„Gradeći zajedništvo radom, ulagati u kvalitetu života župe“

„Ništa ja ne bih bio napravio da nisu bili dobri ljudi oko mene“, riječi su kojima je preč. Željko Zec na početku svog zahvalnog govora rezimirao svoje svećeničko djelovanje, iskazujući time zahvalnost svim ljudima s kojima je na svom životnom putu surađivao, ali izražavajući time i srž svoje svećeničkog poslanja, Bogu na slavu – poslan ljudima.

Preč. Željko Zec, ravnatelj dijecezanskog Caritasa, zahvalio je, u nedjelju, 6. listopada, za 50 godina svećeništva u župi gdje je sada na službi, Župi sv. Jurja u Starom Pazinu, uz Župu sv. Lucije. Prigodnu homiliju izrekao je ovogodišnji dijamantni misnik, vlč. Rudi Koraca. Pri ulaznoj procesiji iz župne kuće ispred crkve su svečara dočekali nekadašnji ministranti obilju župa koji su ministrirali kada je on započeo službu u toj župi. Na početku je sve okupljene pozdravio ceremonijar preč. Lino Zohil. Uvodni pozdravni govor u ime djece i mladih iz župa Stari Pazin i Sveta Lucija izrekla je Eni Škropeta. Buket cvijeća predali su mu Toni i Tonka Nefat iz Župe sv. Lucije, prva djeca koju je krstio po dolasku na te župe.

 „Okupili smo se danas ovdje na Starom Pazinu gdje vlč. Željko Zec vrši svoje poslanje da zajedno s njim Bogu zahvalimo što je milošću i snagom hranio njegov rad“, rekao je uvodno propovjednik, te podsjetio na mjesta gdje je pastoralno djelovao vlč. Zec. Posebno pak je naglasio kako je on najveći graditelj među svećenicima, te kako posljednjih 17 godina vodi biskupijski Caritas.

U duhu zlatnoga jubileja, propovjednik je pozvao vjernike na promišljanje „što je to svećeništvo?“, jer „dobro je, da kao vjernici promislimo o tome. To nije samo ljudski poziv. O tome je mnogo razmišljao i pisao sv. Papa Ivan Pavao II., te je sve sažeo u dvije riječi ‘svećeništvo je dar i otajstvo’. Mi to možemo teološki definirati: poziv, odaziv i poslanje“. Propovjednik je posvijestio, kako poziv dolazi od Boga, te u tom kontekstu ukazao na riječi upućene proroku Jeremiji „prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego se rodi, ja te posvetih, za proroka svim narodima  postavih te. Dakle, Bog poziva. Svećeništvo je Božji dar. Poziv traži odaziv. Već u djetinjstvu čovjek osjeti neki unutarnji poziv, nastaje dijalog između čovjeka i Boga. Duhovno zvanje nije samo jedan trenutak u povijesti pojedinca, nego trajni proces koji je neodvojiv od općeg osobnog rasta. No, čovjek ne dobila zvanje za sebe, nego uvijek za druge, kao poslanje. Duhove zvanje se ostvaruje unutar konkretne crkvene zajednice, i zahtjeva čitavog čovjeka“.

Nadalje je propovjednik podsjetio, kako imamo u Svetom pismu primjere, gdje osobe promijenile svoj plan i ne znajući što ih čeka, i prihvatile Božji poziv. Jedan od zornih primjera je Blažena Djevica Marija, koja je prihvatile Božji naum da postane Isusova Majka, i koja je spremno odgovorila „neka mi bude“.

 Spomenuo je i bl. Alojzija Stepinca i njegovo geslo „U Tebe se Gospodine uzdam“. „I uistinu, Bog svoje nikada ne napušta“. Također je spomenuo promišljanje koje je bl. Miroslav Bulešić zapisao u Dnevniku nakon ređenja. „Imao sam poseban osjećaj kad sam ganut i s dubokim poštovanjem izgovarao riječi svete mise, riječi žrtve ‘Ovo je moje tijelo – Ovo je moja krv!‘ Zbunjen sam. Tada sam osjetio da ne pripadam sam sebi, osjetio sam da moje ruke više nisu moje, nego darovane Bogu. Shvatio sam da moja usta više nisu moja usta, nego onoga u čije sam tijelo pretvorio kruh i u čiju sam krv pretočio vino“.

