Mons. Mate Uzinić na proslavi blagdana Gospe od anđela u Pazinu

4. kolovoza 2020.

Mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, predvodio je u nedjelju, 3. kolovoza 2020., svečano večernje misno slavlje u pazinskom Samostanu Marijina Pohođenja povodom blagdana Gospe od anđela.

Svi sadržaji trodnevne duhovne priprave, kao i sve mise na sam blagdan održane su na otvorenom, u perivoju samostana, što je bilo optimalno za primjenu svih aktualnih epidemioloških mjera, a iz istoga razloga nije održana tradicionalna procesija i zajednička završna molitva u crkvi pred kipom Gospe od anđela, već je na kaju mise vjernicima preporučeno da se idu individualno pomoliti, uz poštivanje svih potrebnih mjera predostrožnosti.

Uvodni pozdrav predslavitelju, koncelebrantima te svima okupljenima na početku je uputio fra Darko Tepert. Mons. Uzinić je, zahvaljujući pazinskim franjevcima na pozivu, ujedno uputio pozdrav i zahvalu mons. dr. Draženu Kutleši, koji je nedavnim imenovanjem, podsjetio je predslavitelj, postao i njegov nadbiskup. Mons. Uzinić je izrazio radost zbog velikog broja okupljenih vjernika, napose mladih obitelji. Pozdravio je i sve one koji su tu misu pratili putem facebook prijenosa, što je kod pazinskih fratara od početka pandemije postala uobičajena praksa.

Predvoditelj je nadalje naglasio da u to misno slavlje uključuje sve okupljene, sve molitve koje su vjernici za tu prigodu napisali i položili pred kip Majke Božje, kao i za sve one koje su ostale u srcima, a napose je istaknuo, kako je rekao, jednu važnu nakanu, molitvu za svog novog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu te za papu Franju. Podsjetio je na važnost molitve za pokojne te kako je i za njih moguće namijeniti Porcijunkulski oprost.

Mons. Uzinić je na početku homilije, citiravši franjevačke izvore, podsjetio da je sv. Franjo, nakon što je popravio crkvu sv. Damjana uz koju je „osnovao slavnu redovničku ustanovu, odlični red siromašnih gospođa i posvećenih djevica … preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula“, gdje se „nalazila crkva Blažene Djevice Majke Božje koja je davno sagrađena“ i koja „je bila napuštena i nitko se za nju nije brinuo“ te je, „budući da je upravo izgarao od pobožnosti prema dobroj Majci počeo … ondje trajno boraviti.“ U toj je crkvi, koja je bila posvećena blaženoj Djevici Mariji koju danas slavimo kao Gospu od anđela, čuo evanđelje o poslanju dvanaestorice i tumačenje „da Kristovi učenici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni obuće … ni dviju tunika, nego da propovijedaju kraljevstvo Božje i pokoru“. U toj istoj crkvi je „u Duhu Božjem uskliknuo: ‘Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti’“, a onda je to počeo i činiti. Čitamo: „Odmah je s nogu izuo obuću, iz ruku je odbacio štap, zadovoljio se samo jednom tunikom, kožni remen zamijenio je konopčićem“, da bi nakon toga, jer on „nije htio biti gluhi slušač evanđelja, nego je sve što je čuo, hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti“, „s najvećim poštovanjem i posebnom pomnjom želio izvršiti i sve ostalo što je čuo“, citirao je mons. Uzinić.

Ovih nekoliko ulomaka mogu nam pomoći shvatiti važnost današnjeg blagdana Gospe od anđela koji se nalazi u samim temeljima franjevačkog reda i karizme, nastavio je propovjednik. Dodatnu važnost i značenje blagdan Gospe od anđela dobio je i zbog tzv. porcijunkulskog oprost kojega je, uz ovaj blagdan, sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. i svečano objavio vjernicima riječima: „Sve vas želim poslati u raj.“, citirao je mons. Uzinić poznatu svečevu rečenicu te naglasio da tim riječima sv. Franjo nije izrazio svoju volju, nego Božju volju.

