„Hrvatski sveci i blaženici” ponovno u Puli

O blagdanu Gospe Karmelske, u petak, 16. srpnja 2021., u franjevačkom Samostanu sv. Franje Asiškog u Puli otvorena je, nakon prve u Križevcima, druga, a ujedno i jedina istarska etapa 13. izdanja izložbe “Hrvatski sveci i blaženici”.

Riječ je o višegodišnjem projektu kojim javnost ima svake godine prigodu upoznati hrvatske svece i blaženike kroz nadahnuće raznih hrvatskih likovnih umjetnika. Ove je godine naše Božje ugodnike portretima u drvu prikazala mlada splitska umjetnica Karin Grenz. O Izložbi su govorili gvardijan samostan p. Đuro Hontić, koordinator projekta mons. Antun Sente ml., a pročitan je i ulomak stručne umjetničke analize likovnog kritičara Stanka Špoljarića. Izložbu je otvorio novi pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Nakon uvodnog pozdrava, prvi glazbeni moment izveo je istarski kantautor Bruno Krajcar, obzirom da smo u Godini sv. Josipa, pjesmom “Zaručniče presveti”, koju je skladao prigodom  posvete nove crkve sv. Josipa u Puli. U nastavku programa klasičnim su skladbama na čelu i violini sudjelovale i mlade glazbenice Letizia Ulika Roce i Anamaria Bukovnik.

P. Đuro Hontić, gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog u svom se je obraćanju, nakon prigodnih pozdrava osvrnuo na umjetnost kao prikaz svetost. Svaka prava umjetnost govori o Bogu, govori o svetosti. Svetost nema naciju, nije ograničena prostorom, ona je sveprisutna po ljudima koji su svoj život usmjerili putem svetosti, ljudi koji stupaju za Isusom, koji je „Put, Istina i Život“; oni ostavljaju sveti trag u ovome svijetu, ostavljaju trag dobrote Božje u svijetu, istaknuo je p. Đuro. Izrazio je nadalje nadu da će oni koji  budu došli posjetiti izložbu promatrajući ta umjetnička djela osjetiti prisutnost Božju.

Mons. Antun Sente ml., koordinator, je istaknuo zahvalnost na gostoprimstvu te izrazio zadovoljstvo što je i ove godine ta izložba došla u Istru. Citirao je likovnog kritičara Stanka Špoljarića koji je istaknuo kako je ta izložba posebna i najbolja izložba do sada jer objedinjuje kiparsku i slikarsku umjetnost. Osvrnuo se potom kratko na trinaestogodišnju povijest izložbe koja je započela u Križevcima zahvaljujući laicima koji su bili svjesni vrijednosti hrvatske duhovne baštine, koja nam je u ovim izazovnim vremenima itekako važna. Živeći s Krstom nećemo biti rasterećeni teškoća no ako smo uronjeni u Boga, teret života postaje blagoslov i radost, upravo su to najbolje razumjeli sveci i blaženici. Upoznati ih, i znati da ih našem malom narodu ima toliko, ohrabruje. Zato se trudimo promovirati tu duhovnost, promatrajući likove koji su svaki u svojemu vremenu znali odgovoriti na ključna pitanja, „što treba činiti?, gdje pronaći potrebnu snagu? i kako voditi ljude?“. Oni su bili autentični jer su bili uronjeni u Boga, imali su svoj stav te su znali povesti i druge ljude, a takvi su nam i danas jako potrebni, rekao je mons. Sente, te se je kratko osvrnuo na lik sv. Bogdana Mandića. Napomenuo je da je u samim počecima promocije prvih godišta izložbe, izložbe veliku ulogu imao i p. Đuro Hontić.

Napomenuo je potom da ta izložba u Puli ima i jednu posebnost, svi su eksponati imenovani osim jednoga, na posjetiteljima je bio zadan da odgonetnu o kome je riječ. Radilo se o bl. Otonu iz Pule. Spomenuo je da je za izložbu tiskan katalog, koji donosi i popis svih hrvatskih svetaca i blaženika, kao i onih koji su tek kandidati za oltar. Zaključio je pozivom prisutnima da istražuju i upoznaju svece.

Ulomak iz stručne likovne analize Stanka Špoljarića pročitao je bogoslov Mateo Vujčić. Prof. Špoljarić u svome tekstu naglašava: „Karin Grenc svojim talentom i entuzijazmom doslovno je proživljavala predanje Bogu ljudi kojima se zazivima obraćamo i častimo. Razvila je svoj odnos prema nebeskim zaštitnicima, stvarajući skulpture i slike, kako u atelijeru, tako i meditirajući o njima i u drugim situacijama životne svakodnevnice. Shvaćajući umjetnički čin i molitvom, napušta u oblikovanju djela rutinska rješenja, težeći da svakom osobom svetoga zbora donese njihovu bezgraničnu širinu i zbilju ljubavi za Krista.“

Prof. Špoljarić u svome osvrtu piše: „Primjerice za prikaz Gracije iz Mula Karin koristi staru dasku s oplate broda jer je blaženik bio vezan uz more. Stogodišnji panj korisne predmetnosti u tradiciji vlastite obitelji u svom oplošju preoblikovan je u portrete jedinstvene kružne kompozicije blaženih Drinskih mučenica.

Drvene slikarske podloge korištene u atelijeru, skinutih ranijih slojeva poput palimpsesta, ravnine su za portrete blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza. Gotovo uvijek postoji veća ili manja “povijesnost” kiparski zahvalnog “drvenog citata” sukladnom samom motivu. Ne polazi Karin od neutralne osnove već preobražava izranjeni dar prirode. S ravnotežom u stvaralačkom postupku, poštivanja ponuđenog, ali zalazeći u tkivo i snažnim kiparskim gradacijama svoje umjetničke autentičnosti. Dajući portretima i opisnost sličnosti, ali i zastajući na sumarnosti izraza. U epidermi lica laganim dodirima dlijeta ističe mekoću, ali također bez prevelikih dodatnih korektura u drvetu (kao kod sv. Nikole Tavelića), ostavlja teksture sitnih izdanaka i čvorovitosti. Karin Grenc uz sv. Duju i sv. Ivana Trogirskog postavlja zbijene vedute Splita i Trogira s isticanjem zvonika katedrala. Uz portret mučenika s dubrovačke Dakse Petra Perice, u skulpturi s rasporedom u dvije ploče upisani su njegovi stihovi pjesme “Do nebesa nek se ori”. U dramaturgiji slijeda ostvarenja u ukupnosti scenarija ciklusa postoje logični rasponi raspoloženja, s polaženjem u prisnosti, do isticanja dostojanstvenosti, osoba ponosa hrvatskog vjerskog i nacionalnog identiteta.

Karin Grenc u dvadesetak djela, reljefa, punih volumena, slika, koristila je različite fragmente nekog debla, njegove istake i udubljenja, ogrebotine i godove, i umjetnički ih realizirala svojevrsnim crtežima na površini, snažnijom i jačom istesanošću ploha, dajući i veliku važnost pojasevima s otkrivanjem jezgre drveta. I manjim intervencijama znala je zaokružiti misao, kao što je u pojedinim primjerima i naglašenije isticala figurativnu komponentu. S minimalnom upotrebom boje, tek za pokoji detalj, jer je topli ton drveta nosio skladne kromatske vrijednosti. Kod slika Karin je sklonija realističnoj marnosti, i psihološkoj analizi po načelima klasičnog portreta.

Skulpture i slike Karin Grenc ogledalo su dodira neba i zemlje, utočište u zagrljaju duhovnosti.“, zaključio je kritičar.

Autorica je u svome obraćanju rekla da je na tom projektu radila godinu dana. Neke je svece poznavala, druge je bolje upoznala tek sada, no, naglasila je da je taj rad duboko utjecao i na njezin duhovni život kao i na njezino stvaralaštvo. Govoreći o pulskoj etapi izložbe naglasila je da su sveci u njezinoj izvedbi u tom pulskom samostanu na poseban način „kao doma“.

Gradonačelnik Filip Zoričić je otvarajući izložbu istaknuo zadovoljstvo što se upravo u tom samostanu otvara ta izložba, jer on i obitelj dolaze u tu crkvu redovito na misu. Umjetnost je prilika za slobodu, a kada je to uz svece i blaženike, onda je dojam još jači. Istaknuo je lik sv. Leopolda Mandića, koji ga se je posebno dojmio.

Izložba ostaje u Puli do kraja kolovoza 2021.

Nakon otvorenja izložbe uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio mons. Antun Sente ml. (G. Krizman)