Misno slavlje o 30. obljetnici Pazinskog kolegija

Sadašnji i bivši učenici i djelatnici Pazinskog kolegija – klasične gimnazije, ali i cijela istarska Crkva, kao i svi oni koji su na bilo koji način povezani s Pazinskim Kolegijem, svečanom su misom u subotu, 16. ožujka, u pazinskoj župnoj crkvi sv. Nikole, Bogu zahvalili za tri desetljeća djelovanja i milosnih plodova te ustanove.

Svečano misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, koji je u počecima Kolegija bio voditelj doma, u zajedništvu s porečkim i pulskim biskupom Ivanom Štironjom,  biskupom u miru Ivanom Milovanom i v. d. ravnateljem Kolegija vlč. Maksimilijanom Ferlinom, te tridesetak  svećenika.

Na početku homilije, nadbiskup Zgrablić je izrazio radost zbog ovoga susreta, jer je i samo bio dio Pazinskog kolegija na samim počecima, od srpnja 1993. do prosinca 1997. Rado se prisjetio prvih generacija učenika, profesora, djelatnika i suradnika, a osobito prvoga ravnatelja mons. Antuna Heka. Podsjetio je i na blizinu koju je Porečka i Pulska biskupija, uz veliko razumijevanje biskupa Antuna Bogetića, iskazala Zadarskoj nadbiskupiji, pruživši u tadašnjem Biskupskom sjemeništu u Pazinu, današnjem Kolegiju, gostoprimstvo sjemeništarcima, profesorima i odgojiteljima sjemeništa iz Zadra koji su zbog ratnih opasnosti morali napustiti Zadar. “Upravo je njihov boravak u sjemeništu bio poticaj i ohrabrenje da se u Pazinu otvori prva katolička škola u mladoj novoformiranoj državi”. U tom je vidu podsjetio, kako Pazinski kolegij – klasičnu gimnaziju danas vidi “ponajprije kao plod Božje providnosti, a njezin idejni početak kao plod odanosti ove mjesne Crkve, Biskupije Porečke i Pulske, i plod Božjeg blagoslova za otvoreno srce ove mjesne Crkve koje je pokazala u teškim trenucima Crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji početkom ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća.”

Nastavljajući govor o počecima, podsjetio je na godišnju skupštinu svećenika Porečke i Pulske biskupije održanu u studenom 1991., kada se postavilo pitanje, što mjesna Crkva u Istri može i mora učiniti u teškim ratnim vremenima nakon pada komunizma, u vremenu kada je Istra bila puna prognanika i izbjeglica, kada su mnogi poubijani, zarobljeni, ranjeni, protjerani sa svojih ognjišta. Dakle, postavilo se pitanje, je li dovoljno da ‘kao Crkva karitativno pomažemo što više možemo ljudima koji su u krajnjoj potrebi ili je potrebno, i možemo li učiniti nešto više?’ „U raspravi koja se razvila nakon ovog pitanja, ohrabreni nazočnošću profesora, odgojitelja, sjemeništaraca i radom škole koja je stigla iz Zadra, i minimalnim osposobljavanjem zgrade sjemeništa, predstavljen je prijedlog da se nakon povratka sjemeništaraca u Zadar, u sjemeništu po mogućnosti otvori katolička, klasična gimnazija s internatom. Potporu toj ideji dali su i nekadašnji sjemeništarci i bogoslovi iz Pazinskog sjemeništa, tada aktivni vjernici laici koji su u to vrijeme odigrali važnu ulogu na političkom i društvenom području“, prisjetio se propovjednik.

