Naš Blaženik u Vinkovcima
Župa Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima dobila relikviju blaženoga Miroslava Bulešića
Na svečanoj koncelebriranoj svetoj misi, u nedjelju 20. rujna, u župnu crkvu Presvetoga Srca Isusova u vinkovačkome naselju Lapovci donesena je i na trajno štovanje izložena relikvija s dijelom zemnih ostataka tijela Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika kojega je u rujnu 2013. godine blaženim proglasio papa Benedikt XVI.
Ovome velikome, povijesnom događaju za ovu župu prethodila je vremenski kratka, ali vrlo sadržajna priprava. Najprije je župnik vlč. Matej Glavica o svojoj namjeri da zatraži relikviju obavijestio župne suradnike koji su ga u toj namjeri radosno podržali. Dana 1. rujna poslao je župnik molbu za darovanjem relikvija bl. Miroslava Bulešića porečkome i pulskom biskupu mons. Draženu Kutleši, koji mu je pozitivno odgovorio. U crkvi je uređen prostor za trajno postavljanje relikvije, a srebrni relikvijar je kao svoj zavjetni dar župi izradila vinkovačka obitelj Nine i Danijela Cirimotić.
Župna se zajednica za donošenje relikvije pripremila devetnicom na čast Blaženiku te trodnevnom duhovnom pripravom u sklopu koje je u četvrtak prije mise održano klanjanje, a u petak nakon mise prikazan dokumentarni film o životu i ubojstvu bl. Miroslava. U slavljeničkom ozračju 50. po redu Vinkovačkih jeseni, čije se održavanje poklopilo s ovim velikim župskim slavljem, relikvija je svečano donesena u crkvu pod večernjom svetom misom svega tri tjedna nakon što je službeno zatražena od biskupa. Misu je predvodio porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, domaćega župnika i još dvanaestorice svećenika pred mnoštvom okupljenih vjernika, koji su posve ispunili crkvu.
U uvodnome obraćanju župnik Glavica pozdravio je biskupa Milovana u zahvalnoj radosti zbog razloga njegova pohoda ne skrivajući sreću i ponos što će sveto znamenje zemnih ostataka Blaženika, za kojega je naveo da je „svećenik i mučenik po Srcu Isusovom“, posjedovati upravo župa Srca Isusova, kao jedina u ovome dijelu Slavonije, ujedno se obvezavši razvijati pobožnost kroz koju vjeruje da će mnogi steći obilne milosti.
Biskup Milovan je u propovijedi govorio o revnom življenju vjere mladoga istarskog svećenika Miroslava Bulešića rođenoga 13. svibnja 1920. godine u Čabrunićima u župi Svetvinčenat. Iako je za svećenika zaređen u jeku ratnih zbivanja 1943., od samoga je početka, i kao župnik Baderne do 1945. i nakon toga kao kanfanarski župnik mladalačkim poletom i gorljivim vjerskim žarom nastojao osnažiti vjerski život mještana: okupljao je mladež, držao vjeronauk u školi, održavao staleške propovijedi, oživio pobožnost prema Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i mnoge druge vjerski poticajne aktivnosti. Ne čudi stoga što su lokalni sektaši zaključili da narod neće za njima dok je Bulešić živ.
Prijetnje postaju nešto s čime se sve češće susretao, ali one ga samo učvršćuju u želji da služi Kristu u pozivu koji je izabrao do kraja. O tome svjedoče brojne njegove misli u duhovnome dnevniku koji je vodio, od kojih je najupečatljivija ona koju je zapisao još kao dvadesetčetverogodišnjak: „Moj Bože… Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim.“ Tu je odlučnost neprestano pokazivao sve dok ga nakon održane krizme u Lanišću protucrkveni nasilnici organizirani od komunističke vlasti iz mržnje prema vjeri nisu u župnome stanu usmrtili nožem 24. kolovoza 1947. godine. Svjedoci kažu da je prije smrti dvaput uzdahnuo: „Isuse, primi dušu moju.“
Biskup Milovan se zapitao gdje danas pronaći snagu za takav život u našim svakodnevnim klonućima i slabostima te odmah nastavio da se s pouzdanjem uteknemo Blaženiku, čija će relikvija biti poziv da se sjetimo njegova divna lika i svetoga života. Preko njega kao uzora i zagovornika, mladića iz našega naroda i vremena, koji razumije patnju i mučeništvo, obratimo se u našim brigama i nevoljama Onome koji nas je pozvao na put vjere prema blaženoj vječnosti.
Nakon svete pričesti u pratnji svećeničkoga zbora biskup je prenio relikviju u prostor pokraj krstionice, gdje će ostati izložena na trajno štovanje. Čitav okupljeni puk u poklonu je izmolio molitvu blaženome Miroslavu. Na koncu svečanoga misnoga slavlja župnik Glavica zahvalio je svima koji su imali udjela u ovome velikom događaju, a na poseban način upravo nazočnome biskupu Ivanu, uručivši mu i prigodne poklone uime župe.
Potom se biskupu i okupljenim vjernicima prigodnim riječima obratio generalni vikar mons. Ivan Ćurić, koji je uz zahvalu Porečkoj i Pulskoj biskupiji i samome biskupu podsjetio da je uvijek krv mučenika bivala sjeme novih kršćana, još jednom istaknuvši najvažniju poruku koju je Blaženik ostavio u duhovnome dnevniku svima, posebice progoniteljima Crkve i vjere: „Moja osveta je – oprost.“ Biskupovom zahvalom domaćemu župniku na gostoprimstvu i cjelokupnoj svečanosti te blagoslovom svih okupljenih završilo se veliko slavlje, a župljanima župe Presvetoga Srca Isusova, građanima Vinkovaca i svima koji će hodočastiti na ovo mjesto ostaje relikvija mladoga blaženika kao trajni poticaj za nasljedovanje Krista žarom kojim je isijavao blaženi Miroslav Bulešić. (Darko Posarić, Tu, djos)
