Misa zadušnica i ispraćaj vlč. Stipana Mišure

Misu zadušnicu i ispraćaj vlč. Stipana Mišure, u župnoj crkvi sv. Andrije apostola u Rapcu, u ponedjeljak, 4. siječnja 2021. predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Uvodni pozdrav izrekao je labinski dekan preč. Mirko Vukšić, a koncelebrirali su svećenici iz Labinskog i drugih dekanata.

Biskup Milovan je na početku izrazio sućut članovima obitelji pokojnika te njegovim župljanima. Sabrani smo u ovoj crkvi sv. Andrije u kojoj je pokojni vlč. Mišura, od svoga dolaska u Istru i Rabac 1992., godinama okupljao vjernike, lomio kruh Riječi Božje, duhovno ih jačao sakramentima i odgajao za prave vrednote, rekao je biskup. Naglasio je da je ta misa ujedno i zahvala za život, zvanje i služenje preminulog pastira na njegovom prelasku u Očev dom.  Svi koji su ga poznavali, nastavio je mons. Milovan, osvjedočili su se da je on živio božićne vrednote, jednostavnost, dobrotu, čovječnost, malenost, duh okupljanja i zajedništva koje je bilo prisutno u njegovom pastoralnom radu tijekom njegovih rabačkih godina. Predslavitelj je napose naglasio sposobnost kojom se je vlč. Mišura, iako je odrastao u posve dugim okolnostima, jako lijepo prilagodio i uklopio u rabački kraj. Izuzetno je uspješan bio u radu s djecom i mladima, bilo putem vjeronauka i župne kateheze, ili okupljajući ih u dječjem zboru, ali i prijeteljevajući s njima u jednostavnom druženju, rekao je mons. Milovan. Svi mi ovdje, cijela Župa Rabac, cijela Porečka i Pulska biskupija zahvalni smo Bogu i Stipanovoj rodnoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji na zauzetom i dobrom služenju koje je on ovdje vršio. Posebnu je zahvalnost izrazio pokojnikovoj sestri Smiljani koja je kao sestra, domaćica i suradnica trajno pratila svoga brata svećenika, činila da župna kuća bude mjesto gostoljubivosti za sve koji su ondje dolazili te je s njime ponijela teret duge i teške bolesti. 

Sa zahvalnošću, poštovanjem i molitvom ispraćamo danas našega brata u vjeri, župnika Stipana koji je i sam kao svećenik cijeloga života u kršćanskoj vjeri i nadi ispraćao one koji su mu bili povjereni u pastirskoj brizi. Ovaj ispraćaj vršimo u svjetlu pročitanje Božje riječi koja je u svim prilikama života, a osobito kod prijelaza s ovoga svijeta pravo i jedino svjetlo za nas.  Citirajući obraćanje sv. Pavla Timoteju „kako sve podnosi i sve čini radi izabranih, da i oni postignu spasenje“ propovjednik je istaknuo da i sav svećenički život vlč. Stipana, njegovo djelovanje u župi, njegova dnevna molitva, ali i sva trpljenja, napose bolno gašenje života tijekom zadnjih mjeseci, bilo je prikazivano za duhovno dobro njegovih župljana. Tajna ovoga plemenitoga svećeničkoga života od kojega se upravo opraštamo bila je upravo vjera u Isusa Krista te želja i nastojanje da svi upoznaju Onoga koji je Put, Istina i Život za sve ljude. Nije li to vrlo konkretna poruka vlč. Stipana nama danas ovdje okupljenima na njegovom pogrebnom ispraćaju? U Kristu dnevno otkrivati i slijediti istinski put života, naš pokojnik kao da nam danas ponovno govori – „Ustrajte na putu vjere, ne dajte se pokolebati u dobru, hranite se Evanđeljem, molitvom i  sakramentima, budite svjetlo, budite kvasac i sol dobra u svojim sredinama, danas i cijelog života.“, naglasio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja od pokojnika se je u ime Porečke i Pulske biskupije oprostio generalni vikar mons. Vilim Grbac. Ukratko je pročitao životopis pokojnika, spomenuvši i ratne strahote koje je proživio kada je rat zahvatio Sarajevo. Prisjetio se je njegovog uspješnog pastoralnog djelovanja u rabačkom kraju, posebno s djecom i mladima. Mons. Grbac je napose istaknuo zahvalnost prema pokojniku, kao prijatelju i subratu svećeniku, jer je svoje pastoralno iskustvo uvijek bio spreman podijeliti. Stipanu je svaki čovjek bio važan, za svakoga je imao i poštovanja i razumijevanja, rekao je mons. Grbac. Vjerujem da je vlč. Stipan iza sebe ostavio duboki trag, i to ne samo svojim radom u ovoj župi i našoj biskupiji, već kao svećenik koji je bio i ostao primjer istinskog svećeničkog služenja Bogu, Isusu Kristu kojemu je posvetio sav svoj život i svakome čovjeku koji mu je bio povjeren. Stoga znamo da kad je stao pred Boga nije došao praznih ruku, pratila su ga njegova dobra djela, njegova dobra i plemenita nastojanja, njegova ljubav i dobrota koje je dijelio s onima s kojima je živio. Vjerujem da će sada gledati Boga licem u lice, jer je njegovu sliku znao vidjeti i prepoznati u svakome čovjeku, zaključio je mons. Grbac.

U Ime župljana posljednji pozdrav i zahvalnost pokojniku izrekao je Ivica Kralj. Naučio si nas svojim poslanjem vjernosti vjeri naših otaca, vjernosti Onome koji nema početka ni svršetka, vjernosti Onome kojeg si odabrao od dječačke dobi do starosti, istaknuo je. Ostat ćeš ovdje u srcima naše dječice koja su te nagrađivala ljubavlju čistoće duša anđela. Dragi Stipane, moli za nas, mi ćemo moliti za tebe neka te Nazaretska Djevica, Gospa od Stupa, Marija Žalosna  i rabačka Madona dovedu pred lice Onoga kojemu si služio, ganuto je zaključio.

U ime dekanata od pokojnika se je oprostio labinski dekan preč. Mirko Vukšić. On je izrazio zahvalnost Gospodinu što je taj kraj imao čast i milost živjeti s vlč. Stipanom. On je za sve bio stariji brat koji nas je upućivao, koji je imao strpljenja, koji je iz svog bogatog iskustva često davao savjete, rekao je dekan. Vlč. Stipan je svojom blizinom svakome čovjeku znao pokazati da su svećenici ljudi iz naroda, da ih zanima osjećaj i razmišljanje ljudi, znao je uz kavicu i lijepu riječ privući mnoštvo ljudi i prijateljevati s njima.  Zahvaljujemo Gospodinu na njegovu životu, i kada je u svojim zadnjim danima svjedočio, u svojoj patnji, strpljivost i ljubav prema Gospodinu. Preč. Vukšić je zahvalio svima koji su vlč. Stipanu pomagali napose u zadnjim danima, kao i svima koji su molili za njega.

Po intoniranju Pjesme „Pomozite, sveci Božji“  lijes je praćen svećenicima odnošen do transportnog vozila. Vlč. Mišura bit će pokopan u rodnoj Kandiji, nedaleko Bugojna, u Bosni i Hercegovini. (G. Krizman)