Ispraćaj fra Berarda Ante Barčića

U četvrtak, 5. svibnja 2016., u samostanskoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Puli  održan je  ispraćaj fra Berarda Ante Barčića. Misno slavlje je predvodio mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski uz koncelebraciju mons. Ivana Milovana, biskupa u miru i 25 svećenika iz biskupije.  Na početku misnog slavlja sve je prisutne u ime samostanske zajednice pozdravio fra Tomislav Hrstić, župnik i samostanski vikar koji je pročitao kratki životopis fra Berarda.

 Galerija fotografija:http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/189-ispracaj-fra-berarda-ante-barcica.html

Biskup je izuzetno nadahnutu homiliju izrekao upravo u skladu sa znanstvenom osobnošću pokojnika.

Kao što je kroz cijelu povijest Crkve bilo neprijateljstava i sumnjičavosti prema Crkvi, tako je bilo neizbježno da su učeniji pripadnici bili pozvani da obrane vjeru koju su imali kao i nadu s kojom su živjeli. Ovih nekoliko redaka što slijede, upravo je takav pokušaj da sa starozavjetnim Jobom razmišljamo o našem pokojnom subratu fra Berardu Barčiću, rekao je biskup na početku homilije.

Biskup je znanstveni pristup univerzumu vjere koji je pokojnik očitovao kroz svoja brojna književna djela, prikazao jednim isto tako prepoznatljivim, svojim analitičkim osvrtom.

Citiravši knjigu o Jobu biskup je naglasio kako je upravo kao i Job, tako i fra Berard tražio kroz patnju smisao svoga života u živom Otkupitelju koji će mu preko izučavanja teoloških i prirodnih znanosti dati odgovor na razlog njegove nade.

Tvrdnju kako je najviši oblik spoznaje upravo svijest da imamo Otkupitelja biskup je potkrijepio, pojasnivši, uz prigodna kontekstualna pojašnjenja, kako je to spoznaja koja smanjuje udaljenost između nas i Boga. Sva subjektivna nastojanja pojedinca, kao i svi povijesni pokušaji dosezanja Boga propali su, potvrdivši time da je jedini Posrednik između ljudi i Boga upravo Isus Krist. Spoznaja da imamo Otkupitelja je ta koja uklanja sve razlike, i ona vraća puni sklad između nas i Oca, naglasio je propovjednik.

Čvrsto uvjerenje u činjenicu “Moj Izbavitelj živi“, vjera u živoga Spasitelja najviši je oblik svijesti, rekao je biskup te podsjetio kako je jedna od temeljnih funkcija vjere  pretvoriti povijesno kršćanstvo u živuću snagu u duši i životu svakog vjernika čineći tako da donosimo Isusov život u naše živote.

To je moguće samo ako postoji razvijena svijest kako je najbolji pokazatelj živoga Otkupitelja upravo život u skladu sa vjerskim načelima. U danima progona Crkva je shvatila jedan od najvećih principa koji ostaje zauvijek važeći i istinit, kojeg je fra Berard slijedio u svom životu, a to je da jedina efikasna kršćanska propaganda je propaganda dobrog života; jedina obrana kršćanstva je biti kršćanin, naglasio je biskup.

Nadalje, oslonac naše vjere, ako će biti istinska, mora biti upravo živi Otkupitelj. Čovjekov odnos sa Otkupiteljem, zbog same naravi te korelacije, ne može biti drugačiji nego posve osoban, veza čovjeka i Boga.

A to je pak osnova za provođenje jednog od temeljnih postulata odgovornog i zrelog kršćanstva, znati obrazložiti svoju vjeru, razlog svoje nade. Obrazovani Grci su vjerovali da je obilježje inteligentnog čovjeka da je sposoban i dati i primiti logos s obzirom na svoja djelovanja i vjerovanja. Od njega se očekivalo inteligentno i trijezno raspravljati o konkretnom i apstraktnom. Da bi to učinili trebamo znati u što vjerujemo, trebamo o tome razmišljati, trebamo biti sposobni to iznijeti inteligentno i jasno. Naša vjera mora biti otkriće iz prve ruke a ne drugorazredna priča. Jedna od tragedija modernog čovjeka vjernika je ta ako ga se upita što vjeruju, ne zna odgovoriti, a ako ga se upita zašto vjeruje isto će biti bespomoćan. Fra Berard je teološki i na znanstven način prolazio kroz intelektualni i duhovni napor razmišljajući o svojoj vjeri, kako bi svojim vjernicima i subraći mogao što bolje obrazložiti što vjeruje, zašto vjeruje i koji je njegov razlog nade, naglasio je biskup.

