Nadbiskup Uzinić predvodio slavlje sv. Maura

U četvrtak, 21. studenog, Porečka biskupija i grad Poreč proslavila je svetkovinu svog nebeskog zaštitnika, sv. Maura biskupa. Svečanu misu predslavio je riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić uz koncelebraciju biskupa Riječke metropolije: krčkog biskupa Ivice Petanjka, porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje, porečkog i pulskog biskupa u miru Ivana Milovana te oko 35 svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija. Misi je nazočilo više redovnica, uz ostale i provincijalna poglavarica sestara milosrdnica s. Marija Gracijana Prodan te vrhovna glavarica sestara nazaretske obitelji s. Angelica. Na početku je okupljene pozdravio mjesni ordinarij mons. Štironja, koji je ujedno uputio nekoliko prigodnih riječi. „Presvetu Euharistiju slavimo u znak zahvalnosti Presvetom Trojstvu u čast svetog Maura i ostalih mučenika koji su mučeni zbog toga što se nisu odrekli evanđeoskih vrijednosti i tako nam pokazali put kako se strpljivim i ustrajnim svjedočanstvima vjere, utemeljenim na Kristovu evanđelju, svladavaju sve životne kušnje i izazovi, a kojih ne manjka ni u ovo naše vrijeme, kušnje i poteškoće samo su izazov i put do postizanja većih i uzvišenih ciljeva. Okupljeni danas u ovom slavlju osjećamo žeđ za istinskim zajedništvom, mirom i pravdom. Potrebni smo iskrenijeg međusobna povjerenja, kršćanskog praštanja i evanđeoske ljubavi, dok danas zahvaljujemo trojedinom Bogu za sva dobročinstva. Molimo ga da po zagovoru našeg nebeskog zaštitnika sv. Mavra, blagoslovi naš grad Poreč, sve njegove žitelje i prijatelje, kao i žitelje naše biskupije te cijele naše domovine. Osobito predajemo naše obitelji, mladež, djecu, nova duhovna zvanja, bolesne, nemoćne, siromašne i sve one koji na bilo koji način trpe i pate nerijetko zbog našeg prepuštena činjenja dobra.“ Predvoditelj je u homiliji, brojne duhovne velikane, progovorio o svetosti, ali u perspektivi suvremenog svijeta. Započeo je osvrtom na dnevno evanđelje u kojem Isus izgovara parabolu o pšeničnom zrnu istaknuvši da je to prispodoba o njemu i onome što će se dogoditi s njim, „ali to je parabola, slika života svih onih koji su Kristovi. Jer, biti pšenično zrno i živjeti logikom pšeničnog zrna je ono što omogućuje da se uvijek ponovno može vidjeti Isusa, da se uvijek ponovno može biti s njim i u njegovoj blizini. To je ono što su vrlo dobro primijetili već prvi kršćani koji su počeli častiti i slaviti mučenike. One, koji su poput Svetog Mavra, dali svoj život, a nisu se odrekli svoje vjere, baš zato što su u njima prepoznali one u kojima se može vidjeti Isusa, one koji žive logiku evanđelja, one koji žive logiku pšeničnog zrna koje umire i umirući daje rod. Oni su izgubili život, ali su ga sačuvali za život vječni, to je ono što mučenike čini mučenicima”, rekao je propovjednik.  Nadalje se osvrnuo na sadržaj konferencije na temu “‘Veće ljubavi nema od ove’. Mučeništvo i dar života”, koja je nedavno održana u Rimu u organizaciji Dikasterija za kauze svetaca. Citirao je prefekta istog dikasterija kard. Marcella Semerara koji je tom prigodom, referirajući se na riječi Romana Guardinija, naglasio da sveci nisu stroge figure, kipovi u našim crkvama nego oni su ti koji su se suočili s nepovjerenjem i poteškoćama i izborom koji je zahtijevao odricanje za odricanjem, te često dovodio do ugnjetavanja i smrti. Sveci su oni koji su logiku pšeničnog zrna, logiku Isusa i njegovog života pretvorili u svoj vlastiti život.  Nastavljajući govor o mučeništvu podsjetio je da to nije nešto svojstveno samo prošlim vremenima, već je to nešto sto se događa i danas, u tom je smislu podsjetio na primjer mladog Pakistanca Akasha Bashira koji je u ožujku 2015. poginuo spriječivši bombaša samoubojicu da uđe u crkvu i ubije veći broj ljudi. „To je jedan od primjera suvremenog mučeništva čovjeka koji je mogao pobjeći i spasiti svoj život. Mogao je ostati ono pšenično zrno koje je spasilo sebe, ali cijena toga bi bila krv mnogih. On je odlučio dati svoj život da bispasio živote drugih.” Nadbiskup je potom ukazao na razne oblike mučeništva koje su podnijeli kršćani u raznim situacijama, osvrnuo se i na sadržaj filma “Šutnja” redatelja Martina Scorsese, u kojem je kroz doživljaje dvojice isusovaca opisan progon misionara u Japanu.

