Korizmeni hod s Blaženikom – III. korizme, petak

Oluja na moru potresna je slika nevolja, što nas stižu na putu života. Kada na uzburkanom moru križaju munje i grme gromovi, a valovi se kao brda pjene i buče, onda problijedi i hrabar mornar pomišljajući na smrt.

I naše srce zadršće od straha, kada nam se nad glavom nadviju crni oblaci nevolja, kada nas bolest obori na postelju, ili kad siromaštvo, neuspjeh u poslu uništi prijašnje bogatstvo ili kada smrt nemilo ugrabi drago nam čeljade. Dršće, strepi, onda bol boli srce u nama kao i u apostolima, kad ugledaše smrt u bijesu valova.

Ali i nama, kao negda apostolima, govori Spasitelj: „što ste strašljivi, malovjerni?“ (Mt 8,26). Zašto se plašite tereta križa? Zar ne dolazi svaka nevolja od Boga? Zar ne vodi Bogu? U sreći i obilju lako nestane misli na Boga i na vječnost, onda tražimo svoje nebo na zemlji, a ne gore, pa zaboravljamo na najpotrebnije: spas duše za sudbonosnu vječnost.

Sv. Ivan Zlatousti: „Ako ti Bog dadne dar da činiš čudesa, to ti sigurno daje nešto veliko, ali ne tako veliko kao onda kada ti nevolju šalje. Za danim čudesima ti si dužan Bogu zahvalnost, ali po nevoljama postaje Bog tvojim dužnikom, jer ti mora po svojem obećanju dati za to neizmjernu nagradu.“[1]

[1] AP, Kauza, sv. 5, Propovijedi (1944. – 1946. Bilježnica s nacrtima i skicama za propovijedi), str. 15-17.