove crkve, pronašli su razloge zašto je vrijedno obnoviti ovo kulturno zdanje.“ „Tako je isto potrebno pronaći razloge zašto je potrebno obnavljati naše odnose, pronalaziti kod svog bližnjeg ono dobro. A tamo gdje postoji rana, pukotina, gdje pao krov ili urušio se strop, potrebno je, kako kaže bl. Miroslav Bulešić, svaku tu ranu zamotati u bijeli omot ljubavi. Ljubav svaku ranu zacjeljuje, ljubav svaki narušeni odnos popravlja. Ako ima ljubavi i dobre volje podiže se svaki urušeni krov ili bedem. Potrebna je samo ljubav, kao izvor našeg postojanja i života. Benediktinci prožeti Božjom ljubavlju sagradili su ovaj samostan, vi sada prožeti Božjom ljubavlju i ljubavlju prema starini obnavljate ovaj samostan. Izvor kod jednih i drugih je ljubav. A znamo, kako kaže sv. Ivan: „Bog je ljubav!“ Čestitam vašem župniku i odgovornima u Općini da su ovom mjestu povratili duhovni i kulturni identitet“, naglasio je pohvalom propovjednik.  

„Ovo mjesto, ovaj samostan, bez duhovnog identiteta ne bi imalo smisla obnavljati jer bi bio promašen identitet. Vidimo kad je ovaj samostan izgubio duhovni identitet da se urušio i propao. Stoga je važno da u njemu odzvanja Božja riječ, da se slavi sveta liturgija i čuje šapat pobožnih molitelja. To je identitet ovog samostana. Samo uz ovaj identitet razvijat će se i onaj kulturni. Nitko ne može bolje od Crkve čuvati kulturnu baštinu i duhovni identitet“, naglasio je preč. Jakovljević.

Samo oboružani vjerom možemo braniti pravdu, pronositi mir i ulijevati ljubav

Molimo danas i zagovor sv. Mihovila arkanđela za svakog od nas da bude graditelj i promicatelj mira; graditelji civilizacije mire, kako je volio isticati sv. Ivan Pavao II. Ali ta civilizacija započinje u našem obiteljskom životu, u našem profesionalnom životu. Stoga poštujmo jedni druge, kako bi mogli doživjeti poštovanje i zahvalnost. Sv. Mihovil je simbol borbe protiv zla. Na jedan način naš kršćanski poziv, naše poslanje je da se borimo protiv zla. Isus je svojim učenicima dao vlast nad zlom. Ne vlast nad čovjekom, već vlast nad zlom“, podsjetio je predslavitelj.

 

„Danas, dok slavimo svete arkanđele, potrebno je da svatko od nas zastane i zagleda se u sv. Mihovila i zapita se „Kakav sam ja kao čovjek i kao kršćanin?“, potaknuo je predvoditelj okupljene na propitivanje. „Zlo je prisutno svugdje oko nas i lako nas zahvati. Sv. Mihovil je imao mač s kojim je uništio zlo. Bog je u Isusu Kristu i nama dao mač, ne mač od željeza, već mač vjere. Mi samo oboružani vjerom možemo braniti pravdu, pronositi mir i ulijevati ljubav. Često puta i nas će u našem životu ne samo napasti zlo, nego će nas namamiti da se priklonimo zlu. Svatko onaj tko podlegne tomu nije u službi sv. Mihaela nego u službi onoga protiv koga se on borio. Da bi se mogli oduprijeti zlu potrebna nam je Božja riječ i sveti sakramenti; potrebni su nam naši sveci i mučenici; potrebno nam je zajedništvo“, naglasio je preč. Jakovljević te je zaključio zazivom:„Neka sv. Mihovil štiti svakog od nas od zloga i neka nam isprosi od Gospodina milost da se možemo boriti protiv zloga i razvijati civilizaciju ljubavi gdje ćemo svi biti braća i sestre“.

Propovjednik je homiliju završio molitvom sv. Mihovilu arkanđelu riječima pape Leona XIII.: „Sveti Mihovile arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.“

Na kraju misnoga slavlja, uz završne zahvale župnik Zohil je podsjetio kako su 2020. godine, nakon gotovo deset stoljeća, relikvije sv. Romualda stigle su u Samostan sv. Mihovila nad Limom kojeg je taj duhovni velikan osnovao krajem prve polovice XI. stoljeća.  Vlč. Zohil ih je primio  od Redovničke uprave u Camaldoliju, u Italiji. Svečano ih je unio u tu crkvu apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša, o blagdanu sv. Romualda, 19. lipnja 2020. godine. Od tada se ondje izlažu za javno štovanje dva puta godišnje, o blagdanu sv. Romulada, 19. lipnja i o blagdanu sv. Mihovila, 29. rujna.  

Nakon misnoga slavlja za sve okupljene priređen je prigodni domjenak u klaustru samostana.

 (txt: G. Krizman, foto: G. Abrami)

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.