Krštenje četvrtog dijeteta obitelji Primorac
U župnoj crkvi Sv. Lovre na blagdan Kristova krštenja, za nedjeljne svete mise koju je predvodio biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan, kršteno je četvrto dijete supružnika Bernarde i Ivana Primorca. Značajni trenutak za obitelj, čiji korijeni su iz Tihaljine (BiH) nitko nije želio propustiti, otuda zamjetna nazočnost brojne rodbine u sakralnom zadnju Sv. Lovre. Može li se poželjeti ljepša prigoda, a i dan, da novorođeno čedo bude zaodjenuto u Božje ruho, bjelinu životne čistoće.
Spoznaju da je svako dijete bogatstvo svoje obitelji, nacije i Crkve svjedoči nam i današnja svečanost krštenja novorođenog člana Božje obitelji. Ta stvorenja su garancija budućnosti, iako smo svjesni velikih promjene u načinu življenja i postojanju. Sve su rjeđe obitelji sa dvoje, troje, a o daljnjima da ne i govorim. Dijete je po mnogima danas „teret“ za obitelj i veliki trošak, dok se sve druge vrednote života zanemaruju. Crkva se ne umara ponavljati da je svako novorođeno dijete dar od Boga, svekolika radost, nada obitelji i njena budućnost – istaknuo je biskup Ivan Milovan, uputivši pitanje prisutnima – što je život, ako svoju ljubav ne darujemo ljudima, mladim naraštajima? Zato se radujemo obiteljima kao što je ova Bernarde i Ivana Primorca koji drže da su brak i obitelj mjesto za nove živote. Oni ga s toliko ljubavi daruju Crkvi i Domovini, ostvarujući temeljne stavove vjere, na plemenit način prihvaćajući ih snagom vjere, zaključio je mons. Milovan.
Zatim je biskup porečki i pulski izručio istinske čestitke roditeljima i svekolikoj obitelji, a potom je obavio čin krštenja tromjesečnog Jana, koji je za sve to vrijeme spokojno spavao. Uz njega Primorčevi imaju još troje djece; Ivanu (10 godina), Oru (8) i Vida (4). Inače, roditelji Ivana Primorca su hercegovačko podneblje 70-tih godina zamijenili zagrebačkim, da bi prije četiri godine za svoje stalno obitavalište izabrali Istru, pitomo naselje Kanal u župi Lovrečica gdje su danas iznova potvrdili i krštenjem najmlađeg člana obitelji obnovili vjeru u Višnjega kako su to činili i njihovi pređi u znatno težim okolnostima i vremenu.
M. Gavran