Loborika proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Flora

U petak, 27. listopada župa Loborika, smještena u Vodnjanskom dekanatu, sjeveroistočno od Pule,  proslavila je blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Flora.

Svetu misu predvodio je porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, uz koncelebraciju vlč. Dragutina Petrovića te župnika domaćina vlč. Jure Purkića koji je na početku izrekao riječi pozdrava okupljenima, a biskupu zahvalio na spremnom odazivu za predvođenje tog misnog slavlja.

Na početku homilije biskup Milovan je istaknuo kako sv. Flor spada u svece kršćanske starine, ali je njegovo štovanje, unatoč proteku mnogih stoljeća, ostalo živo sve do danas. Posvijestio je važnost da kršćani uvijek pred očima imaju primjere onih koji su prije živjeli, te koji „nas herojskim načinom života potiču na dobro i zagovaraju nas kod Boga. Takav je i sv. Flor, zaštitnik ove župe i nekadašnji pulski biskup“.

I nakon niza stoljeća živi spomen na sv. Flora

Napomenuo je kako ima malo zapisa o svetom biskupu, no jasno je, kako je sv. Flor u 6. stoljeću u kojem je živio i djelovao, posvećivao župe, okupljao i ohrabrivao svećenike, te je svojim djelovanjem i svetošću života ostao posebno zapamćen, a štovanje je živo i danas. U tom je vidu spomenuo tri crkve njemu posvećene na području biskupije, ta u Loboriki, u Pomeru nedaleko Pule, te u Kranjcima pored Labina. Biskup je podsjetio kako se relikvije sv. Flora čuvaju u pulskoj katedrali. Sveti Flor je prvo bio biskup u sjevernoj Italiji, u rimskom Optigeriumu, današnjem gradu Oderzo, a potom biskup Pule.  

Revan pastir svoga stada, kao i kasnije biskup Dobrila

 „Sv. Flor ima, rekli bi, dva dijela života. U prvom dijelu je kao pastir Crkve puno djelovao, a u drugom je svoj život posvetio molitvi i pustinjaštvu“ rekao je biskup Milovan, te je za revno pastirsko djelovanje sv. Flora istaknuo sličnost s poznatim biskupom Jurjom Dobrilom. „Ovaj duhovni vođa i preporoditelj hrvatskoga naroda u Istri je već 1858., prve godine svoje biskupske službe, proputovao cijelu svoju Porečku i Pulsku biskupiju i posjetio sve župe. Možemo zamisliti prometnu povezanost: nešto se vozio kočijom, nešto prošao na konju, a nešto i pješke. A ako idemo još dalje u vrijeme sv. Flora, još je bilo teže. No, on je naviještao evanđelje, odvraćao od praznovjerja, i ostao zapamćen kao pastir svoga stada koji je puno truda uložio“.

U nastavku homilije, biskup Milovan je ukazao na odlomak misnoga evanđelja u kojem čitamo kako Isus poziva prve apostole. „Znakovito je, kako im je rekao ‘od sad ćete biti ribari ljudi’. Oni si bili ribari, obični ljudi. Isus ih je ‘izvukao’ iz njihova zanimanja, i tako su postali prva skupina Njegovih učenika koji su nastavili Njegovo djelo, a neki i do mučeničke smrti. Sv. Flor je vršio službu po primjeru prvih apostola.“

Govoreći o drugom dijelu svečeva života, propovjednik je naglasio kako je prema nekim zapisima, iako nesigurnima, nakon hodočašća Svetom Zemljom, sv. Flor nastavio svoj život posvećujući se molitvi i živeći kao pustinjak na području današnje Fažane. U tom kontekstu biskup Milovan je izrekao svojevrsnu asocijaciju da ga možda župnik poziva da predvodi misu o župnoj svetkovini sv. Flora, jer je i on, poput sv. Flora, bio pulski biskup, a sada, u mirovini, živi na području Fažane, gdje je je sveti Flor drugi dio života živio pustinjačkim, kontemplativnim životom.

Podsjetio je, kako se i današnji kontemplativni redovi posvećuju molitvi, i to višesatnoj, jer „ukoliko se osjeti za to poziv od Boga, onda se tome i posveti.“  „I naš je život poput onoga sv. Flora s jedne strane pun aktivnosti, a s druge duhovan“, rekao je biskup Milovan, te nastavio „naš se život ispunjen radom, brigom za obitelj, no osim toga potrebno je naći vremena i posvetiti se radu dobrobiti za druge, činjenju dobra kroz Caritas i druge aktivnosti u župi, jer ako činimo dobra djela time slavimo Boga. No, također, dio našega života treba biti posvećen molitvi. Na to danas često zaboravljamo uslijed utjecaja modernih sredstava komunikacije. Nekada su se ljudi okupljali na molitvi, najviše navečer. Danas, molitva ne samo da je reducirana, nego i razmišljamo ‘zašto moliti’.“

U tom vidu biskup je posvijestio, da moramo znati koji je smisao molitve. „Ako vjerujemo u Boga, onda je normalno da s Njim kontaktiramo, da Mu zahvaljujemo. Dakle: zahvaljivati, slaviti, moliti za razne potrebe. Molitva je normalan, prijateljski kontakt s Bogom.“ Podsjetio je, na uzrečicu „tko dobro moli, taj dobro i živi“, jer dodao je propovjednik „ako se misli na Boga, činimo dobre stvari“.

Na kraju homilije potaknuo je vjernike, da po primjeru sv. Flora „zavaljujmo Bogu, trudimo se i ustrajno u našim svakodnevnim poslovima, ali ne zaboravimo molitvu“.

Na kraju misnoga slavlja izmoljena je Molitva sv. Floru te Ispovijest vjere Hrvata katolika.

Nakon mise druženje je nastavljeno u prostoru obnovljene župne kuće.

O župi i župnoj crkvi

Župa svetog Flora biskupa u povijesnim se vrelima spominje od 990. godine iako nije poznata točna godina osnutka župe i izgradnje župne crkve. Postoji zapisa da je župna crkva obnovljena 1845. godine. Župna crkva sv. Flora jednobrodna je građevina s preslicom s dva zvona, a posjeduje još dva zvona. Jedno je zvono, iz 1587. godine, u zbirci zvona u pazinskom muzeju. Drugo zvono, iz 1497., posuđeno je župi Muntić. Župni arhiv čuva se od 1729. godine. U mjestu je područna škola nižih razreda. Župa ima jedno groblje.

Crkva ima kameni oltar s retablom od drva sa svetohraništem i palom s likovima raspetog Isusa, svetog Franje Asiškog i jednog biskupa za koga se predmnijeva da je sveti Flor. Desno od retabla je kip sv. Flora. U crkvi je drveni oltar prema puku, kamena krstionica, škropionica te gipsani kipovi Srce Isusovo, Lurdska Gospa i sveti Josip. U novije vrijeme desno od povijesnog oltara s retablom postavljena je velika slika Milosrdnog Isusa.

U župi sv. Flora litirgijska slavlja animira župni zbor, orguljaš i voditelj zbora je Boris Dabo. Redovita misa pro populo u toj je crkvi svake nedjelje u deset sati.

G. Krizman