“Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.”
Komentar Evanđelja 4. nedjelje došašća napisao je vlč. Josip Peteh.
Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova. Mt 1, 18-24
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.
Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Riječ Gospodnja.
Homilija 4. nedjelja došašća
Današnja čitanja dozivaju nam na pamet proroštva i Božja obećanja kojima Bog Izraelcima naviješta spasenje po potomku iz doma Davidova. Od Davida kojemu je Bog obećao vječno kraljevstvo Bog izvodi mesiju i spasitelja. Ime koje mu je dano je Emanuel, što znači ‘s nama Bog’, i Isus, što znači ‘Bog spasava’. U ova dva imena pobliže nam je opisano tko je to Mesija i koje je njegovo poslanje. Isus on je “Bog s nama” Bog koji dolazi u susret čovjeku, Bog koji postaje čovjekom, Bog koji čovjeka ne napušta koji ostaje s nama, Bog koji je vjeran i ustrajan u svojoj ljubavi i onda kad mi nismo ni vjerni ni postojani. On stoga dolazi donijeti nam spasenje donijeti nam pobjedu, da i mi poput njega možemo biti postojani u međusobnoj ljubavi. Isusovim rođenjem ostvarena su starozavjetna proroštva i mi živimo u vremenu kada ne čekamo ostvarenje proroštva danih Izraelcima nego smo pozvani ostvarit spasenje koje je započeto u Isusu Kristu. Pavao u poslanici kaže da nam je posao, zadatak da budemo poslušni u vjeri i sve privodimo k poslušnosti vjere, da poput sv. Josipa i mi učinimo kako nam kaže Anđeo Božji. Iako je to bilo u snu iako nam se čini da je to samo san, iako mislimo da to što od nas traži je ludo, iako ne razumijemo Božji plan da budemo poslušni u vjeri. Pavao nas poziva da budemo poslušni u vjeri, ne slijepi u vjeri, vjera ne znači neznanje vjera ne znači slijepo pouzdanje ona pretpostavlja poznavanje, znanje Boga, ona je pouzdanje u Boga i njegove planove pouzdanje u Boga koji ostaje s nama, Boga koji nas bezuvjetno ljubi i krijepi. Poslušnost vjere je kretanje prema stvarnosti koju nam Bog daruje, kao što su Izraelci hodili prema obećanoj zemlji dok ju nisu zaposjeli, kao što su Izraelci hodili po suhu kroz Crveno more… tako i mi smo pozvani hodit u vjeri dok ne zaposjednemo obećanu zemlju i ako trebamo i kroz Crveno more, preko brda i dolina, preko svake prepreke koja nam stoji na putu do obećane zemlje, a to je slava Isusova Uskrsa, da i mi budemo kao Bog, kao što je Isus postao čovjekom da i postanemo kao Bog. Grijeh nas udaljava od tog našega cilja zato nas Isus više puta poziva da bdijemo i molimo da pazimo na svoje misli, riječi i dijela da svjesno hodeći kroz ovaj zemaljski život okrijepljeni Snagom Duha Svetoga stignemo do obećane zemlje nebeskog kraljevstva! Kao što je Krist začet po Duhu Svetom i postao čovjekom tako i mi Snagom Duha Svetog postajemo djeca Božja, neka nam ovo preostalo vrijeme došašća bude prilika da se pripremimo za novo rođenje, ili preporođenje u Duhu svetome, da po ovim slavljima novi život što smo ga krštenjem primili proslavom Isusovog rođenja zablista u našemu životu. Da taj novi život u Duhu ne bude samo mrtvo slovo na papiru, na ne čekamo neko drugo vrijeme nego da u ovo milosno vrijeme Duh Božji zaživi u nama i zasja njegova ljubav u svakom našem koraku u svemu što jesmo i imamo da se slavi Bog koji postaje čovjekom, neka se slavi Bog Emanuel i Spasitelj!