Duh Sveti oslobađa od straha

Komentar evanđelja o svetkovini Duhova napisao je p. Željko Klarić.

Duh istine upućivat će vas u svu istinu.

Iv 15, 26-27; 16, 12-15

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

Riječ Gospodnja.

Duh Sveti oslobađa od straha

Na blagdan Duhova, Crkva slavi svoj rođendan. Događaj je to u kojem Isus šalje Duha Svetoga da Crkvu prati na njezinom stalnom putu. Duh Sveti izvršava u njoj evangelizacijsko poslanje, dovršuje na zemlji ono što je Isus započeo. Što znači, s jedne strane, da po Duhu Svetom Crkva nosi Isusa svakom ljudskom biću i svakoj kulturi. S druge strane taj isti Duh djeluje tako da u isto vrijeme, stavlja svako ljudsko biće u poziciju da ga može prihvatiti, uz pretpostavku čovjekove slobode u kojoj čovjek može prihvatiti ili odbiti ga.

U evanđelju nedjelje Duhova čitamo o primanju Duha Svetoga. Njegovo djelovanje od tog trenutka je presudno za cijelu Crkvu, za onu mladu uplašenu zajednicu, a tako i za budućnost cijele Crkve sve do naših vremena pa i dalje. Isus, koji je molio za apostole, koji je bio njihov branitelj, ih je napustio ali ih „nije ostavio siročad“, dao im je Duha Branitelja koji će djelovati u njima i preko njih.

Djelovanje Duha Svetoga bi se moglo protumačiti jednim jednostavnim primjerom: strahom od javnog nastupa. Ovisno o djelatnosti kojom se čovjek bavi, to može biti stvarni problem. Makar se radilo o samo jednostavnom čitanju u crkvi, ispitu pred ostalim studentima, neki trenutak u kojem ste morali javno istupiti pred ostale koje ne poznajete i iznijeti svoje mišljenje, ili odgovarati. U takvim situacijama je čovjeku neugodno, teško, nije to lagana stvar. Bilo bi lakše kad bi bio blizu netko koga poznajete, barem brat ili prijatelj, ili još bolje kad bi bili svi koje poznajemo, svakako potreban nam je barem netko koga poznajemo pa da se opustimo i stvar postane lakša. Upravo to se dogodilo aposotolima. Kad se s Isusom izdogađalo sve i kad je uzašao Ocu, zajednica apostola i učenika redovito se okuplja, ali u strahu, zatvoreni iza vrata. Sjetite se Petra i njegove reakcije kod Isusovog uhićenja, uzeo je mač i navalio na jednog od vojnika, taj isti Petar prvi među apostolima, nije se baš rado izlagao javnosti i očito bio u strahu.

Nakon što je Isus došao među njih i udahnuo im Duha Svetoga situacija se potpuno mijenja. Strah kojim su bili ovijeni apostoli sada postaje pobjeda, njihova slabost postaje snaga. Od kukavica, zatajivača i strašljivaca postadoše neustrašivi navjestitelji, sretni da nešto smiju podnijeti za Isusa. Napokon su se oslobodili od straha javnog nastupanja i počeli otvoreno govoriti po trgovima, znajući da je uz njih uvijek Duh Sveti – Branitelj. Na tom čudesnom događaju silaska Duha apostoli su doživjeli svoju karizmu, poslanje, koje su prihvatili bez ustručavanja.

Duh Sveti vodi Crkvu u svim vremenima i okolnostima u kojima se našla, od početnih progona, vremena srednjeg vijeka, i prosvjetiteljstva, i industrijalizacije, svih revolucija, i svih režima, Crkva je bila vođena Duhom Svetim koji je nadahnjivao ljude da znaju živjeti u svom vremenu.

Možemo li i mi danas reći da smo vođeni Duhom Svetim i da znamo odgovoriti na potrebe našeg vremena? Možemo li reći da je u nama „proradio“ Duh Sveti? Duh Sveti djeluje iznutra, u duši. A za duhovno moderan čovjek slabo ima sluha što ga čini praznim i nesretnim. Zato se prečesto događa da jedni trče za „čudesima“, drugi za senzacijama, a drugi svoj besmisao utapaju u jeftinim pa i pogubnim zabavama života. Upravo Duh Sveti, čiju svetkovinu danas slavimo, “bavi” se čovjekovom nutrinom, njegovim duhom. Jedini on može dati čovjeku smisao života, usrećiti ga, pomoći mu otkriti ono najvažnije za čim čezne. Čovjek se ne zadovoljava ss time da „ima“, on želi uvijek više. A to „više“ ide prema uzvišenome, ima svoj smisao koji nazivamo život po Duhu.

Lako nam je provjeriti djeluje li Duh Sveti u nama? Kaže sveti Pavao kako postoje plodovi Duha Svetoga, a to su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Primijetimo koliko čega u našem životu imamo. Isti apostol nas uči koja su to djela „tijela“ koja se protive Duhu: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstva, svađa, ljubomora srdžbe, spletkarenja, razdori. strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.

Iz ovoga iščitavamo jasnu poruku življenja na koje nas potiče Duh Sveti. Neka nam srca budu otvorena poticajima Duha koji će nas i osposobiti da možemo živjeti u potpunoj radosti i istini, snazi i neustrašivosti. Radije živimo s onim ljudima za koje kažemo da „imaju duše“ negoli s onima koji su „bezdušni“. Zato budimo i mi prema našima bližnjima oni koji imaju duha.