Spominjući pismo pape Franje o slavljenju svetaca, blaženika i slugu Božjih u partikularnim crkvama propovjednik je parafrazirao da “svetost nije toliko ono što ćemo mi napraviti svojom snagom, nije nešto što ovisi o nama i našoj sposobnosti. Jer, to bi onda bilo da budemo hrabri, a čuli smo kako mučenici nisu bili hrabri, nisu bili neosjetljivi na bol. Da bi se moglo dogoditi mučeništvo potrebno je prihvatiti Božju ljubav koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetome. Više od našeg ljudskog truda svetost, mučeništvo je ostaviti prostor za Boga i njegovo djelovanje”. Referirajući se na isti dokument nadbiskup Uzinić je pojasnio da je on povezan sa sadržajem apostolske pobudnice Gaudete et exultate u kojoj je papa progovorio o općem pozivu na svetost u duhu Drugog vatikanskog sabora u suvremenom svijetu, te da poziv da taj spomendan bude upravo na blagdan Lateranske bazilike nalazi korijen u tome da je njezina posveta zapravo simbol Crkve i njezine posvećenosti.

Citirao je nadalje papu Benedikta XVI. Koji je često koristio izraz ‘diktatura relativizma’ te ju je stavio u korelaciju s izrazom kojeg često koristi papa Franjo ‘diktatura ravnodušnosti’. „Slične su posljedice, ali kad se radi o ravnodušnosti, onda je odgovor drukčiji. Odgovor nije govoriti ovo i ono nisu protesti, nego – ne biti ravnodušni. Odgovor na pitanje ravnodušnosti je pretvaranje svoga života u život onog koji je zainteresiran za drugoga, a zapravo odgovor na pitanje ravnodušnosti je pretvaranje sebe samih u pšenično zrno i život u skladu s logikom pšeničnog zrna, odnosno život u skladu s Isusovim životom koji je, baš zato što nije bio ravnodušan, postao jedan od nas, postao je dionik naše sudbine kako bi nas mogao spasiti, kako bi, evo iz njegove smrti mogao izrasti novi život ne samo za njega, nego i za sve nas, njegovu braću i sestre.“

Citirao je nadalje i svetog papu Pavla VI. koji „nas je poučio da ovome svijetu i vremenu u kojemu mi živimo nisu potrebni učitelji, nego svjedoci“. U tom je kontekstu spomenuo svetog Franju te sv. Leopolda Bogdana Mandića.

„Svetost nas privlači jer sveci, koji su naši prijatelji i suputnici, najljepše lice Crkve, pokazuju Isusa. Jedan od takvih svetaca koji nam pokazuju Isusa je sveti Mavro, vaš nebeski zaštitnik koji je kao Isus, pšenično zrno koje je umrlo i dalo bogat rod. I vi, vjernici ove biskupije, ste taj bogat rod. S tim ste, međutim, dobili zadaću da i vi budete oni koji pokazuju Isusa, a to možete, to možemo, jer to je zadaća svih nas kršćana, bez obzira tko smo i koje poslanje vršimo u Crkvi i svijetu, samo ako živimo logikom pšeničnog zrna darujući svoj život. Jer, kako kaže papa Franjo, život ima vrijednost samo u darivanju, darivanju u ljubavi i istini, u darivanju drugima, u svakodnevnom životu i u obitelji. Zato, uvijek ga darujte“, poziv je kojim je nadbiskup Uzinić zaključio homiliju.

Na kraju mise održana je procesija s relikvijama sv. Mavra ulicama starogradske jezgre i rivom, a po povratku u katedralu predvoditelj je udijelio otpusni blagoslov s relikvijama.

Misi su nazočili predstavnici gradskih i županijskih vlasti, policije, vatrogasaca, zdravstva te drugih ustanova i institucija: gradonačelnik Poreča i saborski zastupnik Loris Peršurić sa suradnicima, zamjenica župana Istarske županije Jessica Aquavita, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske županije Gordana Antić, načelnik PU istarske Alen Klabot, ravnatelj Opće bolnice Pula Andrej Angelini, voditeljica projekta pulskog hospicija dr. Julijana Franinović Marković, načelnik Općine Žminj Željko Plavčić, načelnik Općine Gračišće Ivan Jeromela, načelnik Policijske postaje Poreč Davor Švenda te predstavnici drugih jedinica lokalne samouprave. I ove je godine tradicionalno misi nazočio Ivo Sadrić s delegacijom grada Poinga u Njemačkoj, s kojim je grad Poreč pobratimljen, a s obzirom na to da je porečka župa “pokumljena” s tamošnjom župom nazočan je bio i tamošnji župnik Filip Werner.

tekst i fotografije: Gordana Krizman