Milosrđe na djelu: „Kuke dobrote“ i u Puli

Isusove riječi „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; … gol i zaogrnuste me“ (Mt 25,35-36) zaživjele su na jedan vrlo neposredan način, i to formom koja kao da, u ovom vremenu sebičnosti i individualizma, otkriva ‘preživjelu’ dobrotu običnih ljudi.

Nakon većih gradova diljem Hrvatske i susjednih zemalja, inicijativa „Kuke dobrote“  zaživjela je i u Puli. “Kuke dobrote” pojavile su se na ogradi Glazbene škole „Ivan Matetić Ronjgov“ , na lokaciji u Ciscuttijevoj 22. Ne zna tko ih je postavio, no namijenjene su najsiromašnijim građanima.

Ljudi ondje mogu u bilo koje doba ostaviti vrećice sa hranom i odjećom, ali i drugim potrepštinama. Jednako tako, oni kojima je pomoć potrebna mogu po ostavljeno doći u bilo koje doba.

Primjer je to konkretnog milosrđa. „Gladna nahraniti“ i „Siromaha odjenuti“  se tako očituje veoma konkretno i neposredno.  

Ta je inicijativa oblik jedne neposredne pomoći, ali koja je obilježena sa više značajnih, specifičnih aspekata.

Prvo, ta inicjativa, taj oblik pomoći u potpunosti poštuje dostojanstvo čovjeka u potrebi. „Kuke dobrote“ postavljene su na javnoj površini, dostupnoj 24 sata dnevno, pa stoga osoba može u bilo koje doba neprimjetno doći i poslužiti se. No, i onaj koji želi ondje ostaviti pomoć može to učiniti u bilo koje vrijeme, u ovo doba užurbanog življenja u toj gesti činjenja dobra nije se ograničeno radnim vremenom, uredovnim rasporedom institucija. A, jednako bitno, taj oblik pomaganja izraz je samozatajne dobrote onih koji žele pomoći. Isus je rekao „Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica tvoja, što čini desnica tvoja“ (Mt 6,3). Postoje dakle ljudi, za koje ne znamo poznaju li uopće biblijske citate, ali koji prema unutarnjem porivu, savjesti, žele jednostavno učiniti dobro, pomoći potrebitom, bez potrebe da donacija bude na naslovnicama.

„Kuke dobrote“ svojom sporadičnom formom neće riješiti problem siromaštva, no sama činjenica da će nekim potrebitima u nekom trenutku pomoći u ublažavanju njihove patnje, kako materijalne naravi, tako i očitovanjem dobrote, altruizma, u konačnici milosrđa, pokazati im da nisu zaboravljeni, naznaka je da, unatoč sebičnosti i individualizmu koji karakteriziraju ovo naše vrijeme, u običnom čovjeku opstaje glas socijalne savjesti, osjećaj za činjenje dobra, pa i nepoznatom čovjeku u potrebi.

Iz  navedenog proizlazi još jedan zaključak. Sama činjenica da je netko došao na ideju takvog ostavljanja pomoći na javnoj površini naznaka je da ljudi još uvijek načelno imaju povjerenja u ljude, i da vjeruju da te torbe sa pomoći neće biti otuđene iz obijesti, već da će zaista biti ostavljene za one kojima je pomoć stvarno potrebna.  

Rekla bih, i vremenima, i institucijama unatoč, „detalj“ je to koji vraća vjeru u Čovjeka. (G.K.)