Istarska tradicija uz svetkovinu Bogojavljenja – o kolejanima

O blagdanu Bogojavljenja nekoć se su se u mnogim krajevima Istre Božić i Nova godina čestitali koledvom ili kolejanjem. Tijekom vremena taj je običaj u mnogim mjestima iščeznuo, ali srećom zadržao se u Kaldiru i Gologorici, gdje kolejani još uvijek po staroj užanci sumještanima čestitaju Božić i Novu godinu. Nažalost zbog epidemiološke situacije ove se godine neće koledvati.

Kaldirski kolejani noću uoči Bogojavljanja ili Sveta tri kralja, koji se slavi 6. siječnja, susjedima, sumještanima koledvom čestitaju Božić i Novu godinu. Stari ritual izvode tri kralja – Gašpar, Melkior i Baltazar, predvođeni svjetlećom zvijezdom, poput one koja je trojici biblijskih kraljeva s Istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus, u pratnji zbora kojem se od kuće do kuće pridružuju žitelji. Koledva ili kolejanje traje cijelu noć, odnosno dok se ne obiđu sva domaćinstva na Kaldirštini i svima ne čestitaju Božić i Nova godina.

Pohod započinje obredom blagoslova vode u župnoj crkvi sv. Ivana u Kaldiru, nakon čega Sveta tri kralja kreću na put po Kaldirštini. Prema tradiciji kolejani zastaju pred svakim domom da domaćinu i njegovoj obitelji čestitaju Božić i Novu godinu. “Kolejani su u Kaldiru bili od vajka, od starine”, rekao mi je u jednoj prigodi Marino Laganis koji je 1969. obnovio ovu tradiciju. Koliko sjećanja sežu, nekada su tri kralja kaldirskih kojelana predstavljali Marinov otac, sakristan, Joakim Laganis, Petar Štefanić i Liberat Bertoša. Za koledve 1949. došla je u Kaldir milicija, a “kraljevi” su bili pozvani na sud. Nakon toga u kolejane se nije išlo, ali ne može se potvrditi jesu li kolejani i službeno bili zabranjeni ili su ljudi od njih odustali zbog straha ili zato da ne dođu u probleme s vlastima.

Prema sjećanju Marina Laganisa, na Viliju Bojžu (Badnjak) 1968. on se našao u Cvitkima kod Konstantina i Pjera. Tamo je bio i župnik Ivan Gallo koji ih je poticao da ožive kolejane. Konstantin je župniku odgovorio: “Lako, a ča ko nas poberu”. “Ako ste vi kapac to organizirat do Tri kralja, ja ću dat dva metra kobasic“, odgovorio je župnik mladićima. “Dobro gospodìne, ćemo doć po njih”, odgovorio je Marino župniku. Konstantin je podržao Marina, a on je predložio da u kolejane pođu njegov otac, barba Pjero i Liberat, da ih upute kao to treba izvoditi. “I tako smo se skupili ja, Nini Klarić, Ive Fero, Karlo Beletić, Nini Dantinjana, nas 10 do 15 ljudi. Nismo bili ubučeni kao kraji i nosili smo zvizdu petokraku od harte pa se bila užgala. Ja san je bi napravi u jedno popodne, a da sviti stavili smo jenu sviću od voska u nju. Najprvo smo obašli Kaldir, a oniput okolna sela. Kantali smo “Sa istoka smo tri kraja”, “Noi siamo i tre re”, “Ta svitla zvizda” i još nike pjesme ča nas je tu poli nas vadi pokojni plovan Antun Prodan. Potle kada su kolejani šli u Zagreb su petokraku zvizdu gambijali za ovu”, pripovijedao mi je Marino Laganis. Od tada, od 1969., duže od pola stoljeća kaldirski su kolejani prešli u tradiciju.

Kolejani izvode stare napjeve poput “Ta svitla zvizda gori gre”, kako pjevaju Kaldirci, ili “Svitla zvizda izašla”, kako se pjeva u Gologorici. To su zapravo varijante iste pjesme “Ta zvijezda ta je van zašla” koju pjevaju koledari gradišćanskih Hrvata, a srodan napjev objavljen je u prvom izdanju “Cithare octochorde” 1701. godine, koju je u Beču najvjerojatnije dao tiskati zagrebački kanonik Toma Kovačević i sadrži više gregorijanskih i pučkih napjeva. U tom djelu sačuvani su pučki napjevi sa samog početka 18. stoljeća, pa i ranije. Zahvaljujući kolejanima iz Kaldira i Gologorice u Istri su sačuvane i ove vrlo stare hrvatske pjesme. Stoga se kolejani mogu smatrati najstarijim istarskim folklornim izričajem. Kolejani iz Kaldira uspješno su nastupili na 35. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 2001. i na 1. međunarodnom festivalu jaslica i božićnih običaja u Hrvatskoj “Mirisi, zlato i tamjan – Božić u Dubrovniku” 2005. godine. Kaldir i Gologorica svakako zavrjeđuju nastupe na njima – oni predstavljaju najsjajniji dragulj u istarskoj folklornoj baštini. (Napisao i snimio: Mirjan Rimanić, uz dopuštenje preuzeto sa fb profila)