Misa Večere Gospodnje u Poreču
Na Veliki četvrtak svi kršćani diljem svijeta se prisjećaju događaja Isusove Posljednje večere sa svojim apostolima i ustanovljenja Euharistije, što se svečano slavi Misom Večere Gospodnje.
Nakon svoje posljednje večere, Isus se uputio na Maslinsku goru, gdje ga je oblijevao krvav znoj dok je molio Oca za snagu prihvaćanja i izvršenja njegove volje. U vrijeme svoje agonije, dok su njegovi učenici spavali, a on se usrdno molio Ocu, osjećao se potpuno ostavljen te je običaj da u spomen na taj događaj vjernici na današnji dan održavaju sat klanjanja.
Ove godine, zbog sprječavanja širenja pandemije koronavirusa, poštujući odredbe Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o zabrani javnog okupljanja, porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svetu misu bez prisutnosti naroda Božjeg. Uz njega su bili prisutni kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.
Nakon navještaja Božje riječi, homiliju je izrekao vlč. Barborič koji je svoje razmišljanje o današnjem događaju povezao s događajem koji je Isus slavio te posljednje večeri svoga života – a to je židovski blagdan Pashe. Isus kao vjerni Židov sa svojim učenicima slavi čudesan Božji zahvat – spomendan oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. Janje koje su Izraelci u pashalnoj noći žrtvovali kako bi Bog očuvao njihov život i oslobodio ih iz ropstva, sada postaje Isus koji i nas oslobađa od ropstva, ali ne fizičkog ropstva nego ropstva grijeha. Sami se ne možemo osloboditi grijeha kojima robujemo, zato nam je potreban osloboditelj, a to je Isus Krist. Bog nam daje sakramente i tako nam nudi pomoć da s njim možemo podijeliti terete našeg života.
„Možda više nego ikada osjećate glad za Euharistijom, glad za Isusom Kristom i to je dobro, kako nam kaže papa Franjo. Ta spasonosna bol će nam pomoći da cijenimo Euharistiju, nezasluženi dar. (…) Potaknuti Božjom riječju sjedinimo se danas sa Kristom prisutnim u Euharistiji za naše spasenje.“ Tim poticajnim riječima završio je svoju homiliju vlč. Barborič.
Tekst propovijedi vlč. Janeza Barboriča:
Draga braćo i sestre!
Započinjemo Vazmeno trodnevlje koje je središte i vrhunac liturgijske godine. Božja riječ nas podsjeća na korijene euharistije u starom zavjetu, na pashalnu noć, Božji zahvat u povijesti Izraelskog naroda, kada Bog robove oslobađa, kada je zahvaćen njihov život, njihova egzistencija, njihova povijest. Bog nije ostao daleko od njihova života, njihovih problema, njihovog nepodnošljivog ropstva, njihovog života bez dostojanstva, bez slobode. Za Izraelce Bog je jedina nada.
Čitanje iz knjige Izlaska nas vraća u tu dramatičnu noć, noć kada su robovi spremni na Božji zahvat. Izraelci te noći vrše obred, jedu pečeno janje sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Božja riječ kaže neka taj dan bude spomendan. I neka se slavi od koljena do koljena. Svake se godine ne samo spominju, već doživljavaju tu noć hvaleći Boga zbog divnih djela koja učini, zbog Božje dobrote koju su doživjeli i koja se uprisutnjuje te noći.
Kada Isus Krist slavi posljednju večeru sa svojim učenicima On ispunjava židovsku pashu. On postaje pashalno janje koje se daruje za grijehe svega svijeta. Božja riječ nam svjedoči da pravo ropstvo je ropstvo grijeha. Mi nismo robovi kao što su bili Izraelci, koji su robovali faraonu, ali ipak i mi robujemo mnogim grijesima. Božja riječ nam jasno pokazuje da kao što se Izraelci sami nisu mogli osloboditi od ropstva svojom snagom, svojom dobrom voljom, svojim nastojanjem, tako i mi svojom snagom ne možemo izići iz našeg grijeha, već nam je potreban osloboditelj Isus Krist, kojeg je Mojsije bio samo slika. Zbog toga se radujemo euharistiji, jer se Bog zauzima za nas, kao što se zauzeo za Izraelski narod. Potrebno je da se ova Božja riječ ostvari u našem životu. Da možemo vidjeti i priznati pred Bogom naše ropstvo, i našu nemogućnost da se iz njega sami oslobodimo. Upravo zbog toga nam Bog daruje sakramente, kako bi On mogao djelovati, kao što kaže sveti Pavao u poslanici Korinćanima: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ Ove riječi nas pune radošću i mirom, jer se Bog nudi da možemo s njim podijeliti terete našeg života. Euharistija ima tu snagu, da promijeni tijek našeg života. Prihvaćajući da nas Krist opere svojom krvlju postajemo novi ljudi. Krist je do kraja ljubio svoje učenike. Nije oduzeo čovjeku slobodu. Evanđelje nam svjedoči koliko je svima nama potrebno da budemo očišćeni od Isus Krista. U Evanđelju po Ivanu Petar reče Isus Kristu: ‘Nećeš mi prati nogu nikada!’ a Isus odgovara: ‘Ako te ne operem nećeš imati dijela sa mnom.’ Završna molitva u časoslovu kaže: Svemogući vječni Bože, daj nam tako slaviti otajstvo muke Gospodnje, da primimo oproštenje grijeha.
Draga braćo i sestre!
Možda danas više nego ikad osjećate glad za euharistijom. Glad za Isusom Kristom. I to je dobro kako kaže papa Franjo. Ova spasonosna bol će nam pomoći da cijenimo euharistiju, nezasluženi dar. Euharistija nije naše pravo, ona je dar od Boga. Sakrament preko kojeg Bog zahvaća naš život, našu povijest, oslobađa nas iz ropstva našeg grijeha na slobodu djece Božje. Potaknuti Božjom riječju sjedinimo se danas sa Kristom prisutnim u euharistiji za naše spasenje. Amen.