Biskup se nadalje, izuzetno nadahnutim pristupom osvrnuo na susret sveca i Spasitelja čime će se očitovati konačni trijumf vjere. Tim će susretom sva prava vjernika pravednika biti zaštićena i sva njegova iskušenja opravdana, rekao je biskup, i naglasio, taj dan će biti tumač svim našim životnim tegobama a taj dan će ga objaviti svojim svjetlom. Toga dana, u Vječnosti, vjernik pravednih osjetit će neposredno zajedništvo s Isusom, a vjera će ostvariti sva očekivanja i nade, melodija križa privući će harmonije svega svemira na sebe. U nazočnosti ovakve vjere, hoćemo li se prepustiti našim brigama i strahovima bez obzira na male poteškoće? Stavimo sve poteškoće i patnje svog života sa strane i one će izblijediti i umrijeti, rekao je propovjednik.

Smrt je razdvajanje duhovne vrednote od tjelesne propadljivosti nastavio je biskup. Duhovna, nevidljiva, zbilja jest neuništiva, neraspadljiva nakon smrti. A tjelesna se stvarnost rastvori čim se od nje duh razdvoji. Ako smo u ovome propadljivu svijetu i u ovome raspadljivu tijelu u duhu pravedno mislili, govorili i postupali, to nam je garancija da smo pod zaštitom Svevišnjega, u ruci Božjoj. Zato na Dan suda duša pravednikova ne samo da ne osjeća muku nikakvu, nego joj se uzvraća nagradom pravednosti, istaknuo je mons. Kutleša.

Dragi fra Berarde!, zaključio je biskup, obraćajući pokojniku, neka te, izabraniče Božji, dobri Otac po zagovoru tvoga prijatelja a našega blaženog Miroslava Bulešića primi u svoj Dom i blagoslovi tvoju muku svojom milosrdnom rukom i uzvrati velikim dobrima, tvoju nadu obraduje spoznajom svoje istine, tvoju vjernost nagradi svojom ljubavlju, tvoju prokušanost potvrdi svojim zlatom u nebeskoj taljici milosti i milosrđa.

 U ime provincije od pokojnog fra Berarda oprostio se fra Tomislav Hrstić, a obrede ispraćaja vodio je mons. Ivan Milovan, biskup u miru uz prigodnu pjesmu koju su izveli bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“.

Pokojnika su ispratili i brojni vjernici Pule i okolice koji su u velikom broju kod Fra Berarda rado dolazili na ispovijed ili po savjet, a koje je on uvijek rado primao.

Homilija mons. dr. Dražena Kutleše, biskupa porečkog i pulskog:

Fra Tomislav Hrstić: Riječ u ime samostanske zajednice

 Fra Berard je u našem samostanu proživio 38 godina svojega života. Kroz to vrijeme ovdje se izmjenilo oko 25 braće svećenika na duže i kraće vrijeme koji su upoznavali njegov život i djelovanje. Koliko je mogao pomagao je u pastoralnom radu, u slavlju misa i sakramenata, ispovijedanju i poučavanju vjeronauka, te u radu s Nekatekumenskom zajednicom od njenih samih početaka. Kad nije mogao pomoći uvijek se zanimao za važnija slavlja u crkvi i zapisivao ih u svoju samostansku i župnu korniku. Braći u samostanu je zahvaljivao na pastoralnom radu i naporu kojeg ulažu za spasenje duša a svakodnevnom krunicom molio da taj rad bude plodonosan i koristan. Prije dvije godine je prestao tipkati na svoj pisaći stroj, tisak je pratio redovito, posebno časopis Priroda, Glas Koncila, Večernji list i crkvene mjesečnike i medije.

