Novigrad: Susret animatora za duhovna zvanja

Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Zajedništvo – jedinstvo različitih“

U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije u Biskupijskom pastoralnom centru “Emaus” u Novigradu od 16. do 18. rujna 2014. održan je nacionalni susret animatora u biskupijama, nadbiskupijama i redovničkim zajednicama. Nekoliko predavanja na temu “Zajedništvo – jedinstvo različitih”, održao je p. Mihaly Szentmartoni, DI, profesor je na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu i predstojnik Instituta za duhovnost toga sveučilišta, a koji je ujedno i  teološki savjetnik Kongregacije za proglašenje svetaca.

U duhu teme  „Zajedništvo – jedinstvo različitih“, susret je održan pod geslom „Gle kako je dobro  i kako  je milo kao braća  zajedno živjeti. Ondje Gospodin šalje svoj Blagoslov.“, iz psalma 133.

Susret je započeo utorak, 16. rujna 2014., u 15.00 sati zazivom Duha Svetoga, molitvom srednjeg časa i  pozdravnim  obraćanjem splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Nakon toga je bilo predstavljanje sudionika s naglaskom na aktivnosti s obzirom na   pastoral zvanja u župi, biskupiji ili  redovničkoj zajednici, tko već kakvu službu ima.  U poslijepodnevnim satima sudionici susreta posjetili su Rovinj gdje su sudjelovali na proslavi nebeske zaštitnice grada i župe, sv. Eufemije. Poslije večernje mise rovinjski župnik i župljani ugostili su animatore večerom.

U srijedu, 17.  rujna 2014., u prvom izlaganju  predavač je govorio o pojmu zajednice pod nazivom „Mit i stvarnost zajednice“.  Poslijepodnevno predavanje „Otkrivanje i praćenje duhovnog zvanja“ pobudilo je veliku pozornost i diskusiju obzirom da su svi sudionici aktivno uključeni u rad sa praćenjem ili formacijom zvanja.

Posebna je pozornost tijekom diskusije posvećena propedeutskom periodu u formaciji kao elementu rastuće važnosti obzirom da je sve češća praksa javljanje kandidata koji dolaze  iz različitih profesionalnih domena  i obrazovnih profila. Predavač je za usporedbu iznio iskustva i načine kako  je period prilagodbe riješen u drugim državama, modeli su veoma različiti, a isto  tako i rezultati. „Zvanje je milost i za zvanje treba moliti“, naglasio je predavač, „no, bitno je i stvaranje ozračja  koje potiče duhovna zvanja. Zvanje je nasljedovanje konkretnih ideala i zato najbolji poticaj dolazi upravo od primjera svećenikovog življenja poziva. U poticanju zvanja veoma je bitan i osobni susret i razgovor sa svećenikom, a jednako tako poticajno djeluju i razni projekti promicanja kao što su „Dani zvanja“, te  buđenje svijesti o ulozi  svećenika.“

„No, zvanje je proces, i pravilnije je reći ‘ja sam zvanje’ nego  ‘ja  imam zvanje’, jer  je to  nerazlučivi  dio osobe, koji se razvija kao  i svi drugi aspekti i zbog toga je od izuzetne važnosti uloga promotora zvanja u  praćenju tog razvoja.

Značajna diskusija razvila se je i o malom sjemeništu, njegovoj ulozi u kontekstu značajno promijenjenih društveno povijesnih okolnosti. I tu su  iznesena iskustva iz drugih zemalja, i zaključeno je da jedna takva institucija ima budućnost, no sa ponešto izmijenjenom organizacijom te individualnijim pristupom koji je zahtjevniji ali, pokazalo se, plodonosniji.    

„Tema ovogodišnjeg susreta je zajednica, zajedništvo u različitosti“, rekao je za novinare mons. Barišić, „bilo je  govora o animiranju duhovnih zvanja i o utjecaju roditelja, vjeroučitelja, odgojitelja i župne zajednice  u toj jednoj mreži koja čini  ozračje razvoja duhovnog zvanja. Obzirom na  sve učestaliju pojavu takozvanih kasnijih zvanja, potrebno je vidjeti hoće li u redovničkoj zajednici, ili nad/biskupiji ta osoba naći onaj svijet koji zamišlja izvana. Pokušalo se nadalje sagledati koliko mi pomažemo tim mladim ljudima u ostvarenju njihova poziva, ili smo im tu često puta zapreka. To je onda pitanje okrenuto prema nama samima, tu nastaje pitanje ‘koliko mi, redovnici, redovnice, svećenici, biskupi, živimo svoj poziv?’ Jer poziv je jedna trajnost, dinamika, recimo ‘poziv u pozivu’, poziv nikada ne može ostarjeti, požutjeti, to je susret, to  je nešto živo, dinamično osobno. Temeljno je  osjetiti radost, ispunjenost života za drugoga. To je jedan poticaj nama svima da sagledamo odnose unutar svojih redovničkih i nad/biskupijskih zajednica, kako  bi  ti mladići  i  djevojke koji osjećaju poziv mogli reći ‘to  je to, to je to  što ja tražim’. Drago mi  je da su se sudionici uključili sa svojim iskustvima, a veliki je bio doprinos i prof. Szentmartonija koji nam je pojasnio tu problematiku sa stručnog gledišta i vjerujem da su obradom ove  tematike svi znatno obogaćeni“, rekao je mons. Barišić.

„Zvanje je milost, zvanje treba izmoliti,“ rekao je prof. Szentmartoni upitan o animaciji zvanja, „u  nekim biskupijama postoji praksa da se molitva za  zvanja uključi u svaku molitvu vjernika.“ Spomenuo je primjer jednog  biskupa  koji je svakog krizmanika ponaosob pitao izravno  ‘Jesi li ikada razmišljao da postaneš svećenik?’. „Zvanje je milost koju treba izmoliti, no zvanje je i ljudska stvar gdje  moramo imati više  smjelosti izravno pitati ‘jesi li razmišljao o  svećeničkom pozivu?’ uz obrazloženje ‘ne samo da ti budeš sretan, već tebe treba Crkva, Božji narod, tebe treba Hrvatska, kao svećenika, kao redovnika, kao redovnicu.“, rekao je prof. Szentmartoni.

Drugi dan susreta sudionici  su zaključili posjetom Poreču gdje  ih je  primio porečki i pulski biskup  mons. Dražen Kutleša.

Susret je završen u četvrtak, 18. rujna 2014.,  osvrtom te različitim praktičnim prijedlozima na temelju obrađenih tema i dogovorom za idući susret animatora  u krčkoj biskupiji.

G. Krizman