“Mudraci su nam uzor na putu obraćenja”

Porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša svečanu euharistiju o svetkovini Bogojavljenja, u ponedjeljak, 6. siječnja 2020. predvodio je, tradicionalno, u pulskoj katedrali.

Koncelebrirali su kanonici pulskog stolnog kaptola sv. Tome apostola preč. Atilije Krajcar i preč. Tone Žufić, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, rektor pulskoj Biksupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ preč. Alejandro Castillo Jimenez.

Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo da misna čitanja svetkovine Bogojavljenja stavljaju pred nas obilje stvari o kojima možemo i trebamo razmišljati. U prigodnome razlamanju Riječi propovjednik je  istaknuo pet faza koje prolaze mudraci dolazeći se pokloniti Isusu Kristu. Oni, iako pogani, dolaze i slijede trag koji im Bog daje preko jedne nebeske pojave, rekao je mons. Kutleša. To nas potiče da se zapitamo koliko mi živimo u nekim stvarnostima koje su očite, ali ih mi ne primjećujemo.

Bog upućuje poziv mudracima preko jedne zvijezde, ti mudri ljudi tražili su i išli za tim znakom. Iako im je na početku to vjerojatno bila tek nejasna ideja upustili su se u jednu veliku avanturu kojoj nisu znali ishod, no bili su ljudi koji su se znanošću bavili pošteno. Slijedili su svoj poziv. I mi postajemo vjernici temeljem poziva koji nam dolazi na razne načine, i zato trebamo biti zahvalni svima onima koji su nas potakli, preko kojih je Bog djelovao u našemu životu.

Nadalje, mudraci su bili ustrajni. Od Heroda traže informacije o rođenju kralja no ondje ih ne nalaze. Oni idu dalje tražeći, ustrajni su, nastavljaju svoj put, imali su taj instinkt da trebaju nešto naći u svome životu jer su osjećali da trebaju nešto promijeniti. Svećenike i pismoznance, koji su o tome propovijedali, to ne interesira, oni ne vjeruju. I mi se toga trebamo čuvati. Ako čovjek ne zna cijeniti stvari koje su svetinja, one postaju strane i ne prepoznajemo njihovu vrijednost. Današnji nas blagdan treba potaknuti da cijenimo svetinje, da nam ne bi postale strane i da ne zaboravimo njihovu vrijednost. Trebamo si posvjestiti vrijednost koju nam je Bog ostavio preko poziva i trebamo ustrajati unatoč razočarenjima od onih koji bi nas trebali upućivati.

Mudraci dolaze i ispovijedaju svoju vjeru. Čovjek vjeru treba pokazati i treba se Bogu pokloniti. Za to je potrebna poniznost. Mudraci se poklanjanju malenome djetetu i iskazuju svoju vjeru.

Slijedeća faza je očitovanje vjere i prinošenje darova, oni daruju zlato tamjan i smirnu. Simbolika zlata jest ono što čovjek svojim rukama može napraviti i što može svojim životom ostvariti. I mi smo pozvani da u životu poklonimo ono ‘zlato’, ono najvrijednije što imamo u sebi. Zato smo svi pozvani da poklonimo svoje srce i dušu upravo tome malome Isusu.

Tamjan je simbol bogoštovlja, on daje dostojanstvo kod prikazivanja žrtve Bogu svemogućemu. Time smo pozvani u svome životu iskazivati bogoštovlje Isusu Kristu preko svetih sakramenata i misnoga slavlja, podsjetio je propovjednik.

Treći dar je smirna, ona se koristi kod pomazanja umirućih, ona nas podsjeća da naš život na zemlji traje jedno određeno vrijeme. Trebamo se zapitati što ćemo iza sebe ostaviti, ne materijalno, već hoće li nas pamtiti po tome jesmo li bili dobri i pošteni ljudi, jesmo li znali širiti jedinstvo i mir.

Posljednja faza puta mudraca je obraćenje. Mudraci dobivaju vijest da trebaju ići drugim putem. Poziv je to i nama da promijenimo put, da više ne činimo greške koje smo činili. Poticaj nam je to da se zapitamo jesmo li mi ostvarili on za čime smo krenuli i u kojoj smo fazi našega života, zaključio je mons. Kutleša.

Misno slavlje glazbeno je animirao katedralni zbor kojem je dirigirao Patrik Aandrea, a na orguljama je bila Paola Batel. (G. Krizman)