„Insurrectio!“

U subotu, 26. lipnja, u povijesnom  glazbeno – scenskom spektaklu „Insurrectio“,  Šimun Bratulić, zagrebački biskup i general pavlinskog reda, nakon četiri stoljeća praćen konjanicima i kopljonošama slavodobitno je „pohodio“ svoje rodno selo u središnjoj Istri . Selo Glavica nedaleko Sv. Petra u Šumi, rodno mjesto Šimuna Bratulića, „doživjelo“  povratak svog najpoznatijeg žitelja i zasjalo u duhu njegova vremena.

Šimun Bratulić drugi je od četiri priora pavlinskoga samostana u Lepoglavi koji su postali zagrebački biskupi. Rođen je 1550.g. u selu Glavica, na području pavlinskog samostana u Sv. Petru  u Šumi. Mlad je stupio u pavline, a filozofiju i bogosloviju studirao je u Rimu. Nakon smrti Stjepana Trnavskog izabran je za poglavara pavlinskog reda, a stolovao je u Lepoglavi. Povijest ga pamti kao svećenika i bojovnika. Kad su Turci opsjedali Kanižu, istaknuo se je junaštvom i spasio nadvojvodu Maksimilijana, koji je obnašao carsku i kraljevsku vlast u Ugarskoj. Godine 1603. imenovan je zagrebačkim biskupom i tu je službu obnašao sve do smrti 1611.g. Gorljivo se suprotstavljao protestantizmu, i njegovim zalaganjem prošireni su i obnovljeni pavlinski samostan i crkva u Svetom Petru Šumi te stavljeni pod zaštitu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla.

Sveti Petar u Šumi,  mala, ali perspektivna općina središnje Istre, vođena mladim i poduzetnim načelnikom Mariom Bratulićem posljednjih godina neprestance obogaćuje istarski umjetnički univerzum novim, originalnim i nadasve vrijednim projektima.  Osim niza sportskih i eno-gastronomskih događanja  koji se ovdje događaju tijekom cijele godine, u suradnji sa jednom od najvećih suvremenih ličnosti iz ovog mjesta, akademikom Josipom Bratulićem i kantautorom Brunom Krajcarom posljednjih je nekoliko godina realizirano i više veoma vrijednih umjetničkih projekata. Najznačajnija je dakako „Maša po starinski“, smotra starocrkvenog pučkog pjevanja, koja će ove godine, uobičajeno u kolovozu, doživjeti svoje treće izdanje, i koja suvereno zauzima mjesto referentnog zbivanja za sve one koji iz raznih perspektiva imaju interes za povijesno izvorno crkveno pjevanje.

Upravo za višegodišnje predano sudjelovanje u realizaciji raznih umjetničkih manifestacija Općinsko vijeće na svečanoj je sjednici održanoj istog dana, 26.06., dodijelilo Brunu Krajcaru Nagradu Općine Sv. Petar u Šumi. I „za potvrdu  tome“ on je iste večeri sudjelovao u uprizorenju kao jedan od osam srednjevjekovnih kopljonoša.

Događaj je otvorio svestrani istarski umjetnik David Ivić, koji osim sudjelovanja u ulozi supetarskog plemića, potpisuje i režiju tog uprizorenja.

Na samom početku o. Euzebije Knežević, pavlin iz supetarskog samostana, blagoslovio je novopostavljenu spomen ploču biskupu Bratuliću, gdje se navodi podatak da su selo Glavicu, najstarije mjesto na području te općine, projektirali i izgradili pavlini.