 Do početka Došašća 2014. godine slavio je mise u svojoj sobi. I sam je rekao kako se ne osjeća više sposobnim slaviti misu zbog nesabranosti i starosti. Nada se kako mu to dragi Bog neće zamjeriti. Ovdje je proslavio 50, 60, 70 i 80 godinu svećeništva, 100. i 105. rođendan i 90 godina od oblačenja redovničkog odijela.  Sve su proslave bile na njegov rođendan.  Prošle godine je njemu na čast i nama za uspomenu snimljen dokumentarni film o njegovu životu. Kroz zadnje razdoblje svoga života bio je na raspolaganju medijima koji su s njim obavljali razgovore povodom njegovih obljetnica i blagdana.

 Od blagdana Bogojavljenja prošle godine fra Berarda su u njegovoj sobi pratile i pomagale Orijana i Jasmina, a prije dva mjeseca i Matija. Zadnjih mjesec dana preko noći na raspolaganju je bio i Tihomir. Svima njima od srca zahvaljujemo što su kroz  ovo vrijeme pratili fra Berarda, zajedno s njim molili i vjerujem upoznali njegovu dobrotu. Hvala i bolničkom medicinskom osoblju koje je bilo na raspolaganju kad god je to trebalo za fra Berarda a posebno u zadnjim danima njegova ovozemaljskog života. Posebno zahvaljujemo Mariji Venerucco- Mici koja je fra Berarda godinama posjećivala, pratila njegovo zdravlje i u koju je on imao veliko povjerenje s menicinske strane.  Hvala našim sestrama i braći u samostanu koji su kroz ovo razdoblje bili na raspolaganju za sve njegove potrebe, kao i svim vjernicima koju su molili za njegove potrebe koje je on sve na jedno: da iz ove suzne doline preko mosta prijeđe prag Nade i susretne svoga Spasitelja.

 O svojoj 100. obljetnici života  fra Berard je svoje prigodno obraćanje završio ovim riječima: „Isuse, svjestan sam da sam na samome pragu vječnosti pa svaki čas očekujem tvoj poziv da se susretnem s Tobom „ lice u lice“ i da Ti položim račun svoga upravljanja . Isuse, daj da ovaj zadnji ispit u mom životu, ali najteži: ISPIT LJUBAVI položim s uspjehom, barem s ocjenom dovoljan!

„ Isuse, kog sad mi krije veo taj – Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj. Daj da otkrito Ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam“! – AMEN!

Mislim da je ova ocijena bila i malo viša od dovoljan jer je još proživio pet godina, 8 mjeseci i 13 dana svoga zemaljskog putovanja. Kao što je on po službi profesora davao svojim učenicima ocjene za znanje i vladanje, tako bi sada njegovi učenici i oni koji ga poznaju mogli ostaviti u pisanom obliku svoje svjedočenje o njegovu svećeničkom, redovničkom i vjerničkom životu. To će biti od velike koristi našoj zajednici koja će sabirati svjedočanstva za ovaj uzoran i svetački život. Posljednjih je mjeseci stalno zahvaljivo Bogu na svemu što mu je podario a to je istaknuo i u svojoj oporuci na kraju koje ima samo jednu želju: “Moja je želja, dobri Bože, da budem pokopan na Košljunu da u sjeni šume crnike koju sam obradio u svojoj knjizi „Flora i vegetacija otočića Košljuna“ (1986.), zajedno s braćom koja već počivaju snom mira na košljunskom groblju, doživim uskrsnuće mrtvih.

 Na kraju zahvaljujem ocu biskupu mons. Draženu koji je predvodio ovo misno slavlje, mons. Ivanu Milovanu, biskupu u miru koji je samo 30 godina mlađi od našeg fra Berarda s kojim ga vežu lijepe uspomene. Zahvaljujem vama braćo svećenici, redovnicama i bogoslovima, našem župnom zboru i ministrantima, svima koji su ovo misno slavlje i ispraćaj učinili dostojanstvenim. Zahvaljujem i medijima koji su pratili ovaj život i o  njemu toliko tekstova i zgoda zapisali.

 Sutra u 13 sati na otočiću Košljunu biti će misno slavlje, sprovodni obredi i ukop fra Berarda. Autobus za vjernike kreće sutra ujutro u 9 sati sa autobusnog kolodvora u Šijani.

Dragi fra Berarde, neka ti Gospodin bude vječna nagrada!