Važno je ovo uočiti danas kad još uvijek mnogi Boga shvaćaju kao strogog suca koji nas kažnjava i koji nam želi uskratiti istinsku sreću i samoostvarenje. Ovo se može uočiti čak i u našim kršćanskim krugovima, što se osobito moglo vidjeti u nekim razmišljanjima vezanim uz pandemiju s kojom se danas suočavamo, a koju su neki tumačili i tumače kao Božju kaznu jer nismo bili dobri, aktualizirao je propovjednik.

Dok se čovjeku može desiti da odustane od Boga, Bog nikad ne odustaje od svoje želje da nam daruje raj. On od nas nikad ne odustaje nego traži uvijek nove načine kako bi nam omogućio i pomogao da to što za nas želi, za što nas je stvorio, možemo postići. Porcijunkulski oprost, kao i drugi oprosti koje nam Crkva daje u različitim prigodama i pod određenim uvjetima, samo su jedno od sredstava kojima se Bog služi da bi nas oslobodio od svega onoga što se u nama nataložilo i što nas prijeći da bismo mogli biti dionici raja, podsjetio je mons. Uzinić. Bog je dao Crkvi i tu mogućnost, kao što joj je dao i druge puno važnije darove, da bi po tim darovima, a i sama Crkva je takav dar, čovjek postigao ono što On sam želi za nas. A On sam želi da budemo spašeni, da budemo sretni, da budemo u raju. On želi da budu spašeni svi ljudi. Kad kažem svi onda ne mislim samo na ljude različitih rasa, naroda i klasa i vremenskih perioda. I ne mislim samo na dobre ljude, one za koje se nama čini da trebaju biti spašeni. Mislim i na nas slabe ljude. I na one ljude koji su, zavedeni idejom Lukavog da im Bog ne želi dobro, krenuli putovima zla. Svima nam se to ponekad dogodi, ali nekima je to nažalost radikalno životni odabir. Bog i njih želi spasiti. Bog sve i svakoga želi spasiti. Zato nas je stvorio da budemo spašeni. Zato je započeo povijest spasenja. U punini vremena, o kojoj nam je progovorilo drugo čitanje, učinio je i onaj konačan iskorak. Da nas spasi, da budemo dionici raja, Bog nam je poslao svoga Sina rođenog od žene. Ta žena je Marija koju danas slavimo kao Gospu od anđela. I učinio nas je svojim sinovima i kćerima, a time i baštinicima raja, rekao je mons. Uzinić.

Današnji evanđeoski ulomak nas je upoznao s trenutkom u kojemu se to dogodilo, riječ je o poznatom ulomku iz Lukinog evanđelja koji govori o Isusovom začeću u Mariji i u našem svijetu. Bog se susreće s jednom od nas, s Marijom, a u Mariji i po Mariji i sa svima nama, nastavio je propovjednik razlamajući Riječ. Anđeo joj kaže: “Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!” I dok je ona još bila zbunjena načinom tog pozdrava, izlaže joj Božji plan i čeka njezin pristanak. Današnje se evanđelje ovdje zaustavilo. Nije nam prenijelo Marijin odgovor. Nije to slučajno. Danas se ne očekuje Marijin odgovor. Marija je odgovorila. Danas se očekuje naš odgovor, naglasio je mons. Uzinić. Zanimljiv je komentar Marijinog odgovora pape Franje koji nam, u duhu sv. Franje koji je „u Duhu Božjem uskliknuo: ‘Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti’“, Mariju još više ističe kao primjer. On kaže: “Marija je na Božju ponudu odgovorila: ‘Evo službenice Gospodnje.’, ne kaže: ‘Ma dobro, ovog puta ću učiniti kako Bog hoće, stavit ću mu se na raspolaganje, a kasnije ću vidjeti.’ Ne. Njezin ‘da’ je potpun, cjelovit, za cijeli život, bezuvjetno. I kao što je ‘ne’ na početku zatvorio prolaz čovjeka prema Bogu, tako je Marijin ‘da’ otvorio put Boga među nas“, citirao je mons. Uzinić.

Osim što nam je primjer, Marija nam je i zagovornica, zato joj se molimo. Bilo bi dobro da se naša molitva danas ne zaustavi tek na našoj svakodnevici i onim običnim željama i potrebama nas i naših bližnjih, svijeta i vremena u kojemu živimo, već da se izdigne iznad, da danas imamo, kao i sv. Franjo, pred očima raj i za sebe i za druge, one koji su nam povjereni, a što u molitvi uključuje i naše pokojne, podsjetio je predslavitelj okupljene vjernike te ih potaknuo da onda to postane i molitva za njezin zagovor u otkrivanju Boga koji nas je stvorio i otkupio za nebo, Boga koji ne želi našu nesreću, nego želi našu istinsku sreću, radost u punom smislu te riječi; Boga kojemu se stoga isplati potpuno vjerovati i rastvoriti mu vrata svoga srca i svoga života te učiniti to ne samo jednom, nego za stalno, zauvijek, stavljajući mu sebe i svoj život na raspolaganje u onom pozivu u poslanju koje nam je namijenio. To je, zapravo, molitva koju molimo u Očenašu kad kažemo “sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.”, to je molitva iza koje slijedi i životno predanje Bogu i njegovoj volji, ona mudrost koja, kako smo čuli u prvom čitanju iz Knjige Sirahove, za sebe kaže da je “majka lijepe ljubavi i straha i spoznaje i svetog ufanja.” i “sva milina življenja i istine, sva nada života i kreposti.”, citirao je biskup. Dokaz nam je tome Marija, Gospa od anđela, i njezin život nakon onog “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi.” I sv. Franjo i njegov život nakon onog: “Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti.’“ I mnogi drugi, oni koji su s povjerenjem u Boga sebe i svoj život u ljubavi trajno stavili na raspolaganje drugima, čineći tako da raj prestane biti tek nešto što nas čeka sutra i postane nešto što je, u prihvaćanju i vršenju Božje volje darujući mu se u ljubavi, moguće već danas, zaključio je mons. Uzinić.

Uz prigodne molitve vjernika predvoditelj je nadodao molitvu da Bog Porečkoj i Pulskoj biskupiji što prije providi novog biskupa i dobrog pastira.

U završnim zahvalama Fra Darko Tepert je izrazio zahvalnost Bogu što je bilo moguće dostojno trodnevnicom i na sam blagdan slaviti Gospu od anđela, zahvalio je predslavitelju na upućenim riječima, podsjetio je da je blagdan Gospe od anđela, kojeg u Pazinu nazivaju još i „Rim“, ujedno i blagdan grada Pazina te izrazio radost što je tom misnom slavlju nazočio i gradonačelnik Pazina Renato Krulčić. Zahvalio je Župnom zboru sv. Mihovila iz Žminja koji je animirao misno slavlje, svećenicima koji su ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji toga slavlja.

Podsjetio je na kraju na potrebne molitve za dobivanja potpunog oprosta za sebe ili za nekog pokojnog te pozvao okupljene da se, uz poštivanje mjera distance, odu pomoliti u crkvu.

Trodnevnu duhovnu obnovu, od četvrtka, 30. srpnja do subote, 1. kolovoza, s duhovnim nagovorima „Pouzdanje u Boga“, „Zahvalnost Bogu“ te Slavljenje Boga“ predvodio je fra Darko Tepert, a jutarnje misno slavlje na sam blagdan predslavio je fra Siniša Pucić, mladomisnik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je rodom iz središnje Istre.

Homilija fra Siniše Pucića na jutarnjoj misi:

Osim svih dana trodnevnice, na sam dan Gospe od anđela, u nedjelju, mogućnost za ispovijed započela je već u 6 sati ujutro i trajala cijeli dan, i mnogi su vjernici kroz te dane pristupili sakramentu pomirenja.

( Txt: G. Krizman, Foto: N. Peteh, G. Krizman)