Homilija, 3. vazmena nedjelja

11. travnja 2016.

Komentar nedjeljnog evanđelja 3. vazmene nedjelje napisao je vlč. Dalibor Pilekić.

(Iv 20, 19-31)

„U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.«

Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.

Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«“

Uskrsno vrijeme prije Duhova bilo je velik i težak dio vremena Isusovim apostolima. Dok je Isus bio među njima prije smrti sav njihov identitet bio je vezan uz Isusa. Sada su – iako su susreli uskrslog Isusa – bili – naizgled – prepušteni sebi samima. Pitaju se što da rade i tko su oni sada? Što uopće mogu raditi?!

Petru je dosadilo čekati odgovor skrštenih ruku. On je za akciju. Odlučuje vratiti se onome što dobro zna – ribariti. Ostali apostoli prihvaćaju njegovu odluku i prate ga u istom poslu. Ovaj pokušaj povratka na staro Isus sječe u korijenu. Prvo, apostoli cijelu noć nisu ništa ulovili. Drugo, tek na Isusovu riječ ulovili su više nego što bi to trebalo biti moguće. Ovime je Isus svojim učenicima poslao jasnu poruku. Nema više povratka u ono vrijeme prije nego su bili njegovi učenici! Oni moraju ostati povezani s Isusom jer u njemu im je sve moguće.

Stvarnost uskrsnuća mijenja nešto u susretima s Isusom. Isusa nije lako prepoznati. Potrebno je imati još nešto osim očiju: imati srce puno ljubavi i povjerenja prema Isusu. Prvi koji s mora prepoznaje Isusa je apostol Ivan. Ostali nisu bili sigurni je li to Isus čak ni onda kad su mu se približili. Evanđelist kaže „bojali su ga se pitati – tko si ti?!“ Ovo daje naslutiti da barem neki apostoli nisu bili skroz sigurni je li taj s kojim govore njihov učitelj Isus iz Nazareta. Ivan i Petar su sigurni! Zašto? Ono što drugi ne mogu jasno vidjeti njih dvojica vide očima srca i duše!

U današnjem susretu Isus daje konačni odgovor o budućem identitetu njegovih učenika: oni će biti njegovi svjedoci! No da bi to mogli moraju nakon Petra svi odgovoriti na Isusovo direktno i osobno pitanje: voliš li me? Petar je morao otkriti da u tom odgovoru nije stvar o osjećaju već o krajnjem opredjeljenju! Zato Isus brzopletog Petra tri puta ispituje. Ne zbog toga što mu Isus ne bi vjerovao, nego Isus želi da Petar razumije što znači reći „volim te“!

Braćo i sestre, i nama Isus postavlja ovo pitanje! Ne smijemo na njega brzopleto odgovoriti nego se moramo upitati što to znači ljubiti Isusa? Što bi nam značilo voljeti bogočovjeka Isusa iz Nazareta kad ne bismo time zapravo prihvatili sve ono što nas on uči i sve ono zbog čega je on umro na križu?!

Sjećam se kad sam prvi puta u malom sjemeništu naučio pjesmu „Isuse, volim te“! Kako ju je bilo lijepo pjevati – čiste duše i srca puna osjećaja ljubavi prema Bogu! Ta me je pjesma nosila u nebesa. Neko vrijeme kasnije kad nam je duhovnik nastojao objasniti što to znači zaista ljubiti Isusa prvi sam put shvatio da je to puno teže nego se čini. Bilo je to ratno vrijeme i duhovnik nam je objasnio da ljubiti Isusa znači ljubiti i četnike i mudžahedine i sve moguće zločince i sve one ljude koji nam idu na živce i koje ne možemo voljeti! Nakon toga nikad više nisam s istim onim žarom pjevao „Isuse, ljubim te“. Najradije bih promijenio riječi te pjesme u „Isuse, tako bih te htio ljubiti!“.

Isus od nas traži odgovor na ovo osobno pitanje ljubavi. Oni koji ga ljube mogu biti njegovi svjedoci, njegovi učenici! Kad na ovaj način razmišljamo jasno je zašto nema mnogo kvalitetnih kršćana – upravo jer ih je malo koji zaista ljube Isusa.

Isus se ukazuje samo onima koji u njega vjeruju i koji ga ljube. On na taj način želi učvrstiti njihovu vjeru kako bi oni postali odvažni i radosni svjedoci! Isus nije prestao sa svojim ukazanjima – on nam se pokazuje na svakoj svetoj misi – štoviše – on nam se tada daruje kao hrana života vječnoga. I danas – kao i onda – prepoznati ga mogu samo oni koji mu vjeruju – oni koji ga ljube! Upravo mi koji ga prepoznajemo pozvani smo danas biti njegovi odvažni i radosni svjedoci! Amen!

„Blaženi Miroslave i Francesco – molite za nas!“

Sedam tjelesnih djela milosrđa: