Mons. Milovan predvodio molitvu večernje uz odar pok. mons. Bogetića

U četvrtak, 20. travnja 2017., dan uoči sprovoda pok. biskupa mons. Antuna Bogetića, svečanu molitvu večernje uz odar pokojnika predvodio je njegov nasljednik, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Uz brojne vjernike, bogoslove iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ i dvadesetak sjemeništaraca Večernjoj je nazočio i vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, koji se ovih dana nalazio u Valbandonu na duhovnim vježbama sa policijskim kapelanima. Bogoslovi iz pulskog sjemeništa su početkom tjedna krenuli na hodočašće u Španjolsku, no primivši vijest o smrti mons. Bogetića prekinuli su putovanje i vratili se u Pulu.

Biskup i dvadesetak svećenika dočekali su lijes ispred katedrale kamo je dopremljen neposredno prije početka molitve Večernje. Mons. Milovan je blagoslovio lijes te su ga potom svećenici u svečanoj procesiji unijeli u katedralu na odar.

Na lijes, okrenut prema puku, položena je zatim mitra, jedna od onih koje je pokojnik preferirao, te Evnađelistar. Kod glave pokojnika postavljena je upaljena uskrsna svijeća. Nakon psalmodije iz Večernje, te kratkog čitanja biskup Milovan je izrekao prigodni nagovor.

Mons. Milovan je naglasio da je biskup Bogetić poruku evanđelja beskrajno radosno  živio i svjedočio cijelim svojim životom i cijeloga života. Još kao sjemeništarac, a kasnije kao svećenik na raznim službama te kao biskup u vjeri je nalazio radost i polet, pravi smisao vlastitoga života i poslanja. Bio je lijep primjer radikalnoga življenja evanđelja i potpunoga davanja sebe, bez radnog vremena, u služenje ljudima. Nije imao vremena misliti na sebe, uvijek je bio spreman na sve načine Ocu privesti ljude.  Po naravi dobrohotan i neposredan, uporan i ustrajan, bliz svakome čovjeku, sve uz dozu humora. Iako samo čovjek, biskup je Antun iskazivao neke od najljepših crta Isusa Krista Dobroga Pastira koji nije došao da m služe nego da on služi, i život svoj dade za braću i sestre, istaknuo je biskup Milovan. Cijeli njegov dugi život koji mu je Gospodin darovao bio je veliko služenje, Bogu, Crkvi, narodu, čovjeku, riječju i djelom, molitvom i radom. Biskup je zaključio nagovor zahvalom Bogu za svećenički i biskupski život mons. Bogetića.

Nakon nagovora i dovršetka Večernje, okupljeni vjernici, pristigli iz raznih krajeva Istre, dugo su stajali u redu čekajući da se poklone pred odrom tog, među ljudima izuzetno omiljenog Božjeg čovjeka, pastira mjesne Crkve, koji je na poseban način utjelovio definiciju ‘Otac biskup’, jer se doista prema svima odnosio s očinskom brigom.

Jednako su dugo ljudi čekali i pred knjigom sjećanja koja je postavljena u desnoj lađi pulske prvostolnice u želji da upišu svoje zahvale pokojniku.

Molitveno bdijenje nastavljeno je pobožnošću krunice i molitvom Povečerja, a svećenici i bogoslovi te nekolicina vjernika, bdjeli su uz pokojnikov odar tijekom čitave noći.