Motovunski Novaki: Proslava blagdana sv. Marine

U nedjelju, 17. srpnja, žitelji mjesta Motovunski Novaki u Pazinskom dekanatu proslavili su svoju zaštitnicu sv. Marinu. To je, prema riječima predvoditelja misnog slavlja, vlč. Marina Mikolića, jedina župa u Republici Hrvatskoj koja slavi sv. Marinu kao svoju zaštitnicu.

Vlč. Mikolić, umirovljeni svećenik, koji je dugi niz godina bio župnik u tom mjestu, misno slavlje predvodio je u suslavlju s vlč. Atilijem Krajcarom, također umirovljenim svećenikom te uz nazočnost trajnog đakona Ivana Kisegija, na službi u Novigradu. Župnik, vlč. Rudi Koraca, inače vrsni glazbenik i skladatelj, je tijekom svečane mise dirigirao župnim zborom.

Vlč. Mikolić je na početku prigodne homilije naglasio kako je župa u Motovunskim Novakima jedina župa u Hrvatskoj koja slavi sv. Marinu kao svoju zaštitnicu. Priču o životu sv. Marine iznio je temeljem podataka koje je istraživanjem materijala na raznim jezicima sakupila prof. Fani Perun.

Sveta Marina rođena je 714. ili 715. godine u siromašnoj, vrlo religioznoj obitelji u Bitiniji, jednoj od regija Male Azije, područje današnje Turske. Marina u dobi od deset godina ostaje bez majke, a otac se nakon smrti žene želi povući u samostan. Marina ostaje s rođacima, no nakon nekoliko godina otac je vodi sa sobom u samostan predstavljajući je kao sina. S 14 godina dobiva tako ime fra Marin. Nakon pet godina otac umire. Fra Marin, putujući sa subraćom, u jednom svratištu biva optužen da je dijete koje je gostioničareva kći začela u vrijeme kada su oni bili ondje njegovo, a u biti je bilo plod djevojčine veze s nekim vojnikom. Fra Marin priznaje grijeh koji nije počinio, biva izbačen iz samostana, nastanjuje se u obližnjoj špilji, preživljava od milostinje, a nedugo zatim mu djevojka donosi to i dijete, nazvano Felix.

 

Naposljetku, na nagovor subraće redovnika, koji nikada nisu povjerovali u optužbe, poglavar prima fra Marina natrag u samostan, s djetetom. No, uslijed teškoga života fra Marin, odnosno Marina umire u 8. veljače 740. godine. Otkriće, prije ukopa, da je riječ o ženi, sve je zaprepastila. Tada su shvatili tešku klevetu koja je Marinu učinila žrtvom i divili se njezinoj pokornosti. Predaja kaže da se poglavar, kajući se, bacio na koljena ljubeći stopala svetice. Tijelo svetice bilo je izloženo nekoliko dana zbog mnoštva koje se je od nje željelo oprostiti. Prvo čudo koje joj se pripisuje bilo je ozdravljenje Felixove majke od opsjednutosti. Tijelo je prvo pokopano u matičnom samostanu, a kasnije je više puta premještano u razne gradove. Danas se čuva u crkvi Santa Maria Formosa u Veneciji. Prema Rimskom martirologiju sv. Marina se slavi 18. lipnja, a 17. srpnja se obilježava obljetnica prijenosa njezinih relikvija iz Carigrada u Veneciju, koji je prema nekim izvorima bio 1228. ili 1231. godine. Slavi se najviše u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, a u Hrvatskoj jedina njoj posvećena župa je upravo u Motovunskim Novakima. Ondje, desni manji kip na glavnom oltaru prikazuje sv. Marinu u crnom redovničkom habitu, sa knjigom i križem u ruci, a za skute joj se drži dijete, maleni Felix. Župa je osnovana 1550. godine. Predslavitelj je spomenuo kako su crkveni poglavari u novijoj povijesti predlagali da se promijeni naslovnik župe, te da se uzme nekog suvremenog sveca ili blaženika, no Novaćani su se tome usprotivili želeći zadržati sv. Marinu.

Vlč. Mikolić je istaknuo kako bit slavljenja spomendana svetaca nije u izvanjskoj manifestaciji proslave već upravo u posvješćivanju kako nam sveci trebaju biti uzor u življenju vjere, u što dostojnijem nasljedovanju Isusa Krista.

 

Misno slavlje glazbeno su uzveličali članovi župnog zbora koji je, izuzetnim zalaganjem vlč. Korace, u desetak mjeseci koliko je ondje župnik, značajno povećao broj članova, i izrazito podigao razinu izvođenja liturgijskog pjevana. Nova snaga i kvaliteta zbora napose je bila uočljiva u izvedbi Engelhartove “Dajte mi slatki pjev” gdje je do izražaja došla i vrsna istarska solistica Karmen Kraljević, koja je novaćanskom zboru došla pomoći svojim izvanrednim glasom.

Blagdanu je prethodila dvodnevna duhovna obnova koju su predvodili vlč. Željko Zec, župnik staropazinske Župe sv. Jurja i vlč. Mladen Matika, župnik pazinske Župe sv. Nikole biskupa.

Na kraju misnog slavlja predvoditelj je svim Marinama i Marinima čestitao imendan, a s obzirom na to da je ondje bio dugo godina župnik i dobro poznaje župu, izbrojao je da ih u župi ima oko 20 osoba koji nose to ime. Napomenuo je da, iako već neko vrijeme živi u Svećeničkom domu Betanija u Puli, ipak i sebe ubraja u taj broj, potom je odao da on toga dana ujedno slavi i rođendan. Nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje oko crkve uz prigodnu okrepu.