„Ovaj se naš susret o 30. godišnjici djelovanja Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije i prve katoličke škole u Hrvatskoj održava u Godini molitve. Mi smo se okupili danas ovdje u župnoj crkvi svetog Nikole na zavjetnoj misi svetom Josipu kako bismo u zahvalnosti slušali Božji glas kao što je to činio sveti Josip i njemu zahvaljivali za nebrojene milosti koje je podijelio mnogima preko Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije u ovih 30 godina djelovanja. „Pazinski kolegij nam svjedoči, uvjeren sam, kako je velika dobrota i snaga zagovora svetoga Josipa“, rekao je nadbiskup, te nastavio, “jer on nije samo naš moćni zagovornik, nego i uzor u životu, u vjeri i slušanju i vršenju Božje riječi. Upravo zbog njegove otvorenosti Božjem govoru i prihvaćanju Božje riječi, postao je veliki zaštitnik i zagovornik Crkve, zaštitnik hrvatskog naroda, zaštitnik Kolegija i mnogih drugih koji mu se povjeravaju s povjerenjem njemu utječu.”

U duhu Godine molitve, nadbiskup Zgrablić je posvijestio, kako molitva i Božja Riječ u životu svetog Josipa, kao i svakog kršćanina “mora zauzimati prvo mjesto i hraniti njegov duhovni život.” Sveti Josip nam je u tome uzor, jer i “kada ne razumije, i kad se čini nemogućim i čak ne naravnim, sluša i vrši ono što mu je Bog rekao”.

Tom vjerom, snagom i predanjem sv. Josip je pravi i sigurni pomoćnik, suradnik i zaštitnik Pazinskog kolegija već 30 godina, naglasio je nadbiskup, te nastavio “kao djelatnici ili učenici katoličkih škola, kao odgovorni za katoličke škole svjesni smo zasigurno, kako katoličke škole, pa ni Pazinski kolegij – Klasična gimnazija kojem je osnivač Crkva, tj. Biskupija Porečka i Pulska, nisu i ne smiju postati samo jedna od škola više u nizu dubljih i dobro odgojnih ustanova”. K tomu je dodao, kako katoličke škole nisu sjemeništa niti samostani, već one imaju svoje posebnosti.

“Crkva u svom odgojno-obrazovnom procesu u katoličkim institucijama kao cilj mora imati pred sobom odgoj cjelovite osobe i integralne ljudske osobe s tijelom i dušom, u povezanosti s Isusom Kristom, jer je u Isusu objavljena cjelovita istina o čovjeku. Stoga, molitva i Božja riječ čini da katoličke škole zdravo dišu i dobro žive, dobro odgajaju i usmjeravaju osobe prema njezinim izvornim identitetima.”

Nadalje, nadbiskup Zgrablić je podsjetio na kvalitete koje moraju resiti i djelatnike i učenike, jer “biti djelatnik katoličke škole, ne znači samo dobro profesionalno odraditi svoj posao; biti učenik katoličke škole ne znači samo dobro učiti, već truditi se upoznati Isusa Krista i biti sudionik svakodnevne ‘velike simfonije’ molitve Crkve, u kojoj je svaki njezin član po molitvi s Bogom i u Bogu po Isusu Kristu i s Kristom traži i nalazi svoj identitet, svoje nadahnuće i svjetlo, motivaciju i snagu za učenje, život i rad. Dapače, smisao cijelog svog života.” U tom vidu je propovjednik naglasio, kako se briga za uspjeh u školama kojima upravlja Crkva, ne mjeri samo po stjecanju znanja i određenih vještina, kvalitetom metodološkog rada pojedinih djelatnika, dostignućima znanstvenim standardima u odgojno obrazovnom procesu i tome slično, nego “i u cjelovitom odgoju koji uključuje i duhovni razvoj osobe koji se sadrži u jedinstvu koje svaka pojedina osoba ostvaruje u odnosu na Krista, na molitvu i na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Istinski kršćanski odgoj i obrazovanje ne smije nipošto zaobići iskustvo molitve i kršćanskog života.”

Osvrćući se na ulogu Pazinskog kolegija danas, nadbiskup je naglasio, kako unatoč promjenama u društvu, ono negativno nije nestalo iz naše sredine, već “izgleda da je samo promijenilo svoj i oblik koji je još perfidniji i teže prepoznatljiv, ali još pogubniji za čovjeka i društvo. Pazinski kolegij ima i u ovom vremenu svoj veliki zadatak i odgovornost. Svoj smisao mora tražiti i nalaziti i nadalje u motivu njegova nastanka u cjelovitom kršćanskom odgoju, kvalitetnom obrazovanju u kršćanskoj duhovnoj obnovi društva i ‘zdravom’ rodoljublju u duhu evanđeoskih načela življenja svih učenika i djelatnika Kolegija.”

