Korizmeno hodočašće u pulsku katedralu

U nedjelju, 30. ožujka 2014., održano je biskupijsko korizmeno hodočašće Pulske biskupije u pulsku prvostolnicu.

Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša uz koncelebraciju svećenika Pulskog, Vodnjanskog i Labinskog dekanata.

Molitveno – duhovni program započeo je pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine vodio vodnjanski župnik, preč. Marijan Jelenić. Za sakrament ispovijedi na raspolaganju je bilo dvadesetak svećenika. Za pobožnost križnoga puta ove su godine čitana razmišljanja bl. Majke Terezije, a čitali su čitači Labinskog dekanata.

Govoreći o dnevnom ulomku evanđelja po Ivanu o slijepcu od rođenja kojeg Isus ozdravlja Biskup je istaknuo da, sa tek izmijenjenim povijesnim okolnostima, takve situacije i takvu tipologiju ljudi možemo vidjeti i danas. Slijepac je taj koji traži pomoć, za njega je Isus na početku neznanac koji mu čini dobro, a do kraja vidimo rast njegove vjere i njegovo svjedočanstvo pred farizejima. On je svima nama primjer kako treba rasti u vjeri. Po dobroti koju mu je Isus iskazao on ga smatra prorokom, a do kraja izražava svoju istinsku vjeru u Sina Božjega. Slijepčeve roditelje karakterizira diplomatski pristup, svojevrsnim „pravničkim odgovorom“, koji daju na pitanje o ozdravljenju sina, prebacuju odgovornost na njega, ne želeći se zamjeriti farizejima, zakonu. Farizeji su ti koji prilagođavaju zakone na način da zaštite sebe i svoje djelovanje, a nadasve svoj povlašteni položaj u društvu.

Ivan u svom evanđelju više puta naglašava borbu između svjetla i tame, dobra i zla, rekao je Biskup te naglasio kako bi u današnjim okolnostima biti u svjetlu značilo djelovati transparentno. Ljudi danas, društvo uopće smatra vrlinom znati prešutjeti zlo u međuljudskim odnosima zbog nenarušavanja nekog fiktivnog mira, a u društvu općenito vlada stav da zlo za koje se ne sazna nije grijeh. Na taj način čovjek ostaje u tami. Samo onaj tko uvijek, bilo pred drugima bilo nasamo, bira činiti dobro, bira što je Božje, taj ostaje u svjetlosti. Upravo je to velika razlika između dobrog, poštenog i lošeg, zlog čovjeka, naglasio je Biskup. Svjetlo očituje naša dobra djela, rekli bismo Ivanovim riječima, i ponekad i mala gesta dobrote može biti to malo svjetlo koje rasvjetljava tamu grijeha, i drugima je primjer u činjenju dobra.

Biskup se nadalje osvrnuo na dualitet pristupa maksimi koja se odnosi na regulaciju međuljudskih odnosa, dok je starozavjetni zakon slovio zabranom „ne čini drugome što ne bi želio da drugi tebi čini“, Isus donosi Novi Zavjet, Zavjet Ljubavi između Boga i čovjeka, kojim ne samo da zabranjuje činjenje zla, već nas, kao njegove sljedbenike obvezuje na činjenje dobra.

Isus nas poziva, i danas kada nam se čini da sve ide naopako, da živimo u svjetlu vjere, te da to svjetlo vjere koje nosimo u sebi širimo napose svojim dobrim djelima, jer ćemo upravo tako najbolje potaknuti druge na dobro, zaključio je Biskup.

U Porečkoj i Pulskoj biskupiji se biskupijska korizmena hodočašća sa pokorničkim bogoslužjem, ispovijedi, pobožnošću križnoga puta te misom održavaju uobičajeno u Poreču treće, a u pulskoj katedrali, za labinski, vodnjanski i pulski dekanat, četvrte korizmene nedjelje.