Mons. Jure Bogdan otkriva zašto je za ovaj događaj trebalo čekati 65 godina?

Postulator kauze za beatifikaciju Miroslava Bulešića mons. Jure Bogdan otkriva zašto je za ovaj događaj trebalo čekati 65 godina

Mons. Jure Bogdan, rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, postulator je kauze sluge Božjega Miroslava Bulešića. Nakon što je Sveti Otac jučer potpisao dekret kojim odobrava Bulešićevo uzdizanje na čast oltara, mons. Bogdan je za Hrvatski katolički radio izjavio: „Ono što je Crkva, posebno njegova Porečka i Pulska biskupija i Katolička Crkva u hrvatskom narodu, od početka znala i čvrsto vjerovala, sada to ide na puno višu razinu. Doznajemo i potvrđujemo da je sluga Božji Miroslav Bulešić, budući blaženik, čovjek koji je poginuo kao mučenik za vjeru, svećenik čista i neporočna svećeničkog života, idealan lik i primjer za današnje nasljedovanje.“

Postupak za dokazivanje mučeništva i svetosti Miroslava Bulešića imao je i svoje protivnike. To su, prije svega, bili njegovi ubojice. Njegovoj majci nije bilo dopušteno niti pokopati ga u rodnom mjestu, već je pokopan u Lanišću. Tek 11 godina kasnije, 1958., zemni ostaci preneseni su u njegovo rodno mjesto. No, o tome se u javnosti ništa smjelo govoriti. „Ako smo svjesni te klime, a itekako smo svjesni kakva je bila, sasvim je razumljivo da je bilo teško razmišljati o postupku koji se mogao i trebao pokrenuti za njegovu beatifikaciju“, napomenuo je postulator Bogdan. Zbog situacije u zemlji, postupak što ga je pokrenuo tadašnji mjesni biskup Dragutin Nežić išao je vrlo sporo, jer se u javnosti nije smjelo govoriti o Bulešiću i načinu kako je završio svoj život. „Sasvim je razumljivo da se dolaskom demokracije u Hrvatsku ovaj slučaj mogao početi slobodno interpretirati i istraživati“, dodaje mons. Bogdan i ističe da su za tijek i dovršenje postupka, uz biskupa Nežića, zaslužni i sadašnji umirovljeni biskupi Antun Bogetić i Ivan Milovan.

Za beatifikaciju Miroslava Bulešića nije bilo potrebno nikakvo čudo. Postulator Bogdan protumačio je da je mučeništvo „najveći znak ljubavi, vjere i odanosti čovjeka prema Bogu“, „mučeništvo pere sve nedostatke, jer je krv prolivena za najviše ideale.“ Na kraju zaključuje kako sada više nema zapreke za samu beatifikaciju, sve je samo stvar dogovora između mjesnog biskupa i odgovornih u Kongregaciji o datumu svečanosti.