Nadbiskup Kutleša na Pepelnicu u Poreču
Apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko – makarske nadbiskupije, mons. dr. Dražen Kutleša misno slavlje i obred pepeljenja, na pepelnicu, 17. veljače predvodio je u porečkoj katedrali.
Danas, na Čistu srijedu, kada se na poseban način želimo posuti pepelom želimo razmišljati baš o simbolici i značenju posipanja pepelom, rekoa je propovjednik na počeku homilije.
Spominjući zapis u Knjizi o Jobu, mons. Kutleša je podsjetio da se je Job bunio protiv Boga no na kraju se je ponizno posipao pepelom. Taj njegov čin poziva nas na poniznost. Trebamo biti svjesni da je Bog stvoritelj ne samo čovjeka nego cijelog svijeta i cijelog svemira, i da je pogrešno misliti da bi Bog trebao ostvarivati naše zamisli.
Prije svega, na početku ove korizme trebamo biti ponizni i prihvatiti stvarnost i realnost onakvom kakva je, a ne prenaglašavati neke minimalne stvari, ili umanjivati one doista bitne. Zato trebamo biti svjesni i ponizni ljudi, svjesni da je Bog naš tvorac, i da je on taj koji će nas suditi po našim dobrim djelima. Iz poniznosti trebamo činiti dobra djela, u prvom redu drugim ljudima, odričući se onoga što je nam drago. No, to se ne odnosi samo na odricanje od materijalnog, nego i na vršenje svega onoga što Bog traži od nas u našem životu. U braku i roditeljstvu to znači popustiti kada treba, te činiti što je dobro i što Bog traži od nas, ali uvijek u poniznosti. Nadbiskup je istaknuo i Riječi iz knjige Postanka, „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“, koje nam govore – „Umrijet ćeš.“ Mi često živimo kao da nikada nećemo umrijeti, no upravo nas taj pepeo na to podsjeća, priziva nam u svijest našu smrtnost. No, poziva nas i na mudrost života, da shvatimo da je Bog prvi i da on njega sve počinje, te da smo mi ti koji se trebamo prilagoditi i živjeti po Božjim zakonima kako bi mogli zadobiti kraljevstvo Božje. Zato trebamo shvatiti da smo došli iz pepela, Božjom promisli, i da ćemo isto tako otići s ovoga svijeta. Jedino kada čovjek u mudrosti to shvati, onda će živjeti život onako kako Bog od njega traži, naglasio je propovjednik.
Citiravši starozavjetnu Knjigu brojeva, nadbiskup je spomenuo zapis o tome kako se vjernici trebaju očistiti od grijeha. Između ostalog stoji da se trebaju posuti izopom i pepelom i svim onim činima što simbolizira pokoru. Ako to usporedimo s današnjim činom pepeljenja možemo reći da su pepeo i voda kojom se blagoslivlja oni sakramentali, blagoslovine koje upućuju na jedan sakramenat, a to je sakrament ispovijedi. Možda ćemo mnogi pristupiti činu pepeljanja, ali nećemo cijelu korizmu otići na ispovijed. Ako ostanemo samo na činu pepeljenja nema od toga puno koristi, ako ne pristupimo ispovijedi, koja je veoma važna za obraćenje čovjeka. Stoga svatko od nas je pozvan da od simbola pepela ode izvoru, u kojem nam Bog oprašta grijeha, a to se ne događa u pepeljenju već u ispovijedi. Svi ovu korizmu trebamo iskoristiti tako što ćemo se očistiti od grijeha i dočekati Uskrsnuće našega Gospodina što je moguće čišći i svetiji.
No, nije to sva simbolika pepela. Kada prorok Jona govori Ninivljanima da će propasti ako se ne obrate kralj je prvi taj koji daje primjer, posipa se pepelom i određuje da svi njegovi podložnici tako trebaju učiniti, kao i svi koji žive u njegovom kraljevstvu. Nije samo važno nešto prihvatiti nego je važno i pokazati da to želimo izvršiti i imati za to konkretne dokaze. Mi smo danas vrlo jaki na riječima, školovani, znamo reći, ali kada trebamo nešto učiniti u konkretnom životu onda nemamo toga primjera. Zato nas Bog poziva da svojim primjerom, svojim životom to izvršimo. I na kraju, vidimo kako Isus govori „”Jao tebi, Kafarnaume! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru.“ Upravo riječ obraćenje je temeljna, promjena, metanoja, promjena našega uma, načina razmišljanja, da ne razmišljamo ovim zemaljskim kategorijama već onim Božanskim koji se nalaze u Svetom Pismu. Zato i mi moramo promijeniti ovaj zemaljski način razmišljanja, trebamo biti svjesni da osim materijalnog, tijela, posjedujemo i dušu, te da se jednako kao i za tijelo trebamo brinuti i za dušu, a to možemo postići samo razmišljajući na jedna drugačiji način. Svima vama želim da ovu korizmu iskoristimo na spasenje svoje duše. U evanđeoskom smislu trebamo skinuti maske sa svog duhovnog aspekta kako bi mogli pokazati, iskreno ići u život i biti svjedoci svega onoga što Isus Krist traži od nas, da budemo primjer drugim ljudima, zaključio je mons. Kutleša te pozvao sve da pristupe činu pepeljenja. (G. Krizman)
