Nova slika i relikvijar za 99. obljetnicu rođenja bl. Bulešića
U Lanišću, mjestu mučeništva bl. Miroslava Bulešića, njegova 99. obljetnica rođenja, na 4. Vazmenu nedjelju, 12. svibnja, dan uoči rođendana, obilježena je posebno svečano: blagoslovljena je nova umjetnička slika blaženika i relikvijar s relikvijom, osteofragmentom. Relikvijar je postavljen u novi staklen okvir na oltaru Presvetog Srca Isusova, gdje je na dan krvave krizme blaženik posljednji put služio misu, tek nekoliko trenutaka prije mučeništva. Na zid između tog oltara i prezbiterija na novi mramorni postament te u stakleni okvir adekvatno je izložen komad zidne žbuke na kojoj se još uvijek nalaze tragovi mučenikove krvi od trenutka mučeništva. Iznad toga, netom iznad ambona, postavljena je i nova umjetnička slika blaženika koju je naslikao vlč. Pablo Josue Rubio Barcia, svećenik Porečke i Pulske biskupije.
Novi relikvijar u koji su postavljene relikvije za javno štovanje župi Lanišće je poklonio preč. mr. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.
Nekoliko dana ranije postavljene su i nove informativne ploče na prilaznim cestama u Lupoglavu, iz oba smjera, te jedna na prilaznoj cesti Lanišću.
Misno slavlje, u laniškoj župnoj crkvi sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile, predvodio je mons. Ivan Milovan, biskup u miru, uz koncelebraciju desetak svećenika. Među koncelebrantima je bio vlč. Joel Catary, župnik u Kanfanaru, župi gdje je blaženik služio do nekoliko pred mučeništvo, te vlč. dr. sc. Josip Grbac, rodom iz Lanišća, koji je iz Umaga došao s autobusom hodočasnika. Po autobus vjernika pristigao je još iz Galižane, predvođen župnikom vlč. Joškom Listešom, te iz Kanfanara, s vlč. Catarijem. Osim njih i domaćih vjernika na tom se misnom slavlju okupio veliki broj ljudi iz svih dijelova Porečke i Pulske biskupije. Na početku, uvodnim pozdravom i ceremonijalnim pojašnjenjem okupljenima se obratio župnik domaćin vlč. Josip Mašina.
Nakon ulazne procesije s relikvijama kroz glavna vrata crkve relikvijar je svečano postavljen na oltar Presvetog Srca Isusova te je uslijedio blagoslov relikvijara i slike.
U prigodnoj homiliji mons. Milovan je istaknuo da po izloženim tragovima krvi te napose relikviji blaženik ostaje na neki način više fizički prisutan u toj crkvi. Lanišće i Svetvinčenat ostaju mjestima koja čuvaju živom uspomenu na našeg blaženika, na njegov divni život, živu vjeru, stamenu nadu, žarku ljubav; te na njegovo predanje u mučeništvu, istaknuo je mons. Milovan. Podsjetio na poziv svetog pape Ivana Pavla II. kršćanskim zajednicama diljem svijeta da čuvaju svjedočanstva mučenika XX. stoljeća, koji su položili svoje živote u velikim progonima nacizma, fašizma i komunizma. Činile su tako i generacije kršćana prvih stoljeća Crkve, kada su – vođeni upravo dubokim instinktom, (sensus fidelium) – pokapali i ljubomorno čuvali tjelesa mučenika te se okupljali na slavlje euharistije na njihovim grobovima. Osjećali su da primjere mučenika treba pamtiti, nikako ih ne zaboravljati: oni su biser, oni su najljepši plod vjere, najvjerniji nasljedovatelji Kristovi, zato i uzor za nasljedovanje i veliki zagovornici kod Boga, naglasio je mons. Milovan. Po istom tom vjerničkom osjećaju, sensus fidelium, našega naroda bl. je Miroslav odmah nakon svog mučeništva smatran i čašćen kao mučenik: to je čašćenje po beatifikaciji samo službeno potvrđeno, istaknuo je propovjednik. Naveo je primjer da isto tako vjernici doživljavaju svetim bl. Alojzija Stepinca, okupljajući se na tisuće na molitvi na njegovu grobu. Spomenuo je i primjer 21 mučenika Kopta koje su 2015. u Libiji ubili radikalni ekstremisti, a dvije godine kasnije, po otkrivanju tijela, njima u čast je izgrađena nova crkva u rodnome kraju, njihov ih se narod spominje s ponosom i srećom zbog njihovog m učeništva vjere.
