Ususret Nedjelji Božjega milosrđa: O oprostu

Ususret Nedjelji Božjega milosrđa dobro je podsjetiti na Jubilejski oprost. Oprost je otpuštanje vremenite kazne za grijehe.

Papa Pavao VI. u svojoj apostolskoj konstituciji Indulgentarium doctrina iz 1967. definira indulgencije kao “opraštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe za koje je krivnja (culpa) već oproštena.”

 Crkva podjeljuje oprost nakon što je krivica grijeha izbrisana sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Prema katoličkom nauku, učinak je oprosta oslobađanje od posljedica grijeha koje se očituju u zemaljskim patnjama ili u Čistilištu. Te se posljedice grijeha nazivaju »vremenite kazne«. Potpuni oprost oslobađa od svake vremenite kazne, koje su vjernici zaslužili svojim grijesima, koji jesu oprošteni, ali samo u segmentu krivnje i vječne kazne.

Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko svetosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.
Potpuni oprost vremenite kazne za grijehe može se odnositi na vlastite grijehe, ali i na duše pokojnih.

Da bi se primio oprost, Crkva upozorava da je potrebno: ispovijediti se, pričestiti se i izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.

To mogu biti molitve: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo (ili drugi marijanski zazivi), Slava Ocu.

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

Godina Milosrđa za svakog pojedinca započinje u ispovjedaonici

Ovih dana reče mi jedna gospođa koja redovito dolazi na misu: „Gospodine, već ste me umorili s tom svojom Godinom Milosrđa. Što Vam je papa rekao da samo o tome govorite?“ Pokušao sam gospođi ljubazno objasniti o čemu je riječ, ali nije išlo. Očito Godina Milosrđa, iako od većine dobro prihvaćena, nije uspjela nametnuti svoj smisao u svakodnevnom životu vjernika; napose ako se ovu Godinu Milosrđa pretvori u zadobivanje oprosta. Mogućnost dobivanja oprosta nije glavni razlog i bit Godine Milosrđa. Kad bi oprosti bili glavni smisao, tad bi jedan lijepi broj ljudi bio ipso facto iz toga isključen.

Papa Franjo jasno naglašava da drugo ime za Boga je Milosrđe ili Ljubav kao je govorio papa Benedikt XVI. Međutim, znamo da nas u našem životu pokreće vjere i ova Godina Milosrđa bit će plodonosna samo onoliko koliko uniđemo u odnos s Bogom milosrđa i ljubavi. Papa Franjo dosadašnji dio svog pontifikata posvetio je milosrđu koje postaje glavno sredstvo evangelizacije. Možemo reći da je milosrđe sredstvo evangelizacije. Ovdje se krije jedna velika opasnost da milosrđe pretvorimo u milostinju, da što više učinimo materijalnih dijela. Milosrđe je prvotno navještaj, širenje Božje biti, govor o Božjoj dobroti i prenošenja na bližnje. Božje milosrđe nije primanje milostinje ili davanje, već prihvaćanje Boga koji je milosrdan i navještaj tog i takvog Boga. Kad bi Godinu Milosrđa morao s nečim usporediti čini mi se najprikladnijim sakrament pomirenja – ispovijedi. Uporište za ovu tvrdnju upravo nalazim u buli pape Franje „Misericordiae vultus – Lice milosrđa“, gdje se dosta govori o sakramentu pomirenja. Zar ovo nije na tragu riječi papa Benedikta XVI. kad je rekao kako je „ispovijed put u novu evangelizaciju“? Put nove evangelizacije za našu Europu, za Hrvatsku, treba biti put ispovjedaonice. U ispovjedaonici – sv. ispovijedi – se događa čin Božjeg milosrđa te čin ne samo našeg kajanja već i čin našeg obećanje da ćemo živjeti Božje milosrđe – i neću više griješiti. Ako sakrament ispovijedi izostane, podbaci, u ovoj Godini nećemo biti kadri donijeti duhovne plodove koji se od nas očekuju. Milosrđe započinje u ispovjedaonici i nastavlja se u našem svagdanjem životu.

Što su oprosti?

            Činilo mi se svrsishodnim nešto progovoriti i oprostimo koje vjernici mogu dobiti. Govor o oprostimo se morao gledati u kontekstu sakramenta pomirenja. Za davanje oprosta u pojedinim prigodama, kakva je Godina Milosrđa, traže se određeni uvjeti: prethodno obavljena sv. ispovijed, potom sveta pričest te molitva na nakanu Svetog Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu (za našu biskupiju su to crkve: katedrale u Poreču i Puli, župne crkve u Svetvinčentu, Lanišću, Krasici i Sv. Petru u Šumi. Također na jedan dan svaka župna crkva postaje jubilejska kad slavi svog nebeskog zaštitnika).  Što je to oprost? „Oprost je otpuštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvijete postiže posredovanjem Crkve…“(kan. 992).

Uvjeti za dobivanje oprosta

Da bi netko bio sposoban dobiti oprost mora: biti kršten, neizopćen iz Crkve, u stanju milosti – tj. ispovjediti se. Potpuni oprost se može dobiti samo jednom u danu, a djelomični više puta. Razlika između potpunog i djelomičnog oprosta je u tome da li od vremenite kazne za grijehe oslobađa djelomično ili potpuno. Potpuni se oprost može dobiti dvaput u istom danu samo in articulo mortis (na samrti). Crkva određuje da jednom sakramentalnom ispovjeđu može se dobiti više potpunih oprosta; dok jednom pričešću i jednom molitvom na nakanu Svetog Oca može se dobiti samo jedan oprost, tj. ako netko želi moliti za više potpuni oprost nije potrebno da se prije tog ide svaki put ispovjediti, osim ako ima grijeha; ali je potrebno da ide na pričest i izmoli molitve na nakanu Svetog Oca.

Za koga se može dobiti oprost?

            Kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve oprost se može dobiti za sebe, kao i za duše u čistilištu. Oprost se ne može dobiti za drugoga koji je živ.

            Crkva živi milosrdnu ljubav Božju na mnogo načina. Jedan od načina je da daje priliku za oproste, bilo svoje ili duša u čistilištu. Nakon što osobno doživimo Božje milosrđe u svome životu, potrebno je tog i takvog Boga naviještati svijetu. Najveći uspjeh Godine Milosrđa će biti ako mnoga djeca Božja koja su to postala po sakramentu krštenja pristupe sakramentu svete ispovjedi i dožive Božje milosrđe.

Ilija Jakovljević