Gljuščići: 90. obljetnica rođenja p. Daniela Hekića

U srijedu, 22. lipnja u selu Gljuščići svečanim misnim slavljem obilježena je 90. obljetnica rođenja p. Daniela Hekića, franjevca koji je više desetljeća proveo nepokretan u bolničkoj postelji, bio veoma tražen ispovjednik i duhovnik, te je preminuo na glasu svetosti.

Misno slavlje u dvorištu rodne kuće p. Daniela predvodio je supetarski župnik Euzebije Knežević, pavlin u suslavlju sa svojim subratom iz supetarskog pavlinskog samostana p. Czeslawa Bielena. Proslavi obljetnice prethodila je dvodnevna duhovna priprava koju su supetarci i vjernici okolnih župa pohodili u velikom broju, a koja bi, napomenuo je na početku mise predvoditelj trebala postati tradicija. U prigodnoj homiliji predvoditelj je napomenuo kako i p. Daniel, upravo poput velikih svetaca, iako je za života bio veoma poznat i tražen, nije želio da ga se časti. Iznijevši ukratko osnovne podatke životopisa p. Daniela propovjednik je istaknuo kako je samo tri godine nakon svećeničkog ređenje koje je bilo u Veneciji 1952., nakon jedne šetnje s mladima iz župe gdje je bio na službi, osjetio prve tegobe skleroze multiplex koja se je počela razvijati. Pohodivši razna lječilišta susretao je mnoge liječnike, i mnoge bolesnike, te je među njima mnoge doveo k Bogu. Unatoč naizgled posve neproduktivnom životu p. Daniel bio je stablo koje je donijelo obilat rod, plodove njegovih molitava zasigurno i mi danas uživamo kroz milosti koje je njegova usrdna patnička molitva izmolila. Lako je ljubiti, pomagati dok to ništa ne košta, ali tek ljubav koja svaki dan prihvaća križ ima elemente Kristove ljubavi. Upravo je p. Daniel trpeći ljubio, naglasio je propovjednik. To je ono što nas najviše privlači kod božjih ugodnika – požrtvovnost, zato ih častimo. Svaka velika ljubav rađa se iz boli, poput rođenja djeteta, a plod je novi život, neprocjenjiva vrijednost. Tek kada umremo znat ćemo koje nam je sve milosti p. Daniel isprosio no već se sada ispunjavaju njegove molitve time što rijeka hodočasnika dolazi u njegovu crkvu moliti za njegov zagovor kod Boga. Naime, pojasnio je propovjednik, Tijelo p. Daniela preneseno je 18. ožujka ove godine sa samostanskog groblja u kapelu gdje se nalazi u bijelom sarkofagu. U tijeku je proces za njegovu beatifikaciju. Život p. Danijela izvrstan je primjer kako je ljudski život dragocjen u svim njegovim fazama, i trebao bi biti opomena onima koji eutanaziju, naglasio je propovjednik. Molimo se zagovoru p. Daniela da nam Bog da snage da prihvaćamo svoje križeve, a njega da Crkva što prije uzdigne na čast oltara.

Danijel Hekić rođen je 22. lipnja 1926. od oca Franje i majke Anđele, koji su imali devetero djece. Godine 1945. stupio je u novicijat u franjevačkom samostanu u Veneciji, za svećenika je zaređen 1952. godine, ali mladu misu zbog političkih prilika nije slavio u rodnom Svetom Petru u Šumi. Aktivan je bio svega tri godine: u Veroni (1952.-53.), Trstu (1053.-54.), Trevisu i Cittadelli (1954.-55.). U Trevisu se suočio sa svojom bolešću. No, to ga nije spriječilo da ostane blizak ljudima i ubrzo je postao traženi ispovjednik i duhovnik. Godine 1981. seli u franjevačku Kuću Presvetog Srca u mjestu Saccolongo. K njemu se slijevaju rijeke hodočasnika, on ih prima, tješi, blagoslivlja, ispovijeda, liječi duševne rane. I kada, tijekom vremena, slijedom napredovanja njegove bolesti više ne može ni pričati, ljudi nastavljaju dolaziti jer osjećaju ohrabrenje od same njegove prisutnosti, a on, onako bespomoćan u svojoj patnji, poput Krista na križu, upravo po tom životnom svjedočanstvu, najsnažnije ljudima donosi Krista. Preminuo je, na glasu svetosti, 26. rujna 2009.

Već nekoliko godina, svake korizmene nedjelje, u selu Gluščići – na području župe Sveti Petar u Šumi, održava se Križni put „Stopama o. Danijela Hekića“.Križni put održava se duž 4 kilometra duge staze od rodne kuće o. Danijela do mjesta Veli brig, poljskim putovima između oranica i vinograda, kojima je kao dječak prolazio o. Danijel. Ideju je prvotno pokrenuo 2009. godine pavlin o. Alen Kiš, a nastavili su je svi redovnici koji su se nakon toga izmjenjivali u supetarskom pavlinskom samostanu. Godine 2011. definitivno je određena staza i postavljena su raspela koja označavaju postaje te se od tada križni put održava redovito svake korizmene nedjelje. Zaključne molitve mole se kod velikog zavjetnog križa, nedaleko mjesta Ježenj, postavljenog jubilarne 1900. godine. Rodnu kuću o. Daniela, sagrađenu 1721, te zalaganjem rodbine i prijatelja 2001. temeljito obnovljenu, u prigodi zlatnog svećeničkog jubileja o. Danijela, 7. travnja 2002. obitelj je poklonila Župi Sv. Petra u Šumi, nazvavši je „Betanija“ – dom molitve i duhovnog kršćanskog izgrađivanja.