Komentar evanđelja treće nedjelje došašća
Komentar evanđelja treće nedjelje došašća napisao je vlč. Dalibor Pilekić.
(Lk 3, 10-18)
„U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«
I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.« Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.“
Treća adventska nedjelja ove godine udružuje toliko toga pod sebe: početak Godine milosrđa – izvanredne jubilejske godine,nedjelja Caritasa, kvatrena nedjelja, blagdan svete Lucije i nedjelja „Gaudete“ (radujte se!).
Riječ Božja koju danas slušamo tako dobro odgovara ovom obilju stvarnosti kojih se danas spominjemo. Bog nas poziva da se ne bojimo ničega, jer Spasitelj dolazi: štoviše on je tu, među nama – „Bog za nas“, „Emanuel“. Nije li to upravo ono što odgovara otvaranju Godine Božanskog milosrđa?! Crkva nas želi podsjetiti da je živi Bog tu, stalno prisutan, među nama. On je milosrdni Bog koji se nikada ne umara praštati. On je taj koji se uvijek raduje povratku izgubljene ovce, onaj koji uvijek širi svoje ruke čekajući povratak izgubljenog sina.
Godina Božjeg milosrđa traži i od nas da budemo u školi Njegovog milosrđa. Glavni predmet u toj školi je ljubav osjetljiva za potrebe bližnjih. Učimo kako izbjegavati svoju sebičnost i samodostatnost, te kako u drugima prepoznavati lice Isusovo. To je idealan uvod u nedjelju Caritasa, jer Caritas i jest djelatna i zauzeta ljubav prema potrebnima. Djela fizičkog i duhovnog milosrđa na koja smo pozvani jesu srž onoga na što nas Caritas (Ljubav) poziva. Suvremenici Ivana Krstitelja pitali su ga što im je činiti da bi bili spremni za Kristov dolazak. Ako bismo mu mi postavili to isto pitanje Ivan bi nam vjerojatno izrecitirao tjelesna i duhovna djela milosrđa. Nema tu filozofije – traži se djelovanje u skladu s milosrdnim srcem.
Danas slavimo blagdan svete Lucije – zaštitnice vida. Ona je kao djevojka pronašla najdragocjeniji biser i za njega dala svoj mladi život. Time je posvjedočila perfektan vid srca i duše, te nam zbog toga može biti jasan uzor i zagovornica. Molimo svetu Luciju da i mi u licima najpotrebnijih možemo jasno prepoznavati crte Isusova lica, kako bismo – pokazujući milosrdnu ljubav – gradili Isusovo kraljevstvo ovdje na zemlji i tako sami postali dio tog istog kraljevstva – zauvijek!
Kvatre nas potiču da mislimo i na svoje pokojne, te za njih molimo. Ako danas prihvatimo poziv Ivana Krstitelja i dadnemo se u akciju vršeći djela tjelesnog i duhovnog milosrđa učinit ćemo najveću radost svojim pokojnima – jer ćemo im time pokazati jasno i odlučno opredjeljenje za vječnu sreću – za Božje kraljevstvo! Svojim molitvama želimo pokojnima pomoći da što prije uđu u punu sreću Neba. Te će molitve biti još kvalitetnije i produktivnije ako svoje pokojne usrećimo svojom nepokolebljivom usmjerenošću prema tom istom nebu!
„Sveta Lucijo – molite za nas!“
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
- Gladna nahraniti.
- Žedna napojiti.
- Siromaha odjenuti.
- Putnika primiti.
- Bolesnika i utamničenika pohoditi.
- Roba otkupiti.
- Mrtve pokopati.
Sedam duhovnih djela milosrđa:
- Dvoumna savjetovati.
- Neuka poučiti.
- Grješnika pokarati.
- Žalosna i nevoljna utješiti.
- Uvrjedu oprostiti.
- Nepravdu strpljivo podnositi.
- Za žive i mrtve Boga moliti.