“Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!”

Komentar Evanđelja 2. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Gracijano Živolić.

 Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! Iv 1, 29-34

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:

»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

Već dolazak Isusa Ivanu ukazuje veličinu njegova autoriteta i vjerodostojnost njegova svjedočanstva o Isusovu identitetu koje je gotovo potpuno i nenadmašno. Isus je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, naslov koji u liturgiji bezbroj puta ponavljamo a pitanje je koliko nam stvarno znači a tako mnogo govori o Isusu kao spasitelju i našem spasenju. Jedno umiljato i bezazleno stvorenje simbol je moći i žrtve koja je kadra nadvladati neizmjerno zlo grijeha čitavoga svijeta. Nadalje susret Isusa i Ivana Krstitelja jest objava i potvrda Isusova mesijanskog dostojanstva, odnosno moment njegova pomazanja, sličan onome prije tisuću godina kada je prorok Samuel po Božjem izabranju odredio Šaula i Davida za kraljeve Izraelu. Tada je Samuel ždrijebom između plemena Izraelovih i rodova Benjaminovih izabrao Šaula za kralja i pomazao ga, tako i Davida između Jišajevih sinova, i Duh Jahvin ih obuzeo onoga momenta. Tako je i Ivan krstio da se novi kralj očituje Izraelu i da posvjedoči da Duh silazi na njega i na njemu ostaje i da je On onaj koji krsti Duhom Svetim, po čemu daleko nadvisuje sve kraljeve. U tom smislu Ivanovo krštenje kao i svaka proročka i bogoslužna gesta vodi spoznanju Krista i njegovu krstu. Ivan je vidio mnogo više od Samuela. Kroz oprečne iskaze u euforiji otkriva i zadnju tajnu Isusova identiteta vičući: “koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene.” Obznanjuje tako Isusa kao Onoga koji jest, navodeći na Onoga koji se Mojsiju u gorućem grmu objavio imenom Ja sam koji jesam, i spoznaje ga kao Njegova vlastitoga Sina živi gorući grm. Pred Njim je Mojsije izuo obuću i zaklonio lice, Ivan se nije smatrao dostojnim odriješi ti mu remenje na obući, a On je sam došao k njemu i objavio mu se. Ivan priznaje: “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim da se on očituje.” A što bi mi trebali činiti da se On danas očituje? Mi koji smo kršteni u njegovo ime.