Molitva na grobu mons. Dragutina Nežića, o 29. obljetnici smrti
U utorak, 30. siječnja, u porečkoj je katedrali večernje misno slavlje služeno u spomen na pok. porečkog i pulskog biskupa mons. Dragutina Nežića, uz 29. obljetnicu njegovog prelaska u vječnost. Po završetku euharistije svi okupljeni zajedno su se pomolili na grobu pokojnog mons. Nežića koji je sahranjen u sakristiji. Misu i molitvu na grobu predvodio je župni vikar porečke župe vlč. Boško Čatlak uz koncelebraciju vlč. Dragutina Petrovića.
Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve bio je ključna ličnost Crkve u Istri u poratnom vremenu, od jeseni 1947., najprije kao pazinski administrator, potom kao administrator te rezidencijalni biskup Porečke i Pulske biskupije, sve do umirovljenja 1984. godine.
Mons. dr. Dragutin Nežić rođen je u mjestu Donja Reka kraj Jastrebarskoga, 29. siječnja 1908., a preminuo je u Puli 30. siječnja 1995. godine. Poslije realne gimnazije u Karlovcu završio je studij bogoslovije u Zagrebu, te je zaređen za svećenika 7. rujna 1930. Isprva je bio kapelanom u Požegi, potom je nastavio studij na Gregoriani u Rimu (1932.–35.), gdje je postigao stupanj doktora teologije. Zatim je u Zagrebu bio nadbiskupskim ceremonijarom i bilježnikom (1935.–39.) te istodobno predavačem asketike i mistike na Bogoslovnom fakultetu. Potom je bio duhovnikom u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a 1941.–47. u Bogoslovskom sjemeništu u Zagrebu. Od 1947. obavlja dužnost administratora jugoslavenskog dijela Tršćansko-koparske biskupije, Apostolske administrature. Imenovan je i punim administratorom na tome području 1948., a 1949. i administratorom Porečke i Pulske biskupije. Tako je u njegovoj osobi bila ujedinjena istarska Crkva, iako još (do 1977.) formalno podijeljena u Porečku i Pulsku te jugoslavenski dio Tršćansko-koparske biskupije.
Sustavno je sa suradnicima radio na školovanju budućih svećenika, te je 1955. u zgradi pazinskoga sjemeništa otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku teološku školu, na kojoj je bio rektorom i profesorom apologetike i dogmatike. Rezidencijalnim biskupom Porečke i Pulske biskupije imenovao ga je papa Ivan XXIII., a tu je dužnost preuzeo 1960. Sudjelovao je u radu II. vatikanskoga sabora (1962.–66.), posebno u komisiji za apostolat laika. Umirovljen je 1984., i potom živio u Poreču.
Plodna historiografska bibliogragiBavio se historiografijom, te je objavio više članaka i studija o povijesti poglavito istarske Crkve. U Istarskoj Danici i Ladonji surađivao je crticama s povijesnim temama, a za Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979.) napisao je enciklopedijski tekst o istarskim svecima i blaženicima. Objavio je knjige Barbanski kraj (1971.) i Istarska crkva jedna (1978.), a posmrtno je tiskano dvadesetak rasprava Iz istarske crkvene povijesti (ur. Antun Hek, 2000.) te djelo o sisačkome mučeniku Sveti Kvirin, biskup sisački (2003.).
Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve bio je ključna crkvena osoba u Istri od jeseni 1947., najprije kao pazinski administrator, potom kao administrator te rezidencijalni biskup Porečke i Pulske biskupije, sve do umirovljenja 1984. godine. Mons. Nežić dolaskom u Istru, uz pomoć svećenika koji su ga radosno primili, započinje svoj višedesetljetni rad. U teškim vremenima za Crkvu i njezine pastire, biskup Nežić obilazi svećenike i vjernike, podržava ih, hrabri i povezuje. Drugi vatikanski koncil je dao jedan novi zamah, napose na pastoralnom području, a biskup Nežić i sam kao koncilski otac, te smjernice provodi prvenstveno na nekoliko područja: području obnove liturgije, odnosa Crkve i medija, poimanja Crkve i odnosa Crkve prema znanosti. Na tim zasadima nastali su brojni postkoncilski projekti Crkve u Istri.
Osim redovitog pastoralnog rada, biskup Nežić istinski se zalagao za uspostavu redovite crkvene uprave u Istri pod vodstvom jednog biskupa; stvaranju Riječke metropolije, te organiziranju dekanata i župa na čemu i danas počiva pastoralni rad u našoj biskupiji. Svoj pastirski rad povjeravao je zagovoru vlč. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, te 1956. godine započinje dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava, kojeg je poznavao iz rimskih dana. Mnoge započete projekte nastavit će njegovi nasljednici, a neke i dovršiti. Zasigurno najveća zasluga, nakon pape Pavla VI., za ujedinjenje Istarske crkve pripada biskupu mons. dr. Dragutinu Nežiću.
Znanstveni skup (2017.): 70. obljetnica uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnica ujedinjene Istarske crkve, Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve
Istarska je Crkva mons. Nežiću prije nekoliko godina odala počast organizacijom znanstvenog skupa. U petak 20. listopada 2017. godine, pred velikim auditorijem od nekoliko stotina ljudi u Auli magni Pazinskog kolegija – klasične gimnazije održan je znanstveni skup posvećen 70. obljetnici uspostave Apostolske administrature u Pazinu, 40. obljetnici ujedinjenja Crkve u Istri te mons. Dragutinu Nežiću, prvom biskupu ujedinjene Istarske crkve. Skupu je prisustvovao velik broj sveučilišnih profesora, znanstvenika, stručnjaka, povjesničara, pravnika, kulturologa, svećenika, redovnika i predstavnika crkvene i civilne vlasti. Među nazočnima bili su mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolita i biskupi mons. Dražen Kutleša, mons. Ivan Milovan i mons. Valter Župan.
Povezani članci:
Znanstveni skup – knjiga sažetaka
Znanstveni skup – prikaz i fotogalerija
Bula \”Prioribus saeculi\”, originalni tekst na latinskom
Bula ujedinjenja – tekst na hrvatskom
Dr. Dragutin Nežić: “Istarska crkva jedna”
Teritorijalno ustrojstvo Crkve u Istri u 19. i 20. stoljeću
Foto: G. Šušljik, G. Krizman