„Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji„
Komentar Evanđelja dvadeset i prve nedjelje kroz godinu napisa je vlč. Josip Peteh.
Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Lk 13, 22-30
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Dali je mnogo onih koji se spašavaju?, pitao je netko Isusa. On odgovara da se „borimo da uđemo na uska vrata“. Pitanje našeg spasenja nije nešto usputno ili nešto što dolazi samo po sebi, Isusov je odgovor poziv svima da se sa svim snagama trudimo oko spasenja. To je prvi i najvažniji zadatak svakog dana našega života, prije nego se vrata zatvore. Pozvani smo svaki atom svoga bića uložiti u Božje kraljevstvo i uz to tražit pomoć i snagu Božju u tim svojim nastojanjima. Nije dovoljno samo imati Isusa u svojoj blizini, nije dovoljno samo slušati njegove riječi, ili jesti i piti s Isusom na gozbi njegova Tijela i Krvi. Potrebno je primljene Riječi provesti u život i Euharistijsku gozbu živjeti svakoga dana. Onda nam se neće dogoditi da ostanemo vani kada se zatvore vrata.
Isus nas upozorava da će izvan Božjega kraljevstva biti „plač i škrgut zubi“, neće nam više biti pomoći. On ne želi propasti nijednog grešnika, zato nas sve poziva na obraćenje da u suradnji sa Silom Duha Svetoga svaki od nas uđe na uska vrata, da ne hodimo vođeni svojim požudama, zahtjevima i prohtjevima nego da se držimo Božjega zakona i njegove volje jer nas on vodi k spasenju.
Kada se to zatvaraju vrata spasenje, koji je to zadnji trenutak do kojega imamo mogućnost obratiti se i ući u Božje kraljevstvo? Za svakog čovjeka smrt je trenutak kada se zatvaraju vrata spasenja, nakon smrti nema više obraćenja, a za one koji budu dočekali živi sudnji dan, Isusov drugi dolazak biti će zadnji trenutak za njih da uđu u Kraljevstvo Božje. Stoga ovaj naš zemaljski život i to svaki trenutak našega zemaljskog hoda je vrijeme milosno, vrijeme spasa, vrijeme darovano nam da se „borimo da uđemo na uska vrata“. Stoga nemojmo odgađati ovu borbu, nemojmo samo olako shvaćati važnost ovoga našega zemaljskog hoda i gubiti se u ispraznim mislima misleći da je ovaj život tako i tako samo prolazan pa stoga i bezvrijedan, svejedno je što činim ili kako živim kad ionako sve će proći ništa neće ostati. Ili ona druga krajnjost, sve je u ovome što sada imam nema života poslije ovoga stoga se brinem samo za ovo zemaljsko i to mi je najvažnije i najbitnije jer samo to i postoji drugoga nema. Takvo nas isprazno razmišljanje vodi u propast zato nas Isus poziva da se borimo, da ozbiljno shvatimo ovaj naš zemaljski život jer nas on uvodi u onaj vječni. Sad je vrijeme milosno sad je vrijeme spasa, sada odlučujemo kakva će nam biti vječnost, dali će nam biti „plač i škrgut zubi“ ili radost Božjega Kraljevstva. Isus nas zove da sada uđemo na vrata da ne čekamo zadnji tren nego da i ovdje dok se nalazimo na putu prema Nebu živimo nebeske radosti, jer onaj koji sada živi po zakonu Božjeg Kraljevstva živjet će i poslije, onaj koji sada slijedi zakon svijeta živjet će sada i poslije u „plaču i škrgutu zuba“. „Blagoslov biraj, ne prokletstvo“, to je Isusov poziv. Idimo stoga vjerno za njim da sada i u vječnosti baštinimo blagoslov i slavu Isusova Uskrsa!