 Na kraju homilije, propovjednik je pozvao vjernike da mole za nova duhovna zvanja, jer „žetva je velika, a radnika malo“. „Potrebna je molitva i za zvanja, ali i za spremnost obitelji da prihvate zvanje. Gospodin će posijati i dati da sjeme nikne“.

U prinosu darova sudjelovale su dvije mlade obitelji te mladi, prinijeli su kruh i hostije, vino i kalež, vodu te Katekizam Katoličke Crkve.

Nakon popričesne molitve uslijedila su čestitanja i darivanja. Program čestitara vodili su Goran Okmaca i Mirjana Ferenčić. U uvodu čestitanja istaknuto je da je preč. Zec prvi župnik koji u novijoj povijesti te župe za trajanja službe slavi zlatni svećenički jubilej.  U ime župa sv. Lucija i Svetog Jurja riječ zahvale i čestitku je uputila Vesna Drndić. Potom je pročitan tekst Apostolskog blagoslova pape Franje upućen zlatomisniku. Tom su prigodom pokazani i darovi koje su te dvije župe zajedno darovale preč. Zecu prigodom njegove službene zlatne mise u Žminju, koju je ondje proslavio točno na 50. obljetnicu mlade mise, 1. rujna. Napose je istaknuta fotomonografija Zlatni svećenički trag, unikatna fotomonografija, tiskana u jednom primjerku, u kojoj su kroz 500tinjak fotografija brojni suradnici prikazali svečarom životni i pastoralni put. Potom su dvije župljanke, Zvjezdana Krizmanić i Gorana Matić, u narodnim nošnjama donijele župniku košaru s plodovima zemlje, a Željko Legović uručio bukaletu na pladnju od maslinova drva s ugraviranom posvetom. U ime svečarove rodne župe Žminj svečaru je čestitku izrekao Serđo Tomišić, član tamošnjeg Župnog pastoralnog vijeća. U ime strukovne udruge proizvodnje suhomesnatih prehrambenih proizvoda iz susjedne Općine Sveti Petar u Šumi, predsjednik udruge Dean Škropeta i načelnik Općine Sveti Petar u Šumi Mario Bratulić podarili su svečara košarom autohtonih mesnih proizvoda, a tajnik udruge Otavio Pamić uručio mu je jedan pršut.  U ime volontera župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije čestitku svečaru izrekla je Neva Gržinić.  U ime pulske Župe Krista Spasitelja čestitku je pročitala Orijana Roce. Slavlju je nazočio i gradonačelnik Pule Filip Zoričić koji je tom prigodom svečaru izrekao prigodnu čestitku te mu je uz ostalo zahvalio za sve što svakodnevno čini za ljude kroz župu i kroz Caritas. Zahvalio mu je njihovo prijateljstvo, poželio mu je da svojim primjerom probudi nova zvanja, te je posebno istaknuo veličinu svečarove jednostavnosti. U ime labinskih župa čestitku je izrekla Štefanija Žumbar, a potom je Milenka Zakrajšek pročitala prigodne stihove. U ime porečke katedralne župe Lidija Prekalj, a Drago Blažević je pročitao Posvetu župniku. 

Program čestitanja završen je stihovima na dijalektu koje je Mirjana Ferenčić napisala i pročitala svečaru u čast.

„Ništa ja ne bih bio napravio da nisu bili dobri ljudi oko mene“, skromno je i sa zahvalnošću na početku svog obraćanja rekao preč. Zec. Zahvalio je Bogu za život i sve darove koje je primio. Istaknuo je potom da sve pohvale koje su netom izrečene obvezuju, „i moram se zapitati jesam li doista napravio onoliko koliko sam trebao napraviti?“, na što je odgovor nazočnih bio gromoglasan pljesak. Izrazio je zahvalnost svima onima koji su mu pomagali u njegovim nastojanjima, „to je jezgra onoga što treba reći, Bogu hvala i ljudima hvala!“

