11. nedjelja kroz godinu (c)

Komentar nedjeljnog Evanđelja 11. nedjelje kroz godinu napisao vlč. Dalibor Pilekić.

Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.

(Lk 7, 36-50)

„U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«“

Čitanja današnje nedjelje nam u svome bogatstvu govore o odnosu ljubavi, poniznosti i milosrđa. Prvo čitanje donosi nam susret dvojice velikih prijatelja: kralja Davida i proroka Natana. Natan ima neugodnu zadaću. On mora svome kralju obznaniti volju Božju: mora Davidu ukazati na njegov grijeh. Učiniti to jednom velikom kralju nije bilo bezopasno. Učiniti to svom prijatelju moglo je značiti izgubiti prijateljstvo. Ovaj kratki opis u sebi sakriva toliko toga pozitivnoga da ti zastane dah kad o tome promišljaš. Prvo, Natan ostaje radije vjeran Bogu nego Davidovu prijateljstvu i prenosi Davidu Božju poruku. Drugo, David shvaća veličinu svojega grijeha i ni u jednom trenutku se ne ljuti ni na koga osim na sebe samoga. Shvaća da se je predao strastima i da sad nema što drugo nego se ponizno pokajati pred Bogom.

Upravo ovakva Davidova reakcija i u ovoj situaciji ali i u brojnim drugim situacijama učinila je Davida jedinstvenim kraljem za svu povijest. Premda će njegov sin biti umniji, a mnogi drugi kraljevi silniji i politički uspješniji – nitko neće biti ni blizu onome što je David imao s Bogom. David je bio kralj po Božjem srcu. Svjestan izabranja, on ostaje istinski Božji prijatelj. Današnje čitanje nam pokazuje da su i Božji prijatelji obični nesavršeni ljudi, ali ostaju prava Božja djeca i pred svojim su Bogom uvijek iskreno ponizni. Ta ljubav i poniznost jamče im sigurnost trajne Božje blizine jer im Bog krivicu uvijek oprašta i grijeh njihov pokriva.

Današnje evanđelje ovu temu još dodatno produbljuje. Isus u farizejevoj kući doživljava jedan snažan kontrast: farizej ga je ugostio iz interesa, znatiželje i prestiža. Žena bludnica dolazi do Isusa puna ljubavi jer je znala tko je Isus. Farizej nudi gostoprimstvo, ali hladno i bez ljubavi. Žena grešnica nudi svoju poniznu ljubav i pere noge Isusu svojim suzama a kosom ih svojom otire. Ova situacija Isusu odgovara kako bi mogao zorno za sva vremena ljudima pokazati što vrijedi a što ne vrijedi. Vrlo otvoreno govori Šimunu farizeju o vrijednosti ove žene i naglašava: onaj koji ljubi mnogo njemu ili njoj se mnogo oprašta. Onome tko ljubi malo tome se malo oprašta.

Opet vidimo odnos ponizne ljubavi i milosrđa, Poput Davida i ova je žena grešnica zadobila milosrđe jer je ponizno ljubila svoga Gospodina. Time se i svima nama u ovoj jubilejskoj godini Božjeg milosrđa šalje kristalno jasna poruka. Svaki oblik ponosa koji bi nas dizao iznad drugih, pogotovo neki lažni duhovni ponos – samo će nas udaljiti od Boga. Radije se vježbajmo u poniznosti. Manje mislimo o sebi i svojim zadovoljstvima i dajmo si prilike služiti Isusu u najpotrebnijima. To će nas učiti malenosti, poniznosti i pravoj ljubavi. Na taj način i mi ćemo poput kralja Davida i žene grešnice moći biti sigurni u Božje milosrđe. 

„Sveti Antune Padovanski – moli za nas!“

Sedam tjelesnih djela milosrđa:

Gladna nahraniti.

Žedna napojiti.

Siromaha odjenuti.

Putnika primiti.

Bolesnika i utamničenika pohoditi.

Roba otkupiti.

Mrtve pokopati.

Sedam duhovnih djela milosrđa:

Dvoumna savjetovati.

Neuka poučiti.

Grješnika pokarati.

Žalosna i nevoljna utješiti.

Uvrjedu oprostiti.

Nepravdu strpljivo podnositi.

Za žive i mrtve Boga moliti.