Istarski svećenici na duhovnim vježbama
Duhovne vježbe za svećenike Porečke i Pulske biskupije održane su u Biskupijskom pastoralnom centru „Emaus” u Novigradu, od 20. do 22. listopada 2014., a vodio ih je o. Đuro Hontić, novi župnik i gvardijan pulske župe sv. Ivana Krstitelja.
Duhovne vježbe započele su u ponedjeljak, 20. listopada. Podnevno misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša, a prigodnu homiliju izrekao je o. Hontić. U uvodnom pozdravu okupljenim svećenicima biskup je napose izrazio dobrodošlicu o. Hontiću, te napomenuo svećenicima neka ‘profitiraju’ od prebogatog iskustva voditelja duhovnih vježbi koji je više godina bio ispovjednik u rimskoj bazilici sv. Petra. Biskup je nadalje spominjući dnevno evanđelje o zgrtanju bogatstva naglasio da je novac poput slane vode, što se više pije, to se više žeđa, a svećenik treba prije svega biti konstantno svjestan onostranog, te se time oduprijeti iskušenjima ovoga svijeta.
O. Hontić je u prigodnoj homiliji razlučio kako je zgrtanje materijalnog krivo bogatstvo, dok je pravo tražiti Boga koji će nas obogatiti istinskim vrijednostima. Citirajući papu Franju, naglasio je kako je potrebno tražiti Božje milosrđe, ali i znati odgovoriti Bogu milosrđem prema bližnjima. Treba uvijek stremiti k tome da postanemo sveti kao što je Otac naš nebeski, a njegova se svetost najviše očituje milosrđem i praštanjem. Osvrćući se na dnevno evanđelje naglasio je kako je potrebno znati naći pravu mjeru između imati i biti, odnosno da sve materijalno mora u prvom redu biti sredstvo iskazivanja Božjeg milosrđa drugima.
O. Hontić je tijekom duhovnih vježbi, prema dokumentu kongregacije za kler „Direktorij za službu i život prezbitera” govorio svećenicima o tri temeljne dimenzije prezbitera: kristološkoj, pneumatološkoj i ekleziološkoj. U svom posebnom kristološkom identitetu svećenik treba biti svjestan da je njegov život potpuno uronjen u otajstvo Krista i Crkve na jedan potpuno nov način, te da ga to obvezuje da se svim silama posveti pastoralnoj službi i ujedno daje smisao svojem životu, naglasio je predavač citirajući svetog Ivana Pavla II. Govoreći o ekleziološkoj dimenziji naglasio je: „Po djelu koje je povjerio apostolima i njihovim nasljednicima, Krist nastavlja darivati život svojoj Crkvi. U njoj služba prezbitera nalazi svoje prirodno mjesto i ostvaruje svoje poslanje. Po Kristovu otajstvu, svećenik je, obavljajući svoju mnogostruku službu, uključen u otajstvo Crkve, koja ‘postaje svjesna da nije sama od sebe, već od Kristove milosti u Duhu Svetomu’.„ Nadalje u ekleziološkoj dimenziji naglašeno je da su svećenici odgojitelji i katehete kršćanske zajednice, te da svećenik u svojoj župnoj zajednici ima vlast poučavanja, posvećivanja i upravljanja.
Predavač je također istaknuo svećeničko zajedništvo s Trojstvom gdje ostvaruje zajedništvo s Ocem, praizvorom svake vlasti, sa Sinom kao sudionikom njegovog otkupiteljskog poslanja te s Duhom Svetim koji mu daje snagu živjeti i ostvarivati onu pastirsku ljubav, koja, kao „nutarnje počelo i snaga koja oživljuje, vodi duhovni život svećenika.” Svećenik ostvaruje svoje zajedništvo s Crkvom kroz ređenje kojim ulazi u posebnu povezanost s papom, zborom biskupa, vlastitim biskupom, drugim prezbiterima te vjernicima laicima, naglasio je o. Hontić.
G. Krizman