„Neka u posudama našega života nikada ne ponestane ulja milosrđa“

Misu posvete ulja u porečkoj prvostolnici na Veliki četvrtak, 13. travnja 2017., predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju s biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom te sedamdesetak svećenika.

Biskup je u uvodnom pozdravu svu subraću svećenike preporučio zagovoru bl. Miroslava Bulešića izrazivši uvjerenje kako se on raduje svećeničkom zajedništvu što ga svećenici prezbiterija istarske Crkve očituju tim zajedničkim slavljem.

Draga subraćo svećenici, želio bih vas prije svega ohrabriti u obavljanju vaše svećeničke službe, što više budemo djelovali u plodnom suglasju među sobom to ćemo se lakše moći suočavati s teškoćama našega vremena naglasio je biskup. Budimo jedni drugima dobrostivi, milosrdni, praštajmo jedni drugima kao što je Bog u Kristu nama oprostio.

Kao vaš biskup odajem vam priznaje za službu i svjedočenje, za svakidašnje predanje i vašu požrtvovnost kojom se iz dana u dan posvećujete svojim župama, ili drugom poslanju koje vršite u ime Crkve, naglasio je biskup.

Ostanite budni u molitvi i duhovnome životu da biste mogli plodonosno vršiti svoje služenje, naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi. Kao što je Krist žrtvovao svoj život za sav svijet, tako se i mi u euharistijskoj žrtvi u svom životu prinosimo Bogu za spasenje ljudi. Danas se na poseban način spominjemo ustanovljenja euharistije i ministerijalnog svećeništva. U vo slavlje unosimo svakog našeg svećenika, dijecezanskog i redovničkog, kako bismo u radosti svećeničkog služenja bili jedni drugima pomoć i potpora. Molimo jedni za druge, a napose za onu subraću koja su najpotrebnija, za onu našu braću koja iz nekog razloga nisu ovdje s nama, na poseban način za one koje je Bog pohodio kušnjom bolesti da strpljivo u zajedništvu s Kristom nose svoj križ.

Kao što to redovito činimo, molimo danas i za onu našu subraću koja su posrnula na putu svećeničke službe. Na ovoj misi spominjemo se i naših pokojnih svećenika, posebno onih koje je Gospodin pozvao k sebi nakon prošlog Velikog četvrtka: mons. Ivana Bartolića, mons. Marijana Bartolića, vlč. Stjepana Cvitića, vlč. Atilija Nefata te svećenika redovnika fra Berarda Barčića.

Danas zahvaljujemo bogu za 4 ovogodišnja mladomisnika: vlč. Mattea, vlč. Josipa, vlč. Antona i vlč. Pabla. Za svećeništvo se pripremaju naši đakoni: Mauro, Goran Dejvis i Ivan, njima se radujemo te ih na putu svećeništva pratimo zajedništvom i molitvom.

Ove se godine želimo sjetiti i naših jubilaraca, istaknuo je biskup: vlč. Nikola Kos slavi 60. godina svećeništva, vlč. Dragutin Petrović i vlč. Ivan Princ slave 40 godina svećeništva, vlč. Mladen Matika 20 godina svećeništva, a fra Josip Vlašić, vlč. Hrvoje Okadar, vlč. Luka Pranjić, vlč. Jure Purkić slave 10 godina svećeništva.

Biskup je izrazio dobrodošlicu i novoj franjevačkoj redovničkoj zajednici, fra Josipu i fra Dragi koji su došli u pazinski Samostan Pohođenja Marijina.

Spominjući se Isusovog ulaska u Jeruzalem, biskup je podsjetio, zapitamo li se što trebamo činiti da bi se spasili, odgovor je „Upoznati Istinu“. Ta Istina će nas osloboditi od svih zala, Krist je Istina i svjedok jedine Božanske Istine. To konkretno znači da trebamo dopustiti Isusu da ozdravi našu duhovnu sljepoću. Svi mi u našim životima imamo slijepe mrlje, našim radnim navikama, u našim osobnostima. Često želimo ostati u mraku, preferiramo tamu, a ne svjetlost. Trebamo moliti Isusa da ukloni uzroke našega sljepila: sebičnost, pohlepu, ljutnju, mržnju, predrasude, ljubomoru, ovisnost o zlim navikama i tvrdoću srca. Bog je naš Otac, pomaže nam jasnije vidjeti Krista.

Trebamo se riješiti i kulturnog sljepila. Naša kultura ima i slijepe točke. Često je slijepa za stvari kao što su ljubav, sreća, pravednost, istina i praštanje. Naša kultura je postala anestezirana, neosjetljiva prema nasilju i ogromnoj patnji u svijetu oko nas. Naša kultura i naši mediji često su slijepi, ne uviđaju što znači nesebična ljubav. Naša kultura, unatoč znanstvenim dokazima je slijepa i ne želi vidjeti činjenice da život počinje u trenutku začeća te se bešćutno promiče pobačaj. Nastavljamo tu destruktivnu praksu i odbijamo vidjeti posljedice toga djelovanja na ljudsko društvo. Ova sljepoća kulture može biti prevladana samo tako da svaki od nas doživi iskustvo da Isusu prebiva u nama i u drugima, kroz osobnu molitvu i istinski sakramentalni život. Trebamo moliti za jasniju viziju. Jedan je političar molio: „Daj nam jasnu viziju da vidimo gdje smijemo stajati i što zastupati“. Molimo Boga da nam da sposobnost da možemo jasnije vidjeti Božje djelo u našim životima i životima drugih ljudi. Jedan mudrac napisa: „Vizija je umjetnost gledanja stvari koje su nevidljive.“ Taj dar pripada onima koji mogu vidjeti dobro u zrncima patnje i neuspjeha. Ona živi u onima koji nikada ne gube nadu.

Ne dopustimo da nas svijet zaslijepi tako da zaboravimo naš pravi identitet i poziv, rekao je biskup obraćajući se svećenicima, da smo stvoreni od Boga i otkupljeni Isusovom krvlju, da smo posinjeni kao Božja izabrana djeca, tako da je naša uloga biti Božji predstavnici u našoj zajednici i našem svijetu. Pozvani smo isticati način na koji pokazujemo ljubav i brigu za druge. Pozvani smo promicati pravdu i mir i dati primjer kako ljudi trebaju živjeti prema Božjim zakonima.

Ova misa posvete ulja ističe zajedništvo biskupa sa svojim svećenicima, govori o tijesnoj povezanosti biskupa i svećenika, posebno u službi posvećivanja, istaknuo je propovjednik. Ulje je simbol Duha Svetoga, istodobno nas upućuje na Krista, Pomazanika. Što smo povezaniji s Kristom to smo više ispunjeni Duhom Svetim. U svetim sakramentima posvećeno je ulje uvijek znak Božjega milosrđa, naše pomazanje za svećenike uvijek označava zadaću nositi ljudima Božje milosrđe, mi smo po službi navjestitelji i nositelji Božjeg milosrđa svojoj braći i sestrama. Neka u posudama našega života nikada ne ponestane ulja milosrđa. Vrijeme provedeno s Gospodinom u razmatranju riječi, u primanju sakramenata, u postojanoj molitvi to će nam omogućiti.

Biskup je na kraju pozvao okupljene vjernike da svoje svećenike prate postojanom molitvom i kršćanskom ljubavlju kako bi mogli vjerno izvršiti poslanje koje im je povjereno.

Biskup je homiliju zaključio zazivom zagovora Majke Božje i bl. Miroslava Bulešića.

Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja, te euharistijska služba i blagoslov ulja za sakramente.