O liku, djelu i povijesnim okolnostima djelovanja biskupa Bratulića produhovljenim i toplim narativnim stilom govorio je akademik Josip Bratulić. Predstavio ga je kao poduzetnog i ambicioznog priora  koji se zajedno s hrvatskim banom Ivanom Draškovićem, kao biskup, zauzimao se  za dolazak isusovaca u Hrvatsku, te za obrazovanje svojih suredovnika. Akademik je naglasio zgodu kada se je, kako prenose povijesni zapisi, biskup Bratulić tijekom podjele sakramenta potvrde u Čazmi, u biskupskoj odori pridružio konjanicima u zaustavljanju prodora turskih vojnika. Biskupovo zalaganje za širenje obrazovanja među hrvatskim pukom akademik je istaknuo biskupovom zaslugom za otvaranje prve zagrebačke gimnazije koja je u prvu generaciju primila stotinjak učenika. Smatrao je da razvoj naroda ovisi o intelektualcima koji, da bi radili za boljitak svoga naroda moraju imati usađene temeljne kršćanske vrednote. Šimun Bratulić zaslužan je za današnji izgled crkve i samostana u Sv. Petru u Šumi te za preimenovanje crkve imenima dvaju moćnih zaštitnika, Sv. Petra i Pavla.  Akademik je na kraju ovog biografskog osvrta naglasio značaj velikih povijesnih ličnosti poput Šimuna Bratulića i Josipa Turčinovića te potrebu da se današnje mlade generacije usmjerava prema idealima poput njih.

U eno-gastronomskom trenutku koji je uslijedio akademik je predstavio «Eliksir Šimuna Bratulića» – travaricu rađenu od 39 trava sa Supetaršćine, kroz 3 mjeseca, po originalnoj recepturi, koja, kako je to akademik duhovito rekao-„liječi sve osim grijeha“, a djeluje antidepresivno i ohrabrujuće, zato ga je Šimun Bratulić kao napitak dijelio svojim vojnicima prije bitke, te nakon nje njime je ranjenima vidao rane. Eliksir je za ovu prigodu pripravio domaći travar Franko Zgrablić, a «Šimunov kolač» rađen po recepturi  tradicionalne suhe istarske slastice – „cukerančića“ djelo je Pekare Reginex iz obližnjih Grubiši.  Pečen je u obliku palme – o čemu je predavač dao zanimljiva obrazloženja  kroz simbol mučeništva i vječnog života, ali i kroz teorije spomena palme u izvješćima o susretu Sv. Antuna i Sv. Pavla Prvog Pustinjaka, začetnika pavlinskog reda.

Akademik je sa plemićkim zborom nazdravio sa Šimunovim eliksirom u kaležima koje je u Jubilarnoj godini 2000. donio na dar blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.

Tako je biskup Šimun Bratulić, osim biste koju su, u prigodi otvorenja Godine Sv. Pavla, 29. lipnja 2008.g. otkrili kardinal Josip Bozanić i general pavlinskog reda Izydor Matuszewski, dobio  spomen ploču u svom rodnom selu, no daleko je značajniji početak jedne vrijedne manifestacije koja će svojom fleksibilnom mozaičnom strukturom moći svake godine predstaviti najrazličitije sadržaje koji su na bilo koji način povezani sa likom i djelom biskupa Bratulića. U uprizorenju  je sudjelovalo 53 kostimiranih izvođača, od čega 4 člana Konjičkog kluba Hypos iz Sv. Petra u Šumi sa svojim konjima, zatim Klapa Sv. Petar, Folklorno društvo Pazin, Plesna skupina Rondo iz Pule, Župni zbor Sv. Petra i Pavla te Tamburaški sastav Javor iz Pule koji je okupljeno mnoštvo zabavljao i u nastavku večeri. Sudionici ovog uprizorenja nastojali su glumom, kostimima, glazbom i poezijom dočarati vrijeme života Šimuna Bratulića, a na zadovoljstvo  gledatelja u tomu su sudjelovali mnogi Supetarci, te njihovi prijatelji i gosti.

Posebno dojmljiv bio je svakako glazbeno-scenski nastup književnika Daniela Načinovića koji je otpjevao i izrecitirao nekoliko svojih pjesama odjeven u stiliziranu odoru nalik na redovnički habit što je događaju dalo onaj značajni dašak transcedentalnog, u ionako originalnom povijesnom prostoru.

Prigodnim zahvalama sudionicima i posjetiteljima na kraju se kratko obratio općinski načelnik Bratulić pozvavši sve da probaju eliksir i kolač Šimuna Bratulića koji je ponuđen u velikim količinama.

Istra je ovime dobila jednu značajnu ali nadasve perspektivnu manifestaciju koja će u skoroj budućnosti potaknuti mnoge, više ili manje vezane projekte, u cilju povijesne revalorizacije ruralnog prostora središnje Istre. 

G. Krizman