Na kraju homilije nadbiskup Zgrablić je potaknuo na molitvu sv. Josipu “da nam podari čisto srce da ga možemo gledati i ljubiti, moliti i slaviti i da u tom duhu Pazinskog kolegija bude svjetlo i nade u ovom društvu u kojem živimo. A blaženi Miroslav Bulešić, najsjajniji lik koji je živio i sam bio odgojitelj u zgradi Kolegija, u tadašnjem sjemeništu, neka nam također bude poticaj, primjer, zagovornik i zaštitnik.”

Riječ zahvale na kraju mise je uputio mjesni biskup Ivan Štironja. Izrekao je zahvalu Bogu za “30 godina ovog divnog djela na hvalu i slavu Trojedinom Bogu, a isto tako u korist čovjeku i društvu u kojem živimo”. Zahvalio je i predvoditelju slavlja, nadbiskupu Milanu, osobito na njegovoj homiliji „u kojoj možemo prepoznati poziv na prepoznavanje providnosti Božje u našem životu. Prvi korak i znak prihvaćanja providnosti Božje jest molitva, a znamo dobro da je teško nama kršćanima bez molitve bilo što učiniti i uspjeti u onome smislu kako to Bog od nas traži. I zapravo, ako govorimo o cjelovitu čovjeku i cjelovitu odgoju, onda ne možemo nikako isključiti molitvu”. Posebno je ukazao na citat Pape Franje kojom je otvorio Godinu molitve sa željom da ta godina bude “simfonija molitve”.  
„Oni koji su bliže Pazinskom kolegiju znaju da je on iznikao upravo iz simfonije molitve“, rekao je biskup Štironja, te zahvalio organizatorima što su za tu proslavu odabrali zavjetnu misu sv. Josipu, jer je taj Božji ugodnik zazivan od početka djelovanja Kolegija.
Sve je potaknuo da šire ozračje simfonije molitve, i u njoj prihvaćaju otvorenost providnosti Božjoj.
Biskup Štironja je zahvalio svima koji su doprinijeli ovom slavlju, a osobito mladima, te ih potaknuo da i nadalje budu angažirani u Crkvi, koju zovemo Majkom.
Zahvalio je i svima koji su prošli kroz Pazinski kolegij, utemeljiteljima, profesorima, nastavnicima, djelatnicima, učenicima i svima koji su na bilo koji način povezani s Pazinskim kolegijem. “Neka Gospodin vodi vaše živote, neka svojom milošću vodi vašu sadašnjost i budućnost. Pazinski kolegij u sadašnjosti čini jako veliko djelo radi budućnosti, kako je to naglasio naš nadbiskup u svojoj propovijedi“, citirao je mons. Štironja nadbiskupa Zgrablića. „Zato bih na kraju želio zaista čestitati svima vama koji osjećate da danas nešto slavite, a imate što slaviti: 30 godina nije malo. Zato iskrene čestitke, svima vama posebno, koji danas nosite teret odgoja i djelovanja samog Pazinskog kolegija“, rekao je mons. Štironja te izrazio želju da Pazinski kolegij nastavi djelovati onako kako je to od početka zamišljeno, a uvijek nastojeći dati najbolji odgovor na izazove aktualnog trenutka, a sve uz zagov or sv. Josipa, Majke Božje te bl. Miroslava Bulešića.

Misu je glazbeno animirao zbor Pazinskog kolegija „Collegium cantorum“ pod ravnanjem Paule Jurman i Marice Ursić koja je dio kolektiva Pazinskog kolegija od osnutka.

Nakon mise je u Pazinskom kolegiju bilo moguće razgledati foto izložbu o povijesti Pazinskog kolegija, a u popodnevnim satima je u pazinskom Spomen domu održana svečana akademija na kojoj su nastupili bivši  sadašnji učenici kolegija.  

G. Krizman