Prisjetio se potom svog ranog djetinjstva, oca koji je poginuo kada su svečar i njegove sestre bili jako mali. O pokojnoj majci, koja ga je kasnije pratila na župama izrekao je dirljive riječi, „divim se njezinom karakternom ponašanju, vjerničkoj formaciji, izdržljivosti i bogobojaznosti…nisam je ni u čemu nadvisio.“ Zahvalio se potom sestrama, rodbini, „napose starijima koji zadržali duh crkvenosti“, rekao  je te se prisjetio noneta s kojim je dolazio pred oltar u Žminju, te svega što je činilo kršćansku formaciju koju je u obitelji  primio. Izrazio je zahvalnost župnicima Žminja koji su ga pratili, Pazinskom sjemeništu gdje je primio gimnazijsko obrazovanje, svim profesorima i tehničkom osoblju. Spomenuo se i godina studija teologije u Rijeci, istaknuo je vrsne profesore koje je ondje imao čast upoznati i slušati, Emanuel Hoška, Marijan Valkovića, Anton Benvina, Milu Bogovića, Antu Kresinu i druge. Prisjetio se i kolega sa studija s kojima je rastao u pozivu i prijateljstvu,  Orbanića, Kresine, Tumpića i Mužine. Istaknuo je dobru suradnju, prijateljstvo i razumijevanje sa kolegama svećenicima s kojima danas surađuje. Govoreći o župama gdje je djelovao istaknuo je „sretan sam bio svagdje, gdje god sam bio bilo mi je dobro, zadovoljan sam s ljudima s kojima sam se družio i koji su mu bili desna ruka“. „Biti u dobrom kontaktu s ljudima“, istaknuo je kao bitan savjet za dobar pastoral, te je naglasio važnost blagoslova obitelji, posjeta svakoj obitelji, „i svakodnevicu živjeti s ljudima, na ulici, u poslu, u svemu, to je ključ da možeš funkcionirati kako valja“, naglasio je. Zahvalio se svima za blizinu i susretljivost, uključivanje u projekte koje je vodio, „na taj način smo podizali i naše zajedništvo i standard, kvalitetu života župne zajednice“.

U nastavku je zahvalio svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u realizaciji te svečane proslave, „ljudi su se uključili, organizirali u skupine, ‘gospodine, Vi ćete u crikvi, a mi ćemo sve drugo’, uz ovakve ljude se može puno učiniti“, pohvalio je svoje suradnike, istaknuvši da su se svi uključili radom i donacijama, sukladno poslu kojim se bave. Zahvalio je propovjedniku, ceremonijaru, koncelebrantima i čestitarima, župnom zboru pod vodstvom Bruna Gortana te dječjem zboru pod ravnanjem Vesne Drndić.

„Sve što je danas ovdje rečeno obvezuje, pa mogu reći ‘Bože, daj zdravlje pa da još popravim i da još učinim što nisam do sada stigao’“, rekao je svečar poletno i energično s decidiranom namjerom da te nove projekte obnove i uređenja konkretno i ostvari, misleći, uz ostalo i na župnu crkvu u Svetoj Luciji.

„Neka nam Bog da zdravlje da se i dalje družimo i činimo život lijepim, jer to znači izgrađivati Kraljevstvo Božje među ljudima, onako kao je Krist htio, u miru, ljubavi i pomaganju“, riječi su kojima je preč. Zec zaključio svoje obraćanje.

Svečanost u crkvi zaključena je tradicionalnim zlatomisničkim oferom, a potom je za sve okupljene ponuđen zajednički objed nedaleko crkve.

Crkva ispunjena do zadnjeg mjesta, trg ispred crkve i okolne ulice ispunjene svima onima koji nisu uspjeli ući u lađe crkve pa su pratili misu na velikom ekranu, osjećaj iskrene zahvalnosti i zajedništva koji je prožeo svaki trenutak toga slavlja, radosno i srdačno višesatno druženje koje je nastavljeno nakon mise, a sve to omogućeno bespoštednim, bezgraničnim, sebedarnim angažmanom organizacijske skupine sastavljene od 40ak župnih suradnika, uz svesrdnu podršku šire društvene zajednice, primjer su onog najboljeg što sinergija i raspoloživost župljana i župnika, u suradnji, slozi i susretljivosti može realizirati, a sve to nadasve jer se kontinuirano okupljaju kao Crkva, oko Euharistije i Svetog Pisma.

G. Krizman