Istrani hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj

U subotu uoči svetkovine Rođenja Blažene Djevice Marije, 2. rujna, i ove je godine održano tradicionalno hodočašće vjernika Porečke i Pulske biskupije Svetištu Majke Božje na Trsatu. Misno slavlje ovog tradicionalnog hodočašća po prvi je put predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju šezdesetak svećenika, te u nazočnosti više tisuća vjernika iz svih dijelova Istre, ali i iz pojedinih župa iz drugih dijelova Hrvatske.

Na početku mise riječima dobrodošlice okupljenom mnoštvu obratio se gvardijan trsatskoga samostana i čuvar svetišta o. Krunoslav Kocijan.

Biskup Ivan je u uvodnom obraćanju pozdravljajući okupljeno mnoštvo izrazio želju „neka nas Majka Božja sve zagrli, stavi pod svoj skut, pod svoj plašt i neka primi sve naše molitve, nakane, zavjete s kojima smo došli na ovo hodočašće“.

Na početku homilije biskup Ivan je izrazio zahvalnost ocima franjevcima za gostoprimstvo, te je preko njih uputio „pozdrave nadbiskupu Mati, za kojega molimo u ovoj sv. Misi, kao i za sve potrebe Riječke nadbiskupije, naše metropolije i cijele Crkve.“ Zahvalio je i svećenicima iz Istre koji su u velikom broju dopratili svoje župljane na to hodočašće.

Pozdrav hodočasnicima pješacima

Poseban je pozdrav uputio hodočasnicima pješacima koji su u četvrtak u podne krenuli iz Pazina i nakon dva dana pješačenja stigli  na to zajedničko hodočasničko misno slavlje. „Neka Nebeski Otac primi i vaše i naše napore i žrtve, te ih pretvori u milosne darove pročišćenja i spasenja naših duša“, rekao je biskup obraćajući se toj skupini od sedamdesetak hrabrih i izdržljivih hodočasnika.

„Poklòn“

Biskup se potom osvrnuo na vremena kada se je Majci Božjoj Trsatskoj iz Istre hodočastilo pješice, pa čak i kada se, zbog državnih granica nije moglo do Trsata. „Ne znam je li nam poznato da hodočasnici, pješačeći preko Učke, stižu na jedan gorski prijevoj koji se zove „Poklòn“. To je mjesto odakle se, idući tom stazom vidi Svetište Majke Božje Trsatske. Kada se tu dođe i ugleda Trsat, stane se i pokloni. Zato je naziv „Poklòn“. Neki pripovijedaju, da su nekad zbog graničnih poteškoća, hodočasnici Istre na tom mjestu činili zavjet. Značilo je i izdaleka ugledati Svetište.“ U tom kontekstu naglasio je da „kad čovjek kroz život kroči s vjerom, kad hoće i želi, lako nađe put do Boga i Majke Božje. Brojna su takva svjedočanstva u povijesti Crkve i našeg naroda. Kad je čovjeku teško i u vjeri traži, Bog mu, po zagovoru Majke Božje, svetih i blaženih otvori put do luke spasa. Rado se osobito utječemo bl. Miroslavu Bulešiću i bl. Alojziju Stepincu.“ Pozdravio je ujedno hodočasnike članove Bratovštine bl. Alojzije Stepinac iz Popovače, koji su u svečanim odorama sudjelovali na toj euharistiji.

„Mi smo danas došli na „Poklòn“. Došli smo se pokloniti Isusu, njegovu križu i počastiti njegovu i svoju Majku pod križem Gospu Trsatsku. Danas joj dolazimo zahvalno pjevajući zbog tolikih dobročinstava i milosti, ali i jecajući u svojim raznim životnim poteškoćama i nevoljama pozdravljajući je puni povjerenja i pouzdanja: Zdravo Djevo svih milosti puna…; vapijući: O mila Majko nebeska…“, citirao je biskup različite marijanske pjesme.

Uz Isusa su oni koji ga vole

Razlamajući netom pročitanu Riječ Evanđelja po Ivanu koja uprisutnjuje Kalvarijski Veliki petak biskup je istaknuo da su „uz Isusa uvijek najhrabriji, oni koji ga vole. Nisu to sveci nego oni koji teže ka svetosti; oni koji imaju razne životne križeve; pa i križeve grješnih navika i grijeha. Uz Isusa su oni koji priznaju svoje slabosti.“ „Nismo li to svi mi?“, nastavio je propovjednik. „I danas smo tu sa svojim križevima i slabostima, ali sa željom za obraćenjem. Tješi nas Isusov poziv: „Uzmite svoj križ i pođite za mnom! (usp. Mt 16, 24). Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim (Mt 11,29). Isusov poziv nije zato da ne bude sam. Nije zato da bude u krugu križara i križonoša nego zato što nas razumije, što nam želi pomoći. Želi nas liječiti najefikasnijim lijekovima kruha života, koji jamči snagu vjere i nade,  koju se brani oruđem milosrđa i praštanja, oružjem ljubavi. Samo Isus ima hranu i lijek za vječnost: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta“ (Iv 6,51). To može ponuditi samo Isus i njegova božanska ljekarna Crkva.“

Ma što mi se u životu dogodilo, ostajem vjeran Isusu

U nastavku se propovjednik osvrnuo na likove oko Isusa i Gospe, posebno istaknuvši osobu Marije Magdalene.  „Od kamenovanja ju je spasila Isusova mudrost i milosrđe, ona je zato ostala vjerna i zahvalna do kraja života. To potvrđuje njezina prisutnost pod križem. Ma što se dogodilo tu je. Lijepa pouka i poruka: Ma što mi se u životu dogodilo, ostajem vjeran Isusu. To je pravo povjerenje i prava ljubav, na to smo pozvani.“

Uzmimo k sebi Majku

„Vrhunac današnje poruke Evanđelja Isusove su riječi upućene Majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ ‘Od toga časa uze je učenik k sebi’. Učenici su dobili Majku, a tako onda i Crkva – Marija Majka Crkve.

„Ima li išta vrijednije i ljepše od majke?“, zapitao se biskup. „Kako lijepo zvuči: imam majku. Nadam se da smo svi iskusili blizinu majčinske ljubavi. Zato Vas danas pozivam, molimo za naše majke, to je najljepši poziv žene. Posebno vi dragi mladi i draga djeco, ne zaboravite moliti za vaše majke i za vaše očeve, to je ispit vaše mudrosti, ako tu položite onda ćete voljeti i ljubiti Boga, onda ćete voljeti Crkvu, onda ćete voljeti i Radosnu vijest spasenja.“ „Danas to iskusimo ponovno i ponovno: Evo nam Majke. Uzmimo k sebi Majku koju nam Isus daruje. Zajedno s njom pođimo na more života. Neka majčinski prati naše korake, neka čuva naše obitelji, naš narod, Crkvu; neka bdije nad našom mladeži, nad našim bolesnicima, osamljenima, ostavljenima, starijima, s onima koji imaju razne životne poteškoće. S njom ponesimo i njezina Sina Isusa koji nam govori ‘Uzmite, jedite. Uzmite, pijte.’ Ovo činite meni na spomen.“

„Učinite sve što vam kaže“

Citirajući zapis sv. papeIvana Pavla II. u enciklici Ecclesia de Eucharistia, biksup je podsjetio: „Naše ponavljanje Kristove geste na Posljednjoj večeri, kao ispunjenje njegove zapovijedi „ovo činite meni na spomen“, istodobno postaje prihvaćanje Marijina poziva da ga bez oklijevanja poslušamo: „Učinite sve što vam kaže“ (Iv 2, 5).“

Biskup je nadalje citirao riječi papa Benedikta o Mariji, ‘Djevica usmjerena na Božju riječ živi u potpunom suglasju s božanskom voljom: ona u svom srcu pohranjuje riječi koje dolaze od Boga te ih, slažući ih poput mozaika, uči razumijevati što dublje (usp. Lk 2, 19, 51); Marija se s velikom vjerom i s punim pouzdanjem predaje u Božje ruke te se prepušta njegovoj volji.’ Tako nam postaje učiteljicom i odgojiteljicom“, naglasio je propovjednik.

Na kraju je spomenuo kako papa Franjo pred svako putovanje ide pred Gospu i u njezine ruke predaje svoje apostolske korake  „I mi smo došli Gospi kako bismo u njezine ruke predali sve svoje korake, korake članova naših obitelji, korake našega naroda i Crkve, koja je potrebna novih zamaha, nove snage, novih duhovnih djelatnika, svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja, učitelja, vrijednih i vjernih poslužitelja Radosne vijesti. Započinjući novu školsku godinu posebno je molimo za našu mladež i djecu, da majčinski prati naše škole i odgojne ustanove, među kojima je na prvom mjestu obitelj. Neka nam bude Majka i Učiteljica kako bismo poput nje osluškivali Božju Riječ, kako bismo znali s Božjom Riječi rasti u vjeri, nadati se i ljubiti te Božju volju vršiti“, zaključio je biskup Ivan.

Molitva pred slikom Majke Božje Trsatske

Po završetku misnoga slavlja uslijedila je molitva Majci Božjoj koju je biskup u ime svih okupljenih izrekao klečeći pred drevnom slikom Majke Božje Trsatske.

Nakon otpusnog blagoslova uslijedila je procesija povratka u crkvu gdje su svi sudionici u ophodu oko oltara izrazili svoje osobno štovanje Majke Božje Trsatske.

Hodočasnici su se i nakon mise, kao i svake godine zadržali u crkvi, u zavjetnoj kapeli ili u perivoju svetišta. Po odlasku sa Trsata mnogi su župnici za svoje župljane organizirali još poneki duhovno rekreativni sadržaj, a sve u cilju pastoralnih nastojanja jačanja župnoga zajedništva, kao jednog od važnijih elemenata u osobnom i kolektivom duhovnom rastu.   

Zahvalno hodočašće

Kao što su tijekom proteklih 2 godine brojne bile u Istre molitve upućene Svevišnjemu da Porečka i Pulska biskupija dobije biskupa, tako se je na ovogodišnjem tradicionalnom hodočašću na Trsat moglo među vjernicima čuti da je ovo nadasve – zahvalno hodočašće – za dolazak biskupa Ivana kao pastira Crkve u Istri.  

G. Krizman