Ližnjan: Biskup Kutleša predvodio proslavu sv. Martina
Blagdan sv. Martina biskupa u Ližnjanu obilježen svečanim biskupskim misnim slavljem, procesijom sa kipom sv. Martina te drugim prigodnim sadržajima.
U utorak, 11. studenog 2014. godine u Ližnjanu je misno slavlje o blagdanu zaštitnika župe, sv. Martina biskupa, predvodio porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša, u koncelebraciji sa dugogodišnjim župnikom te župe vlč. Atilijem Krajcarom, vlč. Tončijem Jukopilom koji je rođen u Ližnjanu, sadašnjim župnikom vlč. Josipom Zovićem, te vlč. Vladimirom Brizićem, vicekancelarom biskupije.
Uvodnim pozdravom okupljenima se obratio župnik vlč. Zović, a jedna je župljanka izrekla sažetak povijesti mjesta Ližnjan, čiji početci sežu još u doba Ilira, te spomenula činjenicu da je za izgradnju Ližnjanske župne crkve velikim dijelom zaslužan biskup Juraj Dobrila. Crkva je svečano posvećena 1881. godine, a biskup Dobrila se osobno zanimao za izgradnju crkve te u tome uvelike i materijalno pomogao.
Svet Martin bio je vojnik iz prisile, biskup iz dužnosti a redovnik iz želje, naglasio je mons. Kutleša. Svetog Martina se sjećamo, ne zbog nekog njegovog velikog vojničkog poduhvata, niti kao biskupa po izgradnji neke velebne katedrale, već ga pamtimo po njegovom altruizmu. On je već kao mlada osoba shvatio pitanje smisla čovjekovog života. Sv. Martin je shvatio, ono što nam govori evanđelje, da će čovjek biti suđen ne po obrazovanju, bogatstvu ili nečem trećem, već samo i isključivo po djelima milosrđa, po djelima ljubavi prema bližnjemu. Sv. Martin poznat je po gesti dijeljenja svoga ogrtača sa siromašnim, zapitajmo se koliko bi društvu bilo bolje da ima više takvih koji su spremni dijeliti svoje sa bližnjim. Sv. Martin nas tom svojom gestom poziva da činimo djela milosrđa napose prema starim i bolesnim osobama iz svoje uže okoline. Nadalje, nastavio je biskup, sv. Martin nam sugerira da ne činimo djela milosrđa da nas svi vide nego neka to doista bude iz nutarnjeg poriva, neka nam savjest ne dopusti da prođemo pored potrebitog a da mu ne pomognemo, naglasio je propovjednik. Sveti Martin ne pita, ne propitkuje da li je ta osoba zaista siromašna, on vidi potrebu i pomaže. Nadalje, djela milosrđa mogu biti i nematerijalna, vrlo je često veliko djelo milosrđa nekoga saslušati, savjetovati. Biti ćemo suđeni po našim djelima, nastavio je biskup, i zato zapitajmo se koliko sam djela milosrđa učinio, a koliko propustio učiniti. Razborit je onaj čovjek koji čini ono za što se neće morati bojati na posljednjem času, rekao je mons. Kutleša. Danas je pogrešan kompletan mentalitet društva koji sugerira neograničeno uživanje, a iz mnogih pokazatelja ovoga našega vremena vidimo da to vodi u veliku destruktivnost. Sv. Martin nam je svojim životom pokazao ono što je sv. Augustin govorio, da čovječje srce nije istinski zadovoljno sve dok se ne smiri u Gospodinu. Sveci su nastojali, trudili su se živjeti slijedeći Isusa, upravo nam ih zato Crkva stavlja kao uzore, a sakramente nam daje kao sredstva lakšeg suobličavanja tim uzorima, zaključio je biskup.
Na kraju mise je vlč. Jukopila poklonio svojoj rodnoj župi svoje autorsko djelo, sliku crkve sv. Mihovila koja se nalazila u Ližnjanu, a srušili su je komunisti 1945. što je na slici i zapisano. Predstavnici župljana su biskupu predali prigodni dar. Biskup je u završnom obraćanju izrekao raspoloživost biskupije za sudjelovanje i potporu ako dođe do obnove srušene crkve sv. Mihovila. Nakon mise uslijedila je procesija po mjestu sa kipom sv. Martina te po povratku u crkvu svečani blagoslov.
U poslijepodnevnim satima u prostorima Općine održana je promocija kratkometražnog dokumentarnog filma “Martinja u Ližnjanu” udruge Istarski ljetopis, koji se bavi dugom tradicijom ovog crkvenog, ali i svjetovnog slavlja. Proslava Martinja je nastavljena u znaku kulturnih, zabavnih i gastronomskih sadržaja.
G. Krizman