In memoriam: vlč. mr. sc. Mladen Juvenal Milohanić

Vlč. Mladen Juvenal Milohanić, umirovljeni svećenik Porečke i Pulske biskupije, osnažen sakramentima, blago je u Gospodinu  preminuo, 12. rujna  2022. godine, u Svećeničkom domu u Puli u 83. godini života i 57. godini svećeništva.

Vlč. Mladen Milohanić, krsnog imena Juvenal, rođen je u Tinjanu 6. svibnja 1940., od pobožnih roditelja Bože i Marije r. Brečević, kao njihovo šesto dijete.

Kršten je u Tinjanu 13. svibnja iste godine. Sakrament potvrde primio je u Svetom Petru u Šumi 20. srpnja 1947. godine. Prvi dio osnovne škole pohađao je na Tinjanštini u selu Jakovići od 1947. do 1951. godine, a više razrede osnovne škole u Osnovnoj školi „Otokar Keršovani“ u Pazinu od 1951. do 1955. godine. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, gdje je ispit zrelosti položio 1959. godine. Dvogodišnju vojnu obvezu odslužio je u Skopju i Štipu, u Makedoniji, u vremenu od 1960. do 1962. godine. Visoku teološku školu pohađao je u Pazinu u periodu od 1959. do 1965. te je primio apsolutorij 1967. godine, a na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, radnju pod naslovom „Evanđelisti o sudnjem danu“ obranio je u lipnju 1968. godine.

Đakonsko ređenje primio je po rukama biskupa Dragutina Nežića, u Pazinu 7. travnja 1965., a red prezbiterata podijelio mu je isti reditelj u Puli 11. srpnja 1965. Mladu misu održao je u rodnom Tinjanu 28. kolovoza iste godine odabravši mladomisničko geslo iz poslanice sv. Pavla ap. „Ne tražim što je vaše, već vas.“. Kao mladomisnik dobiva od biskupa dekret za župnog vikara u Vodnjanu i upravitelja župa Juršići i Galižana.

Život velečasnog Mladena uvelike je obilježila teška prometna nesreća koju je doživio 1971. godine u Limskom kanalu; nakon jednogodišnje rehabilitacije, zdravstveno još uvijek u nemogućnosti aktivno vršiti pastoralnu službu, upisuje se na Pedagošku akademiju u Puli 1972. godine. Nedugo zatim biva imenovan za župnika u Labinu i Podlabinu gdje ostaje idućih 8 godina. 1980. godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru stječući akademski naziv profesora talijanskog jezika i južno-slavenske književnosti. No njegov akademski put ovdje se na završava; željan novih znanstvenih spoznaja i odlučan posvetiti se nečemu što će biti od konkretne koristi Crkvi u Istri, u Beču 1982. godine postiže stupanj magistra znanosti, usko specijalizirajući iščitavanje glagoljskih knjiga i rukopisa. U to vrijeme kao kapelan u Breitenfurtu kraj Beča usavršava se i u arhivistici.

Župe Buje i Triban preuzima 1983. godine, te kasnije u kraćim razdobljima excurrendo upravlja i župama Kaštel, Kršete, Krasica i Momjan . 12 godina predavao je latinski i vjeronauk u srednjim školama u Poreču i Bujama. Bio je dekan Umaško – oprtaljskog dekanata, dijecezanski referent za restauriranje povijesnih orgulja, delegat u Vijeću za crkvene arhive, te predsjednik Istarskog književnog društva „Juraj Dobrila“ u Pazinu. Obnašao je službu potpredsjednika Matice Hrvatske ogranka Umag i Pazinskoga Memorijala, bio je suradnik Istarske Danice i raznih zbornika, autor je četiriju knjiga.

Na teološko – pastoralnom planu poseban je interes iskazivao prema arhivistici, povijesti istarske Crkve te književnosti; sukladno tome, a u svojstvu predsjednika IKD „Juraj Dobrila“ bio je urednik ili priređivač izdanjima koja su obrađivala te teme, s posebnim naglaskom na biskupa Jurja Dobrilu čiji je bio osobit štovatelj. Rado je pisao i o povijesti Buja.

Zlatni svećenički jubilej proslavio je u Bujama 8. studenog 2015. u crkvi Majke Božje od Milosrđa. To je prigodom propovjednik bio vlč. dr. sc. Josip Grbac.

„”Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi!”, poziv je kojega je Krist uputio prvim učenicima na obalama galilejskoga mora. Isti poziv odjeknuo je u srcu i umu jednog tinjanskoga mulca prije mnogo, mnogo godina. On je na taj uzvišeni poziv odgovorio drhtavim glasom izgovarajući ”Evo me”, 11.7. 1965. u pulskoj katedrali na dan svoga ređenja. Danas pred nas staje čovjek sijedih kosa ali vedra lica, želeći nam posvjedočiti Božju vjernost obećanjima i potvrditi svoju vjernost davnom odazivu. Mi želimo danas zahvaliti Bogu na njemu i on danas zajedno sa nama želi zahvaliti Bogu, prepoznajući u povijesti svoga izabranja i službe Božje milosrđe, uzdajući se u sadašnjem trenutku u Božju milost, i oslanjajući se u svojoj budućnosti na Božju providnost“, rekao je o svečaru vlč. Milohaniću,  vlč. Luka Pranjić u prigodi zlatomisničkog jubileja.

(G. Krizman)