Subota, 16 studenoga, 2024
Novosti

Lanišće: Proslava sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile

U ponedjeljak, 31. svibnja 2021. svoje nebeske zaštitnike proslavila je župa Lanišće, mjesto mučeništva bl. Miroslava Bulešića. Misno slavlje ove je godine predvodio vlč. Rikard Lekaj, župnik pulske katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, a koncelebrirali su mons. Vilim Grbac, preč. dr. Josip Grbac, preč. Dalibor Pilekić, vlč. Jeronim Jokić i župnik domaćin vlč. Josip Mašina.

Povodom proslave blagdana nebeskih patrona održana je tradicionalna procesija s kipom Majke Božje po ulicama mjesta, a kip su, kako je to uobičajeno, nosile djevojke odjevene u narodne nošnje.

Sveti Kancij, Kancijan i Kancijanila su sveci i mučenici, koji su poginuli zajedno sa svojim učiteljem Protom za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana u mjestu San Canzian d’Isonzo, na sjeveroistoku današnje Italije, 31. svibnja 304.

Kancij i Kancijanila bili su blizanci, a Kancijan njihov brat. Prema legendi, potječu iz bogate rimske obitelji Anicii – iz ove obitelji bio je rimski car Karin (lat. Carinus). Njihov učitelj Prot poučio ih je kršćanskoj vjeri.

Kada je Dioklecijan počeo progoniti kršćane, prodali su sve svoje posjede u Rimu i pobjegli u Akvileju, gdje su također imali neku imovinu. Nažalost, progon kršćana u Akvileji nije bio ništa manji nego u Rimu. Lokalni vladari tražili su od Kancija, Kancijana i Kancijanile da daju znak odanosti vlasti: trebali su se pokloniti rimskim bogovima. To su odbili s gnušanjem.

Pokušali su pobjeći iz Akvileje s kolicima, ali nisu uspjeli. Odrubljene su im glave na mjestu zvanom Ad aquas Gradatas (danas San Canzian d’Isonzo u blizini Akvileje) na dan prije lipanjskih kalenda (31. svibnja) – vjerojatno 304. Tijela su im kršćani potajno spremili u kameni sarkofag nad kojima su kasnije izgradili crkvu sv. Kancijana. Arheološka iskopavanja u 20. stoljeću potvrdila su prisutnost grobnice s ostacima pokojnika.

Sveti Kancijan i braća postali su kasnije vrlo popularni među Slovencima. U Sloveniji im je posvećeno nekoliko crkava npr. u Kranju. Slovenski naziv za Kancijana je Škocjan, a to ime nose mnoga mjesta, osobita lijepa mjesta u blizini vode kao npr. Rakov Škocjan. Prema sv. Kancijanu nastala su česta slovenska prezimena Kocjan, Kocijan i Kocjančič.

 

Župa Lanišće osnovana je 1609. godine, premda je Valier 1580. godine ubraja u župe Tršćanske biskupije. Laniški se župnik čak spominje i godine 1304. Do 1418. godine bila je u sastavu zborne crkve i kaptola Roč.  Od 1418. do 1609. godine samostalna je kapelanija.

Župna crkva iznova je sagrađena 1927. godine (arhitekt Ivan Berne), na mjestu ranije iz 1609. godine i posvećene 1935. godine (biskup Fogar). Obnovljena je prvi puta 1956.godine. a kasnije 1997.godine. Zvonik, ugrađen u župnu crkvu, visok je devetnaest metara i ima tri zvona. “Prema natpisu ugrađenom na istočnom zidu zvonika (potječe s pročelja stare crkve), staru su crkvu gradili domaći majstor Gašpar Marković i njegov sin Ivan 1609. godine. Iz istog je vremena monumentalan zvonik rađen prema tradicionalnom renesansnom modelu, karakterističnom za čitav niz zvonika na istarskom poluotoku”.

Župni arhiv čuva se od 1632. godine. U župnoj kući nalazi se i vjeronaučna dvorana. U mjestu je i područna škola do četvrtog razreda. U župi su četiri groblja: Brgudac, Račja Vas, Rašpor i Lanišće.

U župnom uredu je 24. kolovoza 1947. godine nakon sv. krizme, ubijen svećenik Miroslav Bulešić – (ostaci njegove krvi vidljivi su na zidu). Proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine u pulskoj Areni. Mnogi hodočasnici kroz cijelu godinu dolaze u Lanišće moliti za njegov zagovor.