Motovunski Novaki: Zlatna misa p. Joba Mikolića

U nedjelju, 4. rujna fra Job Mikolić, franjevac Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, proslavio je pedesetu obljetnicu svećeništva. Misno slavlje prigodom tog jubileja, u župnoj crkvi sv. Marine dj., u svojoj rodnoj župi u mjestu Motovunski Novaki slavljenik je predvodio uz koncelebraciju desetak svećenika i redovnika. Prigodnu homiliju izrekao je fra Klement Sršen iz samostana na Košljunu. Nakon slavljeničke ulazne pjesme „Uđite s hvalama“, p. Jobu su se prigodnom čestitkom obratila predstavnica župe Motovunski Novaki.

„Što da uzvratim Gospodinu za ovaj veliki dan“, rekao je slavljenik u svome obraćanju na početku mise te citirajući psalmista nastavio „uzet ću čašu Gospodnju i zahvaliti“. „Gospodin mi je dao pred 50 godina ovu čašu, ja sam je uzeo, čvrsto je držao u svojim rukama i nikada je nisam ispuštao. Kroz tu čašu prelijevali su se blagoslovi na Božji narod, lilo se spasenje na sve one koje sam sretao u životu. Bilo je to doista ‘čaša i kalež Spasenja i blagoslova.’ Evo na tom velikom daru dragom Bogu zahvaljujem jer nisam samo njegov sluga, ja sam Njegov prijatelj, sve mi je dao, sve mi je otkrio, i zato kličem i pjevam Bogu, neka Mu je hvala i slava u sve vijeke vjekova“ rekao je slavljenik te nastavio slaviti sveta misna otajstva.

Propovjednik je, razlamajući riječi sv. Evanđelja, citirao i riječi nedavno preminulog fra Berarda Barčića koji je na pitanje kako je prošlo prvih 100 godina njegova života rekao „u dahu“, no, nastavio je propovjednik, 50 godina svećeništva p. Joba u službi ljudima itekako je ostavilo traga. Pedeset godina vjernosti pozivu velika je stvar. P. Job je jednog dana svoj život vezao za Krista, i od tada je njegov život posvema stavljen na službu Bogu i ljudima. To je i bit svećeništva, biti u službi Isusa Krista za Boga i za ljude. Svećenik je onaj koji slijedi Isusa učitelja, i njegov životni put, i slijedi ga na Kalvariju i slijedi ga i u Uskrsnuću. Svećenik se u potpunosti stavlja u službu onoga za kojega veže svoj život. Za bolje sagledavanje ovog velikog jubileja moramo posegnuti za Božjoj riječju koju smo danas čuli, naglasio je propovjednik. Za slijediti Isusa Krista nije prihvatljivo prolazno oduševljenje, potrebno je svaki dan ‘odreći se sebe’ kroz veće i manje žrtve, čineći dobro ljudima, svaki dan. Nijedna prirodna zemaljska ljubav ne smije biti zapreka za slijediti Isusa. Primjer tome su nam apostoli, koji ostaviše sve i pođoše za Isusom. Primjer onoga koji je neustrašivo slijedio Isusa, unatoč prijetnjama i zaprekama, je i bl. Miroslav Bulešić. Njegov je život bio primjer slijeđenja Isusa, sve do polaganja života za Isusa.

Nakon čitanja prigodne poruke koju je uputio provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Andrija Bilokapić, na kraju misnog slavlja svečaru su čestitku, uz prigodni dar, uputile predstavnice rovinjskog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda „Sv. Elizabeta“. Čestitarima se pridružio i domaći župnik, vlč. Rudi Koraca, koji je kao vrsni glazbenik, znajući koliko slavljenik voli glazbu, osobno ravnao zborom koji je za tu prigodu pokazao impresivno lijepu interpretaciju repertoara.

Vlč. Ante Žufić izražavajući čestitke želio je podsjetiti na zalaganje svećenika i župljana u održavanju novaćanske župne crkve, te im izrazio zahvalu što su oduvijek voljeli Boga i Crkvu. Podsjetio je kako se vlč. Marino Mikolić pobrinuo za obnovu krova, mlade majke u župi potakle su djecu da sakupe sredstva za novi križni put, p. Job nabavio je klupe iz jedne protestantske katedrale, a sada, nedavno, vlč. Koraca pobrinuo se za farbanje crkve.

Misno slavlje završeno je oferom, čašćenjem zlatomisničkog križa, te podjelom prigodnih sličica.

 Fra Job Mikolić proslavio je mladu misu u svom rodnom mjestu Motovunskim Novakima 17.VII.1976. Osnovnu školu pohađao je u Motovunskim Novakima od 1947. do 1951., a gimnaziju u Pazinu i Zadru. U novicijat je ušao na Košljunu 1958., a oblačenje imao je 13. VIII.1957. Prvi zavjeti 14. VIII. 1958., od 1959. do 1961. bio je na odsluženju vojnog roka. Teologiju je studirao u Zadru od 1962. do 1966. Godine 1967. imenovan je kapelanom na Voštarnici. Iste godine odlazi u misije u Argentinu gdje ostaje do 1976. godine. Po povratku u domovinu nastanjuje se u Franjevačkom samostanu u Rovinju gdje ostaje do 1982.  Od 1982. do 1994. bio je upravitelj Svetišta u Šijani i župni vikar u Župi sv. Antuna u Puli. Godine 1994. imenovan je gvardijanom u Rovinju, a 2003. biva premješten u Pazin. Godine 2014. vratio se u Rovinj.