Misa u Lanišću na obljetnicu mučeništva
Svečano misno slavlje na sam dan 76. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića u Lanišću, tek neznatno nakon vremena kada je prije 76 godina izvršeno umorstvo, ove je godine predvodio don Zoran Cetinić, župni vikar u više župa središnje Istre, a na toj su misi u odorama sudjelovali pripadnici Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata – Kastav.
Na početku je riječ dobrodošlice uputio mjesni župnik Josip Mašina koji je i koncelebrirao.
Predvoditelj je uvodno rekao kako vjerojatno znamo mnogo o Bulešiću, kada je i gdje rođen, po kojim je župama pa je stoga okupljenima svrnuo pozornost na blaženikov Duhovni dnevnik. Predvoditelj je iznio osobno iskustvo glede čitanja Blaženikovih zapisa; „Kada me je vlč. Mašina pozvao da služim tu misu, nisam odmah potvrdno odgovorio, nećkao sam se, zbog stanovitih osobnih poteškoća koje proživljavam u posljednjih godinu dana. No, kada me je župnik ponovo pozvao da dođem, kako bih saznao o kome bih trebao govoriti, otvorio sam Duhovni dnevnik, počeo čitati, riječi koje sam u njemu pročitao bile su odgovor na moje poteškoće, doticale su se moga njegova križa! Križ nije nestao, ali je sada dobio smisao. Riječi koje sam pročitao potvrdile su da je svjedočanstvo života Bulešića živo, da je svetac živ“, posvjedočio je propovjednik.
„Tko zna s kojim je teretom svatko od nas došao na ovu misu. Netko ne može prihvatiti svoju starost i bolest, supružnici možda ne mogu oprostiti prevaru, možda su nas vlastita djeca kojima smo sve dali odbacila i to ne možemo prihvatiti ili pak sebe, svoj izgled i trudimo se uvijek biti netko drugi…“
„Boga molimo da nam makne križ, poteškoće u životu, a zaboravljamo tko je na križu, da s križem mičemo i samoga Krista iz života. Križ nam je Božji dar za naše posvećenje“, naglasio je propovjednik.
„U današnjem evanđelju iznesena je jasna slika sjemena koje pavši na zemlju umire, ali i jedino tako daje plod. Svi znamo za sjeme pšenice, kad bi ono ostalo zatvoreno, čvrsto u sebe, kad ne bi omekšalo i rastvorilo se, nestalo u zemlji, ne bi iz njega naraslo ništa. Tako i naš život, godine koje su nam na zemlji dane, prilika su da naš život ne ostane bez ploda, ovdje moramo umirati da bismo dobili vječni život“, rekao je između ostalog vlč. Cetinić.
Na kraju mise vjernici su imali prigodu za osobno čašćenje relikvija bl. Miroslava, a poseban je dojam častiti relikvije tako blizu mjesta gdje je podnio mučeništvo, u crkvi gdje je posljednji put služio misu i to čak otprilike u isto doba dana, iako desetljećima kasnije.
M. Mejak/Tiskovni ured PPB
