Murine: Proslava Gospe Žalosne
U četvrtak, 15. rujna, o blagdanu Gospe Žalosne, u crkvi Gospe Žalosne u Murinama, u Umaško-oprtaljskom dekanatu, misno slavlje predvodio je vlč. Luka Pranjić, novigradski župnik, uz koncelebraciju svećenika iz okolnih župa. Na početku je sve okupljene pozdravio domaćin, vlč. dr. Josip Grbac, napose naglasivši kako je jedna skupina učenika osmog razreda iz umaške Osnovne škole „Marije i Line“, hodočastila pješice nekoliko kilometara na tu misu.
Nismo se danas ovdje došli žalostiti, naglasio je vlč. Pranjić na početku prigodne homilije, za razumjeti blagdan Gospe Žalosne potrebno se vratiti jedan dan unatrag, na blagdan Uzvišenja Svetog Križa. To nije samo spomen na dan kada je carica Jelene pronašla Kristov Križ u Jeruzalemu, već prvenstveno na Otajstvo Križa, Kristovo Uzvišenje po Križu. Danas pod tim Križem stoji Isusova Majka Marija, i potrebno ja staviti naglasak upravo na riječ stoji. Ona ne cmizdri, ne pada u nesvijest, ne donose joj vodu ni stolicu, ona pod križem stoji, naglasio je vlč. Pranjić, a stoji zato jer razumije Istinu, da se taj Križ ne tiče samo Isusa, već i nje, i Ivana, i svih nas. Ona je, kao najvjernija Isusova učenica zapamtila da tko ne uzme svoj križ nije dostojan Isusa. Ona stoji žalosna, ali ne neutješna, tužna ali ne očajna. Za jeruzalemske žene križ je sablazan, za rimske vojnike je križ ludost, ali za Mariju, a tako bi i za nas trebalo biti, križ je nešto sasvim drugo. Marija je znala da je Bog vjeran i kada umukne. Ona je bila najvjernija Isusova suputnica, ona je znala ono što mi rado zanemarimo. Svi bi mi rado bili sa Isusom u pobjedi i slavi, ali ne i u muci. Najveća zabluda kršćana je misliti da je Krist za nas trpio da mi ne bismo morali trpiti. Istina je, međutim, na našu sreću, puno bolja za nas, Krist je umro da bismo mi živjeli, da bismo mi imali život u Njemu. Svi mi sudjelujemo u Križu Kristovu. Kršćani za koje je Kristov Križ gotovo pa totemski simbol, misle da pod svaku cijenu treba moliti Boga da nas oslobodi sudbine Njegovoga sina; svi mi, gledajući na križ mislimo si: Bože daj da me zaobiđe njegova sudbina. No, to je pogrešno. Trebali bismo žudjeti da postanemo dionici Isusove sudbine, da po njegovom slavnom Križu, Smrti i Uskrsnuću možemo ući u život koji nam je on po svemu ovome pripravio. Ali, put mora biti cjelovit. Tek kada prestanemo oplakivati Krista Raspetoga, njegov Križ i njegovu pod križem žalosnu Majku Mariju postati ćemo uistinu Njegovi nasljedovatelji. Tek kada i mi uzmemo svoj križ i krenemo za njim postati ćemo i mi njegovi učenici, tek kada postanemo, poput Marije supatnici u Muci Kristovoj, surazapeti s njime, moći ćemo s njime i kraljevati. Supateći s Krstom možemo biti dionici njegove pobjede, te tako u tu pobjedu uvući one kojim a smo poslani, upravo kako je to rekao i sv. Pavao. Bivajući svjedoci Muke Kristove, pristajući biti supatnici i mi nastavljamo Kristovo otkupiteljsko djelo. To supatništvo se očituje kada prihvaćamo uistinu naš križ, u svim mukama i nevoljama koje su nas snašle, gledajući na križ pridružujemo sve naše boli i trpljenja Njegovoj boli i trpljenju. Neka nam dobro Bog pomogne da nikada ne prezremo križ Njegovog Sina, zaključio je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja domaćin, dr. Grbac, zahvalio je svima koji su se pobrinuli za prigodnu okrepu na koju su bili pozvani svi okupljeni na tom misnom slavlju
