Komentar evanđelja 20. nkg

Komentar evanđelja 20. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Bernard Jurjević.

Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje. (Lk 12, 49-53)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Gospodnja.

Pristaju li uopće riječi današnjeg evanđelja Isusu Kristu kojeg poznajemo kao blagog i miroljubivog, upravo kao strpljivo trpećeg Božjeg Jaganjca (usp. Iv 1,29) koji po žrtvi svoje smrti na križu odnosi grijeh svijeta? Zar takve riječi ne bismo prije očekivali od proroka Islama, Muhameda, koji je svoju religiju, kako se to kaže, želio proširiti “ognjem i mačem” i nije se plašio, osobno primijeniti silu i voditi rat protiv svih onih, koji se njemu protive? S druge strane: upravo progonstva koja je Gospodin morao iskusiti od svojih neprijatelja, premda nije ništa drugo pokazivao nego volju Božju, i naviještao spašavajuću ljubav Božju, dokaz su zato, da su se riječi Isusove obistinile najprije kod njega samoga a onda kod njegovih učenika i svih koji njega slijede. Isus Krist stvarno traži jasnu odluku; on traži vjeru u moć Božju i prihvaćanje dara otkupljenja. On je po svojoj poruci i svome nastupu postao”znak osporavan” (Lk 2,34). Od mjerodavnih velikih svećenika i pismoznanaca bio je odbačen, od rimskog autoriteta osuđen smrću na križu. “Bog ga uskrisi od mrtvih”(Dj 3,15), tako da su proročke riječi Pisma postale istinite: “Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni” (Mk 12,10 s citatom iz Ps 118,22 G). I ne kaže li poslanica Hebrejima, da je Isus “Početnik i Dovršitelj naše vjere”, da je iz ljubavi prema nama ljudima i u poslušnosti prema svome nebeskom Ocu dobrovoljno preuzeo na sebe svu sramotu, i sjedi “zdesna Božjeg prijestolja”, nakon što je prije toga “protiv sebe pretrpio grijehe takvog protivljenja”: To sve pokazuje povezanost, u kojoj moramo razumjeti Isusove riječi o ognju kojeg će baciti na zemlju (usp. Lk 12, 49) i o sukobljavanju i podjeli koja dolazi njegovim nastupom i njegovom riječju. Nema “lakog kršćanstva” koje je zgodno za svakoga; nema “tečaja priljubljivanja u stvarima religije” koji ne čini nažao nikome. Svakako to nije poruka Isusa Krista, koji se nije plašio tvrdih riječi, da uzdrma tvrda srca i pozove grješnike na obraćenje, koji je također govorio o Božjem sudu i upravo – kao što je to nepopularno! – o vječnom prokletstvu, koje čeka onoga koji definitivno ne želi ući u kraljevstvo Božje, nego se protivi Božjoj ljubavi dokraja u zlu i nevjeri. Budimo osvjedočeni, da mnogi ljudi očekuju od nas jasnu riječ i stvarnu orijentaciju u vjeri! Dajmo im svjedočanstvo naše vjerničke pripadnosti katoličkoj Crkvi i ne dopustimo da se kod prigodnog suprotstavljanja ili otvorenog neprijateljstva zbunimo u onome što smo spoznali kao riječ i pouku Božju i da moramo zastupati to po našo kršćanskoj oblikovanoj savjesti. Svijet treba naše ispovijedanje, samo tada smo sol zemlje i kvasac koji sve prožima i na taj način s Božjom milošću puno toga dobra pokreće. Mir nije samo odsutnost rata, već opće stanje u kojem je čovjek u skladu sa sobom, prirodom i drugima. No zalaganje za prestanak ratova neizbježan je uvjet ispunjenja mira u njegovim raznovrsnim vidicima – poručio je papa Franjo prije današnje podnevne molitve Angelusa. Sveti je Otac Franjo podsjetivši na proslov Ivanova Evanđelja – „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ – istaknuo kako ljudi puno govore o svjetlu, ali često radije biraju varljivi mir tame. Puno pričamo o miru, ali često pribjegnemo ratu, biramo suodgovornu šutnju ili ništa konkretno ne činimo za izgradnju mira. Ljudsko srce može odbiti svjetlo i radije izabrati tamu jer svjetlo otkriva njegova zlodjela. Mir je i naviješten kao posebni Božji dar pri rođenju Otkupitelja. U korijenu mira je molitva i za njega imamo neprestano moliti te ga svaki dan uzdržavati u situacijama u kojima se nađemo. Na početku nove godine, svi smo pozvani oživjeti nadu koja se ima očitovati u konkretnim djelima mira. „Ne slažeš se s tom osobom? Izgrađuj mir! Svatko od nas treba činiti geste bratstva na utjehu bližnjega, osobito onih koji prolaze kušnje obiteljske napetosti ili raznovrsnih neslaganja. „Takve malene geste imaju veliku vrijednost: mogu biti sjeme koje daje nadu, mogu otvoriti putove i perspektive mira“, istaknuo je često u svojim govorima i Sveti Otac Franjo, potičući na utjecanje Mariji, kraljici Mira, koja je doživjela nemalo teškoća vezanih uz napore svakodnevnoga života, „ali nikada nije izgubila mir u srcu, plod zaufanog predanja Božjem milosrđu.“