I nama je, svoj našoj Crkvi, bl. Miroslav, mučenik vjere, ponos i dika. Njegov život nam je nadahnuće i poticaj. Uvijek iznova nadahnjuje nas čitanje njegova životopisa ili njegova Duhovnoga dnevnika. Primjer nam je žive vjere, hranjene molitvom i sakramentima, te dosljedne, hrabre i dnevno prakticirane ljubavi prema bližnjima, bližima i dalekima, nevoljnima i potrebitima, pa i prema neprijateljima, „Moja osveta je oprost.“
Biskup je nadlaje istaknuo, vezano uz obilježavanje obljetnice rođenja blaženika, na blagdan Gospe Lurdske, njegovu posebno predanu i gorljivu pobožnost prema Majci Božjoj: višekratno joj se posvetio, živio trajnu odanost njoj i povjeravao se Marijinu zagovoru kroz bure i oluje svoga bogoslovskog i svećeničkoga života, istaknuo je propovjednik te naglasio kako je blaženik napose pozivao na molitvu krunice, a pri odlasku iz Kanfanara vjernicima je rekao da će ostati trajno povezani jer „Euharistiju slavite i vi i ja, Majci Božjoj se molite i vi i ja.“
Govoreći o Nedjelji Dobroga pastira mons. Milovan je istaknuo da je bl. Miroslav bio prava slika Dobroga Pastira, uzoran duhovni pastir. Kako je samo u ratnim godinama u Baderni – mlad i pun žara – obilazio, pomagao, tješio, zagovarao … Okupljao i hranio vjernike riječju evanđelja i sakramentima. Unatoč prijetnjama i opasnostima, ostajući razborit ali i hrabar i dosljedan. Au Kanfanaru još pojačava svoj pastoralni rad: uz sve ono redovito, on već 1946. organizira uspješne župne misije kako bi se izliječile ratne rane i traume u narodu, podsjetio je propovjednik.
Biskup je pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja, molimo u našim obiteljima, župama, molitvenim, ministrantskim i drugim zajednicama, molimo mi svećenici, redovnici, redovnice, treba nam vjera, žar, oduševljenje – kakvo je zračio naš blaženik. On neka nas zagovara u ovo velikoj biskupijskoj molitvenoj nakani – za nova duhovna zvanja, naglasio je mons. Milovan.
Neka nam svima naš bl. Miroslav, mučenik i blaženik, bude nadahnuće i poticaj na putu vjere i nošenja naših životnih odgovornosti. Neka nas kao naš brat i prijatelj uvijek prati u životu svojim moćnom zagovorom, zaključio je mons. Milovan.
U završnim zahvalama, osim predslavitelju, koncelebrantima i asistenciji, vlč. Mašina, je zahvalio i donatorima koji su sudjelovali u postavljanje novih predmeta u crkvi. Spomenuo je Egidija Beata koji je donirao informativne ploče o mjestu mučeništva bl. Miroslava Bulešića koje su postavljene na prilazne ceste. Stakleno kućište za relikvijar i mramorni postament za komad žbuke donirali su anonimni donatori. Zahvalio je i biskupiji koja je financirala novo ozvučenje u toj crkvi. Svim župljanima upućena je zahvala za uređenje crkve te organizaciju te proslave. Zahvalio je i pulskom sjemeništu „Redemptoris Mater“, bogoslovima i đakonu koji su pomagali u asistenciji za liturgiju na čelu sa prefektom studija vlč. Stefanom Cataldom.
Župnik je naglasio sudjelovanje zbora pod vodstvom vlč. Marija Žmaka. Laniški je zbor pojedine dijelove mise otpjevao drevnim laniškim napjevom.
Prije završnog blagoslova biskup je predvodio molitvu bl. Miroslavu Bulešiću, a sve je zaključeno oferom, čašćenjem relikvija blaženika.
Ljubljenjem relikvija blaženika upravo ondje gdje je on, žrtvom života, dao najuzvišeniji dokaz svoje ljubavi prema Kristu, vjernici koji su ovom prigodom pohodili Lanišće pokazali su duboku vjerodostojnost Tertulijanove rečenice da je „krv mučenika sjeme novih kršćana“ te jačinu privlačnosti tog našeg svijetlog uzora kršćanskog ideala. (G. Krizman)
