Mons. Kutleša predvodio misu svetkovine Božića u Poreču
Svečanu euharistiju svetkovine Rođenja Gospodinovog, u srijedu, 25. prosinca, porečki i pulski ordinarij, mons. dr. Dražen Kutleša predvodio je u porečkoj katedrali.
Biskup je u prigodnoj homiliji okupljene vjernike potaknuo na razmišljanje o tome kako nas Bog, preko Isusova rođenja, koje je popraćeno brojnim paradoksima, poziva da budemo ponizni ljudi. Tome nas uči kroz nekoliko faza njegova rođenja. Prva je faza da Sveta Obitelj kreće na jedno hodočašće, jednu procesiju, temeljem naredbe cara Augusta, rekao je biksup. Neobično je da Marija trudna sve to mora podnijeti. Prvo što nas poziva na poniznost je čuđenje, iznenađenje. Ta mlada obitelj toliko trpi, da bi se ispunilo što je pisano. Bog se služi i carem i vojnicima da bi oni došli u Betlehem, gdje trebaju doći. Nadalje, Bog nas na poniznost poziva saznanjem da se naš život ovdje na zemlji ne tiče samo nas. Možda nismo svjesni svoje uloge i onoga plana u kojem sudjelujemo, možda očekujemo sasvim druge stvari, ali Bog ima plan sa svakim od nas, i nitko nije došao slučajno, svatko ima svoju misiju, samo je treba otkriti. Nadalje, Bog nas uči poniznosti dovodeći Svetu Obitelj u Betlehem, u siromašno svratište. Bog ondje dolazi da bi se rodio u špilji. Bog ih dovodi na mjesto gdje će ih blagosloviti. Tako i mi često ne želimo ići na mjesta gdje trebamo dobiti svoj blagoslov, bježimo od ljudi, svatko od nas treba naći svoj Betlehem, i ono mjesto gdje će jedino dobiti blagoslov. Ako se ne poniziš, ako ne klekneš, nećeš moći spoznati onu puninu, i ostati ćeš oholi čovjek, koji samo teži za nečim velikim, slavom, uspjehom, karijerom, i onim što danas vidimo na svijetu. Možda ćeš imati puno, ali nećeš osjetiti onaj Božji blagoslov, ako ne pronađeš svoj Betlehem i ne prihvatiš ljude koje ti je Bog stavio na tvoj put. Mi ljudi mislimo da je najgora stvar oskudica, no najgora stvar na svijetu je oholost, kada se čovjek uzdiže i kada postaje bahat. Isus, Kralj svih kraljeva, dolazi na svijet kao malo dijete. Koji je u tome paradoks? On odbacujući ono materijalno sve to drugo pobjeđuje. Mi ljudi koji težimo samo za materijalnim, za vlašću, time ostajemo zarobljeni i ne vidimo duhovno od materijalnog. Teško se odvajamo od materijalnih stvari koje nas vuku dolje.
Čovjek uvijek želi nešto što nema, i nikada neće biti zadovoljan u svojoj duši dok ne dođe do onoga svoga Betlehema. Moramo biti svjesni da se neke stvari mogu nadvladati samo uz Božju pomoć i slijedeći no malo dijete koje nam pokazuje što je bit života.
Slijedeća faza kojom na Bog poziva na poniznost je trenutak proglasa da će se u Davidovu gradu roditi Spasitelj i Gospodar, Isusu Krist. Mi ga možemo prihvatiti jedino u dubini svoje duše, kao ponizne osobe koje će stati pred Gospodina i reći da ne razumijemo takav njegov dolazak. Bog prepušta svakome od nas da odluči o svome životu, hoćeš li biti za Isusa Krista, ili ćeš biti protiv. U okolnostima Isusova rođenja imamo ljude za i ljude koji su protiv, i svatko je izabrao što je htio. Protiv su bili oni koji su imali što izgubiti, kraljevi, carevi, veliki svećenici i svi oni koji su imali vlast. Oni mali, neznatni, koji nisu bili opterećeni tim stvarima prepoznali su jednostavne stvari. Mi težimo za nedokučivim, a trudimo za prolaznim i propadljivim, istaknuo je biskup.
Na kraju dolazi anđeoska pjesma „Mir ljudima dobre volje“. Kada se zadovolje sve čežnje nastaje mir. Posljednja poruka o poniznosti je da se trebamo obratiti u poniznosti i postati bolji ljudi počevši od danas, tako da budemo bolji svojim bližnjima. Ovaj je Božić poziv da svi postanemo ponizni ljudi i da postanemo ljudi koji će vidjeti potrebu drugih ljudi oko nas. Samo ćemo tako prepoznati svoj Betlehem, prigodu za prihvaćanje Božje volje, i prepoznati način da postanemo dobri i pošteni ljudi, zaključio je mons. Kutleša. (Foto i ton: T. Brajković, txt: G. Krizman)
Homilija:
