Korizmeni hod s Blaženikom – II. korizme, utorak

Srž kršćanskoga života je u ovim dvjema zapovijedima: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje… Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“ (usp. Mk 12,30-31). – Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nije samo riječ, već se ona mora ostvarivati u djelu – „Jer neće u Kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7,21). Ljubav prema bližnjemu nije samo riječ: djelima moramo to dokazati. U našem odnosu prema bližnjima mi dokazujemo da li smo kršćani, tj. da li slijedimo vjeru koju nam je usadio u srce Bog. I baš u ljubavi prema bližnjemu mjeri se naša ljubav prema Bogu. Tko govori da ljubi Boga, a mrzi brata svoga, lažac je, jer kako može ljubiti onoga koga ne vidi, kad ne ljubi onoga s kojim je uvijek u vezi.

Sv. Lovro je razumio te istine, po njima je uredio svoj život, u kojem se jasno očitovala ljubav prema Bogu i prema bližnjemu…

Imamo siromaha, nevoljnika, udovica; svi su oni naša braća, bliska braća, prema kojima moramo imati otvoreno srce i ruke. Njih trebamo pomoći. – Ako budemo živjeli po svojoj vjeri to ćemo i učiniti: jer ćemo mi biti sigurni da, prema riječi Isusovoj: „Ono što činite svojemu bližnjemu, meni činite.“[1]

[1] AP, Kauza, sv. 4, Propovijedi, str. 78-79.