Došašće

Na prvu nedjelju došašća kad zapalimo prvu svijeću na adventskom vijencu kao  da u naše srce ulazi jedan poseban osjećaj za mirom, nježnošću, blagošću… Naše srce blago treperi, sve je u radosnom pokretu prema Božiću. Zapravo sve je usmjereno prema Betlehemu, odakle iščekujemo novo Svjetlo – Isusa Krista. Kako nam dolaze nedjelje došašća tako se više pojačava svjetlo na oltaru, ali još više u našoj duši.

Svaka nova zapaljena svijeća na oltaru, svaka nova od četiri nedjelje došašća, je poziv da i mi više porastemo u svjetlu vjere, ljubavi, praštanja i zajedništva.

Boga nam dolazi

Došašće je vrijeme iščekivanja Onoga koji ima doći. S jedne strane Bog »razdire nebesa«, izlazi iz svoje tajanstvene božanske svetosti i silazi na zemlju, postaje čovjekom i ulazi u našu povijest. S druge strane čovjek koji »sjedi u tmini«, i »obitava mrkli kraj smrti«, u tami grijeha, neznanja i usamljenosti, žudi za svjetlom, za istinom, željno čeka objavu Gospodina našega Isusa Krista. Božja ljubav i čovjekova nada se u došašću isprepliću.

Mi ne samo da se kroz došašće pripremamo na godišnju proslavu obilježavanja Isusova rođenja, nego želimo još više u tome vremenu pripremati se za eshatološki susret s Kristom. Kristov sakramentalni dolazak proživljavamo u svakoj sv. misi. Napose to doživljavamo na misama zornicama kad u osvit novog dana doživljavamo novo rađanje, novo buđenje… Došašće u nama budi čežnju za svjetlom, za srećom, za Gospodinom. Ono je poziv da nadiđemo našu ravnodušnost, hladnoću, lijenost, mrtvilo te da pjesmom i molitvom idemo ususret Kristu Gospodinu.

Kako nam snažno u ovo adventsko vrijeme odjekuju riječi sv. Pavla: »Vrijeme je već da se odasna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže, nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi!« I Isusova riječ svima: »Pazite! Bdijte!«

Umjesto bankrota prijateljstvo

U ovoj godini, dok se pripremamo za nacionalni susret obitelji u svetištu Majke Božje Trsatske (2015. godine) učinimo jedan iskorak da nam došašće ne prođe samo u kupovini darova za drage osobe, a svjesni smo da nas duboko nagriza recesija. Umjesto bankovnog bankrota učinimo se bogatijima za izgubljene ili zaboravljene osobe. Predlažem sebi i vama da učinimo listu onih koji su nam manje dragi, na koje se svakodnevno ljutimo, s kojima smo prekinuli komunikaciju ili prekidamo i da njima u ovom vremenu došašća poklonimo novu šansu, molitvu, osmjeh, da im oprostimo i iskažemo svoju ljubav. Tako nećemo završiti u financijskom bankrotu ali ćemo postati bogatiji za mnoge ljude koje smo izgubili, kojih smo se odrekli, kojima nismo znali oprostiti. Oni će postati naše svjetlo, naše duhovno blago.

Ivan Krstitelj poziva da se i nama dogodi Božić. Da i nama dođe Riječ Božja. Jer tek kad se u čovjeku rodi Bog, u čovjeku se rodi i čovjek. Koliko je u nama boštva, toliko je čovječnosti. Ivan nas poziva da budemo «cestari», «putari». Da pripravljamo put kojim nam Isus dolazi. Advent je. Pripravljajmo, ispunjavajmo, slegnjujmo, izravnavajmo, izglađujmo – kako bi smo vidjeli “spasenje Božje”, i